U većini pjesama ljubav započne poljupcem ili pogledom, no za Zagrepčane Aleksandra (43) i Rebeku Ljiljak (31) počela je pozivom za prijateljstvo na Facebooku. Konceptualna umjetnica i glazbenik površno su se poznavali pa bi nerijetko završili u istom društvu u noćnim izlascima, ali tek kad su prije pet i pol godina počeli komunicirati na internetu shvatili su da ih veže nešto više. Nije to bio samo početak ljubavne veze, nego i povratak grupe Headoneast na glazbenu scenu - s kojom su nedavno objavili album "Tu". Upravo je Rebeka Ljiljak, naime, nadahnula Aleksandra da obnovi svoj nekadašnji bend. On je u novom Headoneastu zadužen za glazbu, tekstove i aranžmane, ona za likovno oblikovanje, a na pozornici nastupaju zajedno. Oboje pjevaju, a Aleksandar uz to svira gitaru i klavijature. Za album "Tu" kažu da je njihova obiteljsko-glazbena priča, a i nazivi pjesama poput "Ide ljubav", "Ljubi me" i "Voljena" govore da je novi album svojevrsna kronologija njihove ljubavi.
PJESME IZ DNEVNE SOBE
- Sve radimo zajedno i u tome uživamo - kaže Aleksandar Ljiljak, a njegova supruga objašnjava da važnu ulogu u Headoneastu imaju i njihove djevojčice Sarah (4) i Ika (8), njena kći iz prvog braka. Kako im je u životu privatno i poslovno isprepleteno, kad u stanu obitelji Ljiljak na zagrebačkoj Trešnjevci nastaju pjesme Headoneasta, djevojčice komentiraju, pjevuše i daju ideje, a Ika se pojavila i u nekoliko spotova. A malo je nedostajalo da Headoneast ostane u prošlosti. Aleksandar Ljiljak, čiji je otac Branko bio član Meteora, jednog od prvih rock-bendova u bivšoj Jugoslaviji, glazbenu karijeru počeo je 1998. s grupom Yammat, za koju je napisao njihov najveći hit "Putujem". No, zbog neslaganja s ostalim članovima otišao je iz grupe i osnovao Headoneast te 2005. snimio "In Balance". Iako je album dobio dobre kritike, a svidio se i publici, Aleksandar je počeo sve više raditi za druge: pisao je pjesme za Natali Dizdar, skladao glazbu za dokumentarne filmove i sapunice, kao što su "Dobre namjere" i "Ruža vjetrova", pa je i Headoneast nekako pao u drugi plan - sve dok u njegov život nije ušla Rebeka i nadahnula ga da krene ispočetka.
- U Headoneastu smo 24 sata na dan. Važno je da smo svi sretni i da volimo ono što radimo. No, kako bi sve dobro funkcioniralo, bitna je dobra organizacija, pa smo već sada dogovorili tko će čuvati cure kada mi budemo na koncertima - kaže Aleksandar, ne skrivajući da su im najdraži koncerti oni u njihovu stanu, kada pjesme Headoneasta zajedno pjeva cijela obitelj.