Osim bez stana koji je uništen u Domovinskom ratu i sada opet u potresu - ovaj put nepovratno - najpoznatija liječnička obitelj iz Petrinje ostala je i bez velikog dijela umjetničke zbirke s vrijednim slikama, grafikama i knjigama što ih pulmolog Boris Vrga skuplja desetljećima.
U Petrinji gotovo ne postoji osoba koja ne poznaje članove liječničke obitelji Vrga, jedne od mnogih čiji je stan u centru grada teško stradao u nedavnom razornom potresu. Prim. dr. Boris Vrga (68), pulmolog, proteklih je mjeseci bio na prvoj liniji obrane od koronavirusa, kao i njegov sin, kirurg Igor Vrga (38). Supruga, dr. Tatjana Vrga, voditeljica je Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju OB Sisak, na kojem radi i njihova kći, dr. Tatjana Šimunić (40), fizijatrica za djecu. Najmlađi sin Boris (28) također je budući liječnik, student završne godine Medicinskog fakulteta u Osijeku. Zgrada u kojoj se nalazi stan Tatjane i Borisa Vrge, u kojem su odrasla njihova djeca, toliko je oštećena da ima oznaku X - za rušenje.
Obitelj koja je posvetila život pomaganju drugima sada je i sama u poziciji da traži pomoć. Zato je javnost posebno dirnulo emotivno pismo koje je dr. Tatjana Šimunić uputila Hrvatskoj liječničkoj komori, u kojem među ostalim piše: “Dosad se nikad nismo ni najmanje medijski eksponirali, naša obitelj bila je naša svetinja, zidovi našeg doma naša sigurna utvrda. No, sada je vrijeme da čujete našu priču, priču o mojoj obitelji. Cijelo vrijeme pandemije bili smo na svojim radnim mjestima, bez dana izostanka. Gdje su nas trebali, došli smo, bezuvjetno. Razina ljubavi moga oca prema njegovoj i našoj Petrinji gotovo je nadrealna… kao i ljubav prema liječničkom pozivu i njegovim pacijentima. Moj brat, kirurg, na dan potresa je na biciklu, jer drugačije nije bilo moguće, luđački vozio od Petrinje do Siska kako bi pomogao kolegama s unesrećenima. Nakon progonstva 1991. vratili smo se 1995. u voljenu Petrinju, podigli svoj dom iz pepela i krenuli u novi život. Na dan 29.12.2020. moja obitelj izgubila je svoj dom po drugi put…”
Dvostruki gubitak
Na pisanje ove emotivne ispovijesti potaknuo ju je, kaže za magazin Gloria, osjećaj bespomoćnosti i tuge koju je osjećala nakon gubitka rodnog doma. - Zapravo sam doživjela dvostruki gubitak, i to na dan na koji sam planirala proslavu četrdesetog rođendana. Naime, i stan u Sisku u kojem živim sa suprugom Petrom, ekonomistom, i osmogodišnjim sinom Vatroslavom oštećen je u potresu, a zgrada je dobila žutu naljepnicu i privremeno je neuporabljiva. Svi smo trenutačno kod roditelja mog supruga u Kalinovici kod Samobora. To znači da na posao svaki dan putujem 60 kilometara u jednom smjeru i isto toliko natrag - kaže dr. Tatjana Šimunić, koja svog oca opisuje kao renesansnog čovjeka i čuvara kulturnog blaga petrinjskog kraja. Otkriva da je dr. Boris Vrga član Društva književnika, autor deset zbirki poezije i 20 monografija te organizator osamdesetak likovnih izložbi umjetnika iz petrinjskog kraja. Njegova vrijedna zbirka slika, grafika i više od 5000 knjiga - koja je ogledalo građanske, kulturne, urbane Petrinje - također je teško stradala u potresu.
Članovi plavih kaciga za kulturu, koji su stigli iz Italije, nisu se usudili ući u zgradu u kojoj prim. dr. Vrga svaki dan riskira život.
- Uništeno je oko 30 posto zbirke koju sam prikupljao 30 godina. Pogotovo je stradala biblioteka, u kojoj je mnogo knjiga o povijesti umjetnosti, likovnosti, medicini... Na dan potresa jedini sam od obitelji bio u stanu, koji danas izgleda tužno. Krov prokišnjava i svakim danom sve je više stvari koje se neće moći spasiti. Zato ja, iako je opasno po život, svaki dan ulazim u stan i uzimam koliko mogu. Prvo smo iznijeli vrijedne slike, a u kolekciji imam djela brojnih renomiranih umjetnika kao što su Đuro Tiljak, Ivan Antolčić, Petar Salopek, Mladen Pejaković... - govori dr. Boris Vrga. Ovih dana u Petrinju je iz Italije stigao tim Plavih kaciga za kulturu kako bi osigurali, spasili i sačuvali za restauraciju umjetničku baštinu na području pogođenom potresom. Izvana su pregledali zgradu u kojoj je zarobljena zbirka dr. Vrge, no nitko se nije usudio ući te će vrijedne predmete u nadolazećim danima pokušati izvaditi uz pomoć članova Hrvatske gorske službe spašavanja. Oni će u zgradu ući iz vatrogasne košare, a ne stubištem, na kojem dr. Vrga svakodnevno riskira život.
Ljubav prema kraju
Na opasnost je, kaže, navikao jer je kao liječnik 1991. bio dragovoljac u Domovinskom ratu. Tada je prvi put izgubio godinama prikupljanu umjetničku zbirku, ali i svu imovinu. Naime, kad se obitelj nakon Oluje vratila u svoj stan, u njemu nije bilo ničega, čak su i utičnice za struju bile iščupane iz zidova. Za obnovu su od države dobili smiješnih 15.000 kuna, tako da su godinama poslije otplaćivali kredite koje su podigli kako bi ga uredili za život. - Pet godina smo bili prognanici u Zagrebu, kamo smo pobjegli doslovce s vrećicama u rukama. Vratili smo se jer volimo ovaj kraj i ove ljude i uvijek smo spremni pomoći. Ja sam rodom Zadranka, u Petrinju sam došla zbog ljubavi prema suprugu, koji je rođen u tom gradu. Upoznali smo se na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i otad samo zajedno, a prošlog ljeta proslavili smo 40 godina braka. Otkad sam tu, Petrinja je i moj grad. Tu žive dobri ljudi, koji sada trebaju pomoć. Mi ćemo kao obitelj tome sigurno dati svoj doprinos, i profesionalni i ljudski. U ovakvim vremenima važno je širiti male krugove dobrote. Jedino to nas može održati čovječnima - kaže dr. Tatjana Vrga, koja se uskoro vraća na posao u OB Sisak, kao i njezin suprug.
Doduše, izdvojeni Odjel za pulmologiju OB Sisak u Petrinji, u kojem radi dr. Boris Vrga, također je oštećen u potresu i ima žutu naljepnicu. Zato se ovih dana očekuje postavljanje triju kontejnera u kojima će nastaviti s radom. Na posao se uskoro vraća i dr. Igor Vrga, čija je kuća, srećom, prošla s malim oštećenjima. U njoj živi sa suprugom Marijom, ekonomisticom, četverogodišnjom kćeri Lucijom i sinom Lukom. - Nedavno smo renovirali kuću i stavili novi krov, što nas je vjerojatno spasilo od gore sudbine. Ne žalim se, jer puno je ljudi prošlo gore od nas i danas živi u kontejnerima. Najmanje što sam mogao učiniti jest na dan potresa pohitati u pomoć kolegama, iako sam taman bio došao kući iz dežurstva. Tih petnaestak kilometara od Petrinje do Siska prešao sam na biciklu za samo dvadeset minuta - kaže dr. Igor Vrga. Rad je najbolji lijek protiv stresa uzrokovanog potresom - slaže se i dr. Tatjana Šimunić. Iako su u nesreći koja je snašla njihov kraj izgubili mnogo, svi se slažu da sada zajednički trebaju pomagati onima koji su nastradali i više od njih. A obitelj Vrga još će jednom, uvjereni su, uspjeti prikupiti krhotine života i izdignuti se još jača, poput feniksa.