Lijepa ženska lica poželjna su na malim i velikim ekranima, ali situacija je znatno drukčija "s druge strane", iza kamere. Nije to paušalna, seksistička tvrdnja, nego statistički potkrijepljen podatak: prema nedavno objavljenom istraživanju Državnog centra iz San Diega (Study of Women in Television and Film), od ukupne lanjske holivudske produkcije samo su 7 posto filmova režirale - žene. U Europi, pa i u Hrvatskoj, situacija je nešto bolja, tu je aktivno 20 posto redateljica, no zato se 84 posto javnih sredstava za snimanje filmova dodjeljuje muškarcima, a oni su u toj industriji i više plaćeni. Unatoč takvoj turobnoj situaciji, koja je na mnoge djelovala obeshrabrujuće, Jasna Nanut (42), Kristina Kumrić (41) i Nikica Zdunić (29) odlučile su živjeti od režiranja filmova - i to nakon što su već iskusile profesionalni život u nekoj drugoj branši. A što su Jasna, Kristina i Nikica snimile - pokazat će u svojim kratkometražnim radovima na Danima hrvatskog filma koji se od 16. do 20. lipnja održavaju u zagrebačkom kinu Tuškanac i na njegovoj ljetnoj pozornici. U svojim filmovima obrađuju različite teme i iz drukčijih rakursa, no sve tri su inspirirane vlastitim iskustvima te njeguju suptilnu, nenametljivu estetiku.
Jasna Nanut jedina je među njima iskusila i život ispred kamere, s obzirom na to da je u ranim dvadesetima s dvije godine mlađom sestrom Ivanom postala poznato televizijsko lice. Kao novinarka emisije "Glamour Caffe" izvještavala je s međunarodnih filmskih festivala i intervjuirala svjetske zvijezde, a kasnije je bila voditeljica emisija "Trenutak istine" i "Masterchef". Svi ti komercijalni projekti, međutim, nisu utjecali na njezinu redateljsku estetiku. Ona radi filmove lišene upadljivih (i dopadljivih) vizualnih efekata, što je vidljivo u "Tanji", s kojom će nastupiti na Danima hrvatskog filma. Riječ je o dirljivoj priči posvećenoj njezinu ocu, koji je preminuo prije dvije godine, koja sadrži mnoge autobiografske elemente.
Jasna Nanut
- Film je sniman u neboderu u kojem sam odrasla, u zagrebačkom kvartu Savica, a za glavnoga glumca odabrala sam Zdenka Jelčića, koji me fizički podsjeća na tatu. Pokazivala sam mu tatine fotografije, puno sam mu govorila o njemu i uspio ga je nevjerojatno dobro “skinuti” - govori magistrica filmske i televizijske režije te dodaje kako je njezin otac, kao inženjer strojarstva, smatrao da je njezin i sestrin posao u medijima nesiguran i da ima neuredan ritam. No unatoč tome što nema fiksno radno vrijeme - jer piše scenarije za mnoge TV emisije i režira filmove - ona je supruga i mama koja svaki dan kuha, čisti, ide na tržnicu... I njezinoj kćeri Kimi (9) sviđa se svijet filma: kad god može, prati mamu na snimanje (i voli spavati u hotelima) i već tri godine pohađa dramsku grupu u Zagrebačkom kazalištu mladih.
U biografskom filmu "Tanja" Zdenko Jelčić glumi Jasnina Oca
Kristina Kumrić, pak, 9-godišnjoj kćeri Flori ne priželjkuje karijeru u svojoj struci.
- Među ostalim i zato što se u Hrvatskoj teško živi samo od snimanja filmova. Nasreću, ja imam stalni prihod jer predajem na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta u Osijeku - govori Kristina Kumrić, rodom iz mjesta Igrane kraj Makarske, koja je film "Po čovika" (premijerno prikazan u rujnu 2016. na Filmskom festivalu u Torontu) snimila prema autobiografskom scenariju spisateljice Maje Hrgović.
Kristinin film "Po čovika", s Janjom Avdagić u glavnoj ulozi, osvojio je tri nagrade na festivalu u New Yorku
No u mnogočemu je vidjela elemente iz vlastitog života, u ratno doba u Dalmaciji. Poput glavne junakinje, djevojčice koja promatra povratak ratnika, i Kristini su živa sjećanja na godine kada je polovica muškaraca iz njezina sela bila na frontu, a vožnja do Zagreba trajala je dvadesetak sati jer su ceste bile neprohodne. U to je vrijeme upisivala studij u Zagrebu, nesigurna kao i većina 18-godišnjakinja u ono čime se želi baviti u životu, i odabrala Tekstilnotehnološki fakultet. Nakon diplome dobila je posao kontrolorke kvalitete u jednoj talijanskoj modnoj tvrtki: imala je dobru plaću i riješeno stambeno pitanje, no nije bila sretna. I nakon dvije godine odlučila je preokrenuti svoj život. Dala je otkaz i počela se pripremati za studij filmske režije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, što je zapravo oduvijek htjela, ali s 18 godina nije za to imala dovoljno samopouzdanja. Te 2004. primljena je na Akademiju - iz prvog pokušaja.
Kristina Kumrić
I Nikica Zdunić napravila je drastičan rez u karijeri, mijenjala je profesiju u godinama kad mnogi njeni vršnjaci još nisu ni počeli raditi. No, ona je krenula rano, sa 17 godina upisala je zagrebački Pravni fakultet, diplomirala u roku i zaposlila se u jednoj konzultantskoj tvrtki. Istodobno je počela zalaziti u Kinoklub Zagreb u kojem je otkrila jedan sasvim novi svijet: kreativnu atmosferu, razgovore o filmovima, knjigama i tekstovima koji mogu biti potencijal za snimanje filmskih priča... I u jednom je trenutku shvatila da to treba biti njen život.
Nikica Zdunić
Dala je otkaz u tvrtki i s 25 godina upisala režiju. U samo četiri godine postigla je dojmljive rezultate: snimila je osam filmova, a svaki je osvojio barem jednu nagradu - od Dekanove i Rektorove do posebnog priznanja na Zagrebačkom filmskom festivalu...
Za film "13+" dobila je posebno priznanje na lanjskom ZFF-u
O njezinim ambicijama svjedoči i to što je jedina iz Hrvatske sudjelovala na nedavno održanoj filmskoj radionici Looking China u multimilijunskom kineskom gradu Changshau. Na Danima hrvatskog filma svojevrsna je rekorderka jer će prikazati čak tri naslova - "Opet, unedogled", "13+" i "Žene žene žene". A svi, kaže, govore o njezinu životu.
Na filmskoj radionici u KIni s producenticom Wushan snimala je industrijske pogone
Dražen Čuček i Tihana Lazović u filmu "Opet, unedogled"
- Pišem o onome što sam proživjela, o osjećajima, ali ne prikazujući plastično konkretne događaje - govori i dodaje da joj pravničko obrazovanje pomaže i u ovom kreativnom poslu, u kojem je također potrebna radna disciplina, organiziranost i vještina snalaženja u administrativnim poslovima. Kako troškovi snimanja studentskih filmova uvijek prelaze budžete koje dodjeljuje Akademija, snalazi se na sve moguće načine, a sponzor joj je najčešće tata, stomatolog Nikola Zdunić. Sve tri sugovornice slažu se da su u redateljskom poslu zbog svojih "ženskih" osobina - emotivnosti, suosjećanja i majčinskog instinkta - u prednosti nad muškim kolegama. Jer vođenje ekipe na setu je poput brige o obitelji, u kojoj treba stvoriti skladne odnose i ugodnu atmosferu. A da je to bitno za snimanje filmova i da se trendovi polako mijenjaju svjedoči Sofia Coppola, koja je nedavno osvojila Zlatnu palmu za režiju - kao druga žena u 70 godina dugoj povijesti Filmskog festivala u Cannesu.
