Priča o Ježurki Ježiću bila mi je kao maloj najdraža. Recitirala sam napamet "Ježevu kućicu" Branka Ćopića i prije nego što sam znala čitati. Ta je slikovnica bila i jedna od rijetkih dragocjenosti koju sam ponijela kada smo 1992. pobjegli iz ratom zahvaćenog Sarajeva. I ja sam, kao i Ježurka Ježić, pravi kućni tip. Baš zato što sam spoznala važnost doma, odlučila sam napraviti crtić po toj poznatoj poemi. Voljela bih da publika oživi taj osjećaj ljubavi prema vlastitoj kući - kaže Eva Cvijanović (32), kanadska animatorica rodom iz Sarajeva, čiji će desetominutni animirani film "Ježeva kućica" uskoro imati svjetsku premijeru u natjecateljskom programu Generation Kplus na 67. Berlinskom filmskom festivalu.
Kadar iz 'Ježeve kućice': Lija dočekuje Ježurku Ježića
Film je snimljen u koprodukciji kanadskog Nacionalnog filmskog odbora i Bonobostudija, hrvatske tvrtke za produkciju i distribuciju animiranih filmova, a na njemu je radio tim eminentnih stručnjaka: savjetnik za animaciju i izradu lutaka od filcane vune bio je čuveni britanski animator Tim Allen, koji je s redateljem Timom Burtonom radio "Mrtvu nevjestu" i "Moje najdraže čudovište", a s Wesom Andersonom "Fantastičnog gospodina Lisca". Narator hrvatske verzije "Ježeve kućice" je glumac Rade Šerbedžija, a engleske Kenneth Welsh, zvijezda serijala "Twin Peaks", dok glazbu potpisuje Darko Rundek.
Redateljica na snimanju s animatorom Thomasom Johnsonom
Narator "Ježeve kućice" je glumac Rade Šerbedžija s kojim se Eva Cvijanović našla u rodnom Sarajevu
- U Montrealu živim od 11. godine, a zbog rada na filmu lani sam se na godinu dana preselila u Zagreb. Bilo je to vrlo lijepo iskustvo jer se zimi u Montrealu temperatura spušta i do minus 30 pa ljudi rijetko izlaze iz kuća. Zagreb me oduševio arhitekturom i prekrasnim parkovima, ali i time što je puno uredniji od Montreala. Jedino mi je nedostajao suprug Martin, menadžer ,s kojim sam se svaki dan čula Skypeom. Dvaput me posjetio pa smo uživali u dalmatinskoj ribi, koju obožavam još otkako sam kao dijete ljeta provodila kod majčinih roditelja u Vignju na Pelješcu - priča Eva, kojoj je to mjesto bilo i prva stanica u izbjeglištvu.
Ratno kino
Naime, kada je počeo rat osmogodišnja Eva je s majkom Eli, socijalnom radnicom, i mlađom sestrom Helenom pobjegla iz Sarajeva. Evin otac Milan, poznati sarajevski filmski kritičar, voditelj ratnog kina Obala i jedan od utemeljitelja Sarajevo Film Festivala, ostao je u gradu.
- Bilo je to teško vrijeme. Obitelj se razdvojila, a Viganj zimi nije bio onakav kakvog sam ga pamtila s ljetovanja. Bio je to za mene šok jer iako na Pelješcu nisu padale granate, rat se svagdje osjećao. Kad nam se nakon tri godine pridružio tata bila sam jako sretna, a moja se obitelj prijavila za odlazak u izbjeglištvo u Kanadu. Bilo mi je 11 godina kad smo se preselili - prvo u Quebec, a onda u Montreal. Nisam to doživjela kao traumu, odmah sam krenula u školu i brzo se naviknula na novu sredinu. Mama je počela raditi kao terapeutkinja za izbjeglice, a tata kao programer. Lijepo sam crtala i svi su govorili da ću jednog dana biti slikarica. No mene to nije zanimalo; puno više su me privlačili crtići, i to oni neobični, kakve mi je tata puštao, a dobivao ih je sa zagrebačkog Animafesta - sjeća se Eva, koja je diplomirala animaciju na montrealskom sveučilištu Concordia.
Lutke korištene u crtiću napravljene su od filcane vune u Zagrebu...
...a prije izrade, za svaku je napravljena detaljna skica
Prije "Ježeve kućice" napravila je dva crtića, a oba su na neki način povezana s njezinim korijenima. Film "Bilo jednom više puta", koji je radila u suradnji sa Sarajlijom Ivanom Ramadanom, govori o odlasku njezine obitelji iz rodnog grada. Kao glazbenu podlogu koristila je Hasanagin sevdah (Što te nema), a 2010. je dobio nagradu za najbolji balkanski film na festivalu animacije u Bukureštu. U crtiću "Morska bolest" iz 2013. upotrijebila je pak tradicionalnu dalmatinsku pjesmu "Omili mi u selu divojka".
Evin savjetnik bio je Tim Allen, čuveni britanski animator
- Još se dobro sjećam kako su je pjevali pokojni djed Luka i baka Frana, zajedno s mamom i ostalom rodbinom u Vignju. Spontano bi se skupili u kući i pjesma bi krenula sama od sebe. Što sam starija, to su mi takve uspomene važnije. U Viganj dolazim gotovo svake godine. Ne postoji mjesto na kojem osjećam takvu ljubav i mir. Uživam u mirisima divljih naranči, metvice i origana, u čupanju drače i moru. Jednog dana onamo ću dovesti svoje dijete i čitati mu "Ježevu kućicu". Voljela bih mu prenijeti svoje osjećaje vezane za tu slikovnicu, koja je sa mnom prešla pola svijeta - kaže Eva Cvijanović.
Fotografije: privatni album i Bonobo studio