Mlada, ambiciozna i uspješna! Kako drugačije opisati influencericu Rivu Pauletić koja make-up transformacijama i modnim izričajem zadivljuje. Još kao djevojčica krenula je u ekspediciju života, sa svojim tatom, poznatim splitskim kvizašem, novinarom, putopiscem Robertom Pauletićem i posjetila više od četrdeset zemalja. Danas, osim što broji tisuće pratitelja na društvenim mrežama, pojavljuje se i u spotovima poznatih eminentnih hrvatskih izvođača kao što su Grše i Hiljson Mandela. Splićanka rođena prije 22 godine, samo za čitatelje Glorije otvoreno govori o mentalnom zdravlju i borbi s problemima, koliko je razvod njezinih roditelja utjecao na nju, kako se slaže s petero braće i sestrom te nam otkriva postoji li savršen muškarac u njezinom životu.
Karijeru ste započeli šminkanjem i željom da se time profesionalno bavite. Aktivni ste na društvenim mrežama i radite zanimljive make-up transformacije...
- Šminka je moja prva ljubav i od samog početka sam znala da će postati važan dio mog života. Strast prema šminki ostala je ista kao i prvog dana, samo što sada ima drugačiju ulogu u mom životu. Nakon šest godina karijere vizažistice i rada s klijentima, odlučila sam se za pauzu. Sada se više fokusiram na svoje umjetničko izražavanje, kreiranje sadržaja za društvene mreže i suradnje s raznim brendovima.
Koje su vam transformacije najdraže?
- Moram priznati da nemam omiljenu transformaciju, zapravo mi je gotovo uvijek najdraža ona najnovija. Sada je to moja verzija looka trenutno svjetski najaktualnije američke reperice Ice Spice. Pratim njezin rad već neko vrijeme i stalno mi je na repeatu, pa mi je naravno došla i ideja da baš ona bude moja nova transformacija. Svoj stil još razvijam, ali jako volim eksperimentirati i to me baš zabavlja.
Ispričajte nam nešto više o svojoj "opsesiji" s perikama?
- Sve je počelo idejom da ne želim uništavati svoju kosu bojanjem, uvijanjem i peglanjem, a često imam potrebu za promjenom. Perike su došle kao savršeno rješenje. Mogu se podudarati s outfitima, ne trebam se šišati da dobijem taj lijepi bob do ramena, a ispod je moja zdrava i njegovana kosa. Super praktično i zabavno. Sada u kolekciji brojim sigurno trideset komada. U zadnje vrijeme ih malo rjeđe nosim, jer mi se trenutno jako sviđa moja prirodna kosa, koja je u međuvremenu narasla - nikada duža!
Pažnju domaćih medija privukli ste ekstravagantnom odjevnom kombinacijom u "ZG vrećicama". Kako ste se uopće odlučili na takav potez?
- Ideju sam dobila sasvim spontano ponukana dugom raspravom o "ZG vrećicama" na društvenim mrežama. Kao kreator sadržaja iskoristila sam aktualnu temu i uz pomoć fotografa i prijatelja Šime Bilića iznijela kreativnu viziju. Iznenadila me reakcija okoline, ali mi je drago da smo se svi skupa dobro nasmijali.
Dobili ste ulogu u spotu poznatog splitskog repera Grše. Kako je došlo do vaše suradnje?
- Drago mi je što sam sudjelovala u Gršinom spotu. On je odličan tip, jako opušten i jednostavan, upravo onako kako i sam kaže: "Dalmacija vibes, sve je laganini". Iako je prijateljski nastrojen, vrlo je profesionalan i zna svoj posao odraditi na visokoj razini. Na snimanju spota bilo mi je zabavno i jako ugodno, iako je došao velik broj statista i to iz čitave Hrvatske. Kad smo prvi put čuli pjesmu, svi su bili oduševljeni i zapljeskali smo. Mala anegdota koja me skoro spriječila da dobijem glavnu ulogu u spotu je ta da sam tri dana prije dobila veliku upalu oka, koju sam uspjela sanirati prije snimanja. Kada je riječ o novim projektima, oni se u posljednje vrijeme samo nižu, pa sam tako bila gost i u novom spotu Hiljsona Mandele za pjesmu "Cura s kvarta".
Kći ste poznatog splitskog putopisca s kojim ste posjetili više od 40 zemalja. Gdje vam je bilo najdraže otputovati i koje destinacije su vam na listi želja?
- Avanture i putovanja obožavam. To je jednostavno dio mene i hrani moj unutarnji duh. Doživjela sam puno toga kroz putovanja kao dijete i time sam proširila vidike, što mi definitivno ide u prilog sada kao odrasloj osobi. Kao najdraže putovanje uvijek izdvojim otočje Galapagos, koje me očaralo florom i faunom, s obzirom na to da sam veliki ljubitelj životinjskog i biljnog svijeta. Naša putovanja su uvijek bila izazovna, na trenutke i iscrpljujuća, tako da definitivno nisu za svakoga. Sada, kada sam odrasla, nastojim što više putovati sama jer me to jako ispunjava. Sebi sam uvijek super društvo i vjerujem si dovoljno da odem sama u avanturu. Najdraži dio putovanja su mi divni ljudi koje sretnem putem. S nekima sam i danas u kontaktu, iako smo na drugim krajevima svijeta. Na listi želja mi je i dalje Černobil, koji je zbog rata u Ukrajini na čekanju. Od ostalih destinacija želim napraviti turu po cijeloj Italiji.
Nedavno ste posjetili brata u Španjolskoj, točnije u Barceloni. Kako ste proveli zajedničke dane i kako biste opisali Španjolsku?
- U našoj obitelj svi smo slobodnijeg duha pa se često upuštamo u razne avanture i aktivnosti. Brat Franko pozvao me u Barcelonu sasvim spontano, a ja se nisam dugo premišljala i odmah sam prihvatila poziv. Naime, on je krenuo sam na turu po Španjolskoj, a u posjet smo mu došli prijatelj i ja te smo se samo izmjenjivali. Bilo nam je jako lijepo jer nemamo često ovakvu priliku za druženjem. U našoj obitelji svi su raštrkani i žive svoje živote pa nam je teže uskladiti obaveze. On i ja se super slažemo i na ovom putovanju smo bili odličan tim! Razgledali smo sve što smo naumili. Kada sam tek stigla bilo je jako kasno, a Franko je prespavao moj dolazak pa sam prvu noć provela u hodniku zgrade i s praznom baterijom na mobitelu. Bilo mi je čudno da se lokali otvaraju kasno, a nije pomogla ni činjenica što sam stigla u nedjelju. Na kraju smo se izgrlili i smijali, a ovu anegdotu ćemo oboje pamtiti još dugo. Ja sam avanturistica i nisam se u ni jednom trenutku iznervirala ili očajavala, dapače, mislim da mi je baš takva avantura i trebala.
Dolazite iz velike obitelji. Možete li nam malo bolje opisati vaše obiteljsko stablo?
- Nas je sedmero braće i sestara, od tri majke. Moja mama je rodila nas troje, dva starija brata Franka i Vitu i mene. Osim nas, tu je najstariji brat Roko, i juniori Pola, Ivano i Šime. S obzirom na to da smo svi raštrkani, jako je teško pohvatati se sa svima u isto vrijeme. Mi smo sve, samo ne tradicionalna obitelj. Kao za primjer navela bih da brat Roko već nekoliko godina živi u Turskoj, a Franko i Vito su dugi niz godina živjeli u inozemstvu. Kada se uspijemo uhvatiti i družiti bude zbilja prekrasno, a pogotovo sada kad je jedan dio nas već odrastao i nema više onih sitnih djetinjastih prepirki. Na kraju, drago mi je što sam dio velike obitelji jer me to oblikovalo u osobu kakva sam i da budem timski igrač.
Je li razvod roditelja utjecao na vaše odrastanje?
- Razvod roditelja je veliki teret, kako za roditelje, tako i za dijete. Nisam bila svjesna toga sve do nedavno kada sam krenula na psihoterapiju. Dosta toga sam potisnula u sebi i uopće se ne sjećam nekih dijelova svog djetinjstva. Tek kad je psihoterapeut počeo kopati po prošlosti, zajedno smo shvatili da ima materijala na kojima treba raditi. Ipak, smatram, kada roditelji shvate da im više zajedno ne ide – bolja je opcija rastava nego da ostanu u braku samo zbog djece. Mislim da se više štete može nanijeti drugom opcijom.
U teškim trenutcima, tko vam je najveća podrška i rame za plakanje?
- To je bez razmišljanja moj najbolji prijatelj Boris. On je prvotno bio prijatelj moje mame, a onda je spletom okolnosti postao moj najbolji prijatelj. Iako je među nama više od 30 godina razlike, osim što mi je prijatelj, on mi je i mentor i životni savjetnik. Iako me on poznaje od djetinjstva, naša priča kreće tek par godina unazad kada smo se oboje preselili u Zagreb i počeli sve češće družiti. Shvatila sam da me nitko do sada nije razumio kao on, i ne samo razumio, već dovoljno mario da me sasluša, savjetuje i usmjeri u bolji i kvalitetniji život.
Kada je riječ o ljubavi i muškarcima – jeste li našli svog savršenog partnera?
- Nisam, i dalje sam slobodna. Još uvijek nisam srela nekog tko me oborio s nogu. A kad bih srela nekog zanimljivog, taj netko očito nije bio dovoljno uporan da me osvoji. Ne gubim nadu kada je riječ o ljubavi, još sam mlada.
S obzirom na to da puno vremena provodite na društvenim mrežama, jeste li ikada doživjeli ‘burnout‘?
- Doživjela sam ‘burnout‘ nekoliko puta upravo zbog društvenih mreža. Sada se trudim održati zdravu ravnotežu u korištenju istih. Ljudi su danas naviknuti na to da si uvijek dostupan i ako nisi, da onda nešto nije u redu. Da se ne bavim ovim poslom, vjerujem da ne bih imala ni jednu društvenu mrežu. Koliko god sam zahvalna na prilikama i ljudima koji mi ulaze u život putem društvenih mreža, voditi minimalno pedesetak, a često i više razgovora dnevno, iscrpljujuće je i pogubno za fokus. Često se moji prijatelji šale da je lakše doći do Japanske ambasade nego do mene, ali i dalje imaju razumijevanja za moje nenamjerno ignoriranje.
Kako vaš otac Robert gleda na posao kojim se bavite?
- Kako to obično bude kod očeva, nikad se ne zna jeste li dovoljno dobri ili ne. Nadam se da je ponosan!
Kako komentirate bolesti 21. stoljeća poput anksioznosti i depresije koje su nerijetko potaknute upravo društvenim mrežama?
- Anksioznost i depresija su mi vrlo dobro poznate jer imam nekolicinu bliskih ljudi koji boluju od istih. Znam koliko im otežava svakodnevicu i činim sve u mojoj moći kako bi ih maksimalno razumjela i olakšala im njihovu borbu. Mentalno zdravlje se treba njegovati kao i fizičko i stalno ponavljam kako svima treba psihoterapija, čak i kad mislimo da nismo u problemu. Sva sreća, za razliku od nekada, sada imamo lijekove koji stvarno djeluju i omogućuju ljudima da vode normalan život.
Dobivate li ‘hejt‘ komentare i kako na njih reagirate?
- Hejt komentare najčešće dobivam kada neki portali prenesu nešto vezano za mene. Tada se skupi vojska internet ratnika u komentarima. Meni je to, najiskrenije, urnebesno smiješno, čak se i začudim koliko se ponekad potrude napisati nešto zlobno. U Splitu bi rekli – fascinantno. Inače, mene ne diraju niti komplimenti, a niti uvrede, osim naravno, kada je u pitanju netko meni jako važan. Svjesna sam sebe, svojih mana i vrlina, tako da je teško da mi neki internet trol poljulja samopouzdanje.
Još jedna zanimljivost o vama je i da volite egzotične životinje. Imali ste i kućnog ljubimca merkata Lulua, koji je nažalost uginuo. Planirate li nabaviti novog ljubimca?
- Lulu je za mene nezamjenjiv, pa sam tako i odlučila ne nabavljati nove ljubimce, već se u potpunosti posvetiti sebi. Što je odlična odluka. Sada živim sama i ponekad nekog krznenog ljubimca ugostim kada ih mojim prijateljima treba čuvati.