Najčešća pojmovna zbrka u svakodnevnom govoru događa se, vjerovali ili ne, između dva naočigled slična pojma – usamljenost i samoća. Magistar psihologije i kognitivno-bihevioralni terapeut, Ivan Zečević, pomogao nam je s raščlanjivanjem ovih zanimljivih pojmova, ali i otkrio kako ih tretirati, kako si pomoći, kako "zaobići" te kako nam tehnologija može pomoći tj.odmoći u toj borbi.
"Samoću bi mogli definirati kao socijalno i fizičko izoliranje od okoline koje se povremeno događa i ljudima je potrebno. Ljudi to tzv. "vrijeme za sebe" često doživljavaju ugodnim i opuštajućim. S druge strane, usamljenost je neugodno i neželjeno, nenamjerno stanje u kojem se osoba osjeća odvojenom od okoline, kao da je drugi ne razumiju, kao da joj nešto nedostaje u životu. Često osobe opisuju to stanje kao "strah, anksioznost, umor". Usamljeno se možemo osjećati čak i kad smo okruženi ljudima oko nas, dakle svejedno možemo imati osjećaj kao da ne pripadamo. Usamljenost je najlakše prikazati kao razliku između onoga kakve interpersonalne odnose želimo, a kakve imamo", pojašnjava nam terapeut. Upravo je o odnosima s našim bližnjima veliko istraživanje proveo Hrvatski Telekom, koje je pokazalo kako, čak i u vrijeme blagdana, postoji veliki broj onih koji se osjećaju usamljeno te čak 50 posto ispitanika želi da ih se češće i iskreno pita kako su, a čak 10 posto ispitanika nema podršku bliske osobe kojoj bi se mogli obratiti za podršku u bitnim i teškim životnim situacijama.
Naime, usamljenost je problematična na nekoliko razina, uglavnom jer je povezana s pogrešnim načinima razmišljanja, obično negativnim, te posljedično dovodi i do promjena u ponašanju. "Na primjer, socijalno se izoliramo na duži period, što onda može dovesti i do niza drugih problema koji možda ranije nisu bili prisutni, a kao što su depresija i anksioznost", ističe psiholog.
Različiti terapijski pravci različito tretiraju usamljenost. Naš sugovornik kao kognitivno-bihevioralni terapeut pojasnio nam je kako tome pristupa ova terapija. "U kognitivno-bihevioralnoj terapiji sagledavamo četiri važna područja kada pristupamo usamljenosti: pojedinca, njegove veze, socijalne interakcije i zajednicu. U terminima strategija, obično se započinje s planiranjem nekih ponašajnih ugodnih aktivnosti u laganijem tempu, a čiji je fokus obično na povećavanju socijalnih interakcija, socijalnih kontakta i eventualnom širenju socijalne mreže. Sa svakom osobom se odrede pojedinačni ciljevi u skladu s njihovim životnim vrijednostima. Klijenti i pacijenti se također upoznaju i s negativnim mislima te kako one utječu na naše ponašanje i emocije pa se u skladu s tim osobe podučavaju nizu efikasnih načina rješavanja i nošenja s usamljenošću. To su strategije za redukciju ruminacija (neželjenih ponavljajućih misli), identificiranje i raspravljanje s negativnim mislima, bihevioralno eksperimentiranje kako bismo naučili i provjerili da se ono što mislimo da će se dogoditi u socijalnoj interakciji vjerojatno neće dogoditi, učenje otvaranja i asertivnosti i drugo." Dodatno se mogu koristiti socijalni trening, trening komunikacije, mindfulness, psihoedukacija. Sve dakako, ovisi o potrebi osobe koja ima problema s usamljenosti.
Vječno pitanje je – možemo li usamljenost zapravo zaobići? I ako da, kako? Pitali smo to "teško" pitanje našeg psihologa. "Većina ljudi tijekom života ima potrebu za samoćom, a često doživljavamo i usamljenost. Kako usamljenost ne bi postala kronična i na taj način utjecala na naše ponašanje, emocije i razmišljanje, ljude je vrlo važno educirati o istoj te kako da se ponašaju. Važno je znati zašto osoba ima problema s usamljenosti. Ne postoji uvijek isti razlog za sve. Najčešće su to unutrašnji psihološki faktori poput stavova prema socijalnoj interakciji, doživljavanje negativnih stavova prema interpersonalnim odnosima, na primjer da drugi ljudi misle da sam dosadan, ali su ključni i vanjski faktori kao proces tugovanja ili udaljenost od bliskih ljudi i obitelji. Takvi faktori stvaraju emocionalne reakcije poput anksioznosti ili tuge što onda može voditi u kontraproduktivna ponašanja poput izbjegavanja ili smanjivanja socijalnih kontakata koji su nam inače značajni ili stvaranje pretjerane osjetljivosti na kritike i odbijanje. To zatim utječe na naš doživljaj socijalnog procesa pa ga onda i svjesno počnemo izbjegavati i tako se pronađemo u začaranom krugu usamljenosti. Dakle, najvažnija stvar je da naučimo prepoznavati svoje misli, emocije i ponašanja i kako su ona povezana s nekim problemom koji imamo."
Najvažnije je biti svjestan što nas čini usamljenim: je li to izbjegavanje socijalnih odnosa, strah od procjene ili pak - misli poput npr. "nedovoljno si dobar" te se naučiti nositi s tim i u konačnici prihvatiti da je u redu da se svi kad-tad osjećamo usamljenima. Najvažnije je pokušati zadržati socijalne aktivnosti koje volimo i u kojima uživamo.
S druge strane je pitanje kako možemo drugima, bliskim ljudima, pomoći kod usamljenosti? Uz pretpostavku da možemo pomoći sami sebi, psiholog Zečević sugerira: "Važno je da naučimo saslušati druge, nekad ljudi samo žele dati savjet npr. idi i druži se s drugima pa nećeš biti usamljen, ali nekad je puno vrjednije samo saslušati osobu i ono što je muči. Također, kada razgovaramo s osobama, pokušajmo se staviti u njihovu poziciju - kako bi nama bilo da netko s nama tako razgovara? Dakle, mala doza razumijevanja i suosjećanja može puno toga napraviti kako bi se osoba koja ima problema s usamljenosti osjećala prihvaćenije i ugodnije."
Internet okruženje, u koje smo htjeli-ne htjeli uključeni, ima veliki utjecaj na doživljaj usamljenosti, naročito za današnje mlade generacije. Ljudi vrlo često selektivno objavljuju samo ono što žele da vidimo na društvenim mrežama i to onda pokreće niz misli poput "drugi žive bolje od mene; nikad mi neće biti ovako dobro", što nas onda može činiti depresivnima i anksioznima oko našeg socijalnog ili općenitog funkcioniranja u budućnosti.
Naš terapeut upozorava i na drugi aspekt tehnoloških mogućnosti: "Treba imati na umu da tehnologija može omogućiti i zbližavanje ljudi te održavanje kontakata, naročito ako smo udaljeni od prijatelja i obitelji. Dakle, mogli bi reći da online okruženje ima svoje prednosti i nedostatke, ovisi kako i za što ga koristimo."
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom