Kad sam s 47 godina dobila otkaz jer je zatvoren salon dizajnerskih rasvjetnih tijela u kojem sam dugo radila kao prodavačica i savjetnica kupaca, nisam pala u depresiju. Shvatila sam to kao priliku da se napokon bavim onim što volim. Oduvijek me zanimalo preuređivanje starog namještaja pa sam, umjesto da očajavam, otišla na Zavod za zapošljavanje i zatražila 25.000 kuna poticaja za samozapošljavanje. Od tog sam novca kupila kompresor za bojenje, alat za tapeciranje i početni materijal. Osnovala sam tvrtku Eko-dizajn Staro u novo, pokrenula web i Facebook stranicu te započela s poslom u djedovoj radionici u Svetoj Nedelji - kaže Zagrepčanka Irena Krmpotić (49), po struci građevinska tehničarka, koja je u međuvremenu na Pučkom otvorenom učilištu stekla i zvanje dizajnerice interijera.
Trenutačno popularne tehnike preuređenja namještaja poput shabby chica, decoupagea, transfera fotografija i craquellea (kojim se postiže efekt raspucane boje) svladala je tijekom godina na tečajevima i putem tutorijala na internetu. Ipak, najviše voli presvlačiti fotelje i stolce u ručno rađeni patchwork od starih traperica, a tehniku je od milja nazvala "trapericiranje".
- Djetinjstvo sam provela u radionici pokojnog djeda Ivana šarafeći, bruseći i bojeći. On se bavio raznim građevinskim radovima, a ja sam uživala pomažući mu oko, primjerice, sklapanja polica i bojenja ograda. Obje bake su bile krojačice, tako da sam se vrlo rano naučila služiti šivaćom mašinom. Bakinu singericu i danas koristim za šivanje dekora za namještaj. Sve je nekako vodilo tome da se jednog dana vratim u djedovu radionicu. Ima obojila je u crno i uz pomoć drvene ploče od palete pretvorila u stol. A bakrene opruge starog kauča iskoristila je za izradu lampi dizajniranih u trenutačno popularnom industrijskom stilu.
- Uživam u svom poslu, a pogotovo me veseli što će i djeca mojim stopama: Ana Rea (18) ide u srednju drvodjeljsku školu, smjer za dizajnera namještaja, a Bernard (16) se školuje za restauratora - kaže Irena Krmpotić.
