Najsretnija sam u svojoj kući, na svom gruntu i u svom ateljeu u zagrebačkoj Dubravi, kvartu u kojem živim od rođenja - kaže zagrebačka slikarica Nikolina Ivezić (46), čija je izložba "All You Need Is Luck" u Galeriji Klovićevi dvori nadahnuta temom sreće i nesreće. Ciklus nesretnih slika nastao je prvi, a inspiraciju je pronašla u nizu tužnih događaja iz svog života, poput provale u automobil, sudara, smrti bliskog prijatelja te niza zdravstvenih tegoba s koljenima i dobroćudnim izraslinama na koži, zbog čega je morala na operaciju. Taj traumatični slijed nije si mogla racionalno objasniti, pa je muku iz sebe izbacila slikajući. Radna terapija rezultirala je "samoizlječenjem" i ponovnim pronalaženjem sreće u sitnim svakodnevnim zadovoljstvima, poput druženja s prijateljima, guštanja u čaši piva u svom vrtu i radu na zemlji, te ciklusom takozvanih veselih slika i instalacija koje sad prvi put izlaže.
Nikolina u svom gaju, u hladu glicinije, prvog stabla koje je posadila u vrtu
Razgovarali smo u njezinu vrtu, u hladu razgranate glicinije, stabla koje je prvo posadila kad se prije desetak godina uselila u kuću svojih djeda i bake. Oni su u katnici s dvorištem i vrtom, izgrađenoj 50-ih godina prošlog stoljeća, živjeli do smrti, a Nikolina Ivezić je prizemni stan otkupila od tete. Prije toga stanovala je u roditeljskoj kući, udaljenoj stotinjak metara od sadašnje adrese.
Dnevna soba uređena je eklektički
Ploču tramvaja broj 12 kojim se vozi kući dobila je na dar
Kad su njezini djed i baka stigli u Donju Dubravu, to je bio miran kvart s obiteljskim kućama, iza kojih je tekao sveprisutnoj intenzivnoj urbanizaciji, njezina je četvrt i u novom mileniju zadržala mnogo nekadašnjeg šarma, ponajprije zahvaljujući starosjediocima koji su odbili prodavati svoje kuće da se na njihovim parcelama podignu četverokatnice. Tako Nikolina Ivezić u dvorištu i dalje sadi začine i cvijeće, a ljeti atelje seli na otvoreno, pa slika na terasi koju je njezina baka koristila za sušenje rublja.
Antikne kuhinjske komode darovala joj je prijateljica...
...a ribež je sama pretvorila u sjenilo za svjetiljku
- Nekoć sam mislila da ću biti produktivnija ako se svakog dana natjeram da odem na posao, u atelje u drugi dio grada, ali sam shvatila da mi je to veliki gubitak vremena. Moje slike, naime, u procesu nastanka prolaze i desetak faza sušenja, a za to vrijeme mogu doma skuhati ručak ili odgovoriti na pozive i mejlove - govori slikarica, koja svoj dom od useljenja stalno preuređuje. Ima spretne ruke, zna raditi s raznim materijalima i alatima, poput čekića, pile i brusilice, a elan za manje ili veće promjene u njezinu životnom prostoru nikad ne gasne. Pa posjetitelji ne mogu biti sigurni u kakvom će stanju zateći njezin stan kad sljedeći put dođu.
Pod u hodniku prekriven je linoleumom
Bušilicom po žbuki
Donedavno je svaka prostorija bila u nekoj drugoj živoj boji, a kad joj je to dosadilo, sve je prebojila u bijelo. A kad je shvatila da je kuća građena od stare cigle nejednakih formata, a ne od blok cigle kakva se koristi u suvremenoj gradnji, nije joj bilo teško udarnom bušilicom ogoliti žbuku sa zida u dnevnoj sobi.
Secesijske stolce Josefa Hoffmanna naslijedila je od bake
- Bila sam uvjerena da ću sve sama napraviti, ali bilo je previše prašine, na koju sam alergična, pa sam na kraju morala pozvati prijatelje u pomoć - smije se Nikolina i dodaje kako se ne razumije jedino u električarske i vodoinstalaterske radove. Kako je svaka promjena u interijeru puni energijom, nikad joj nije mrsko zasukati rukave i prihvatiti se posla ili krenuti u potragu za novim detaljima kojima će osvježiti svoj životni prostor. A dom je opremila eklektički, tako da u izboru materijala i komada namještaja kombinira staro i novo
Metalnu figuru slona nabavila je u Amsterdamu
- Mnoge komade i ukrase nabavila sam besplatno, ostavljene u reciklažnom dvorištu u blizini svoje kuće. Neke manje stvari poput jastuka za sitne novce kupujem na eBayu, štafelaj koji mi je poslužio kao stalak za podnu svjetiljku darovao mi je tata, grafički dizajner, antiknu liječničku vitrinu koja mi služi poput komode platila sam svojim slikama, a najvredniji komadi su dva secesijska stolca s potpisom Josefa Hoffmanna. Njih sam naslijedila od bake i prebojila u bijelo - nastavlja Nikolina. Osim njezinih slika, dnevni boravak, koji joj služi i kao blagovaonica, krase i radovi kolega te naših priznatih suvremenih majstora, poput Ivana Kožarića, Borisa Bućana, Julija Knifera i Željka Kipkea.
Dio vrta nasut je šljunkom...
...a u drugom dijelu sadi začine, ukrasno bilje i povrće
Ljekovita mast
Nakon stana lani se odlučila i na drugu veliku investiciju - kupnju grunta od sedamsto četvornih metara, kamo je kanila preseliti svoj atelje. No, od toga je odustala kad je shvatila da na njezinoj zemlji raste gavez, biljka od koje s prijateljicom pripravlja ljekovite masti i tinkture. A za toplijih dana ondje roštilja i druži se s prijateljima.
Slika kolegice Tanje Tintor Keller s izložbe "Pop Art Is Not Dead"
- Mast od gaveza najbolji je lijek za moja bolna koljena, koja sam uništila jer sam više od dva desetljeća slikala klečeći. I zahvaljujući tome zaradila profesionalnu bolest keramičara i opatica - nastavlja Nikolina Ivezić, koja je bila scenografkinja na setu TV serijala "Mamutica" te nekih manjih filmskih produkcija. Trenutačno joj je u fokusu izrada skulpture anđela za vugrovečku Crkvu sv. Mihovila, a s animatorom Zvonimirom Bulajom surađuje na jednom crtanom filmu.
- Svisnula bih od dosade da se moram ograničiti samo na slikarstvo - kaže umjetnica, koja dobiva i narudžbe za uređenje interijera. Svojim radovima opremila je kultne zagrebačke kafiće, poput Limba, Melina i Tvornice, a najviše bi voljela kad bi od investitora dobila slobodne ruke da neki javni ili privatni prostor uredi potpuno po svom ukusu. Dotad će joj ogledni primjer maštovitosti, kreativnosti i brige o svakom detalju biti njen stan i okućnica u Dubravi.