Lucija Kukor sredinom ožujka organizirala je i, uz pomoć svojih suradnika, održala projekt pod nazivom "LK vol1. 2024", plesni performans koji je bio financiran od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Riječ je o projektu zamišljenom kao platformi koja okuplja razne sudionike kreativne industrije te pruža profesionalno iskustvo mladim školovanim umjetnicima koji će tek kročiti u realan sektor svog djelovanja. Tim smo povodom odlučili popričati s ovom talentiranom plesačicom koja je plesati počela kad je imala samo osam godina, i to u Velikoj Gorici gdje je odrasla. Do prije prvog susreta s plesom, svoje je vrijeme provodila također u dvorani, ali igrajući rukomet. Kako nam kaže, prvog sata plesa sjeća se kao da je bio jučer, a posebno ju je oduševila ta sinkronizirana kombinacija glazbe i pokreta.
"Tada je zapravo započela moja ljubavna priča s plesom koja traje i dan danas. Krenula sam u plesnom klubu sa show danceom, karakterističnim plesnim stilom koji je zabavan, dinamičan i vrlo izazovan. Ubrzo nakon toga upisala sam Umjetničku školu Franjo Lučić te ju pohađala idućih osam godina, da bi u konačnici stekla diplomu scenskog plesača", rekla nam je 33-godišnjakinja koja je, paralelno uz plesnu školu, pohađala i redovnu nastavu te išla na treninge u plesni klub. Iako priznaje da je za nju taj period bio poprilično izazovan, ispunjavao ju je jer je radila ono što voli.
"Dolazila sam doma iz jedne škole, promijenila torbu i otišla u drugu, nakon čega bih navečer još išla na trening. Taj intenzitet me ispunjavao, neovisno o tome koliko je često to za mene znalo biti naporno. Ne samo da me ispunjavao, već me naučio disciplini, organizaciji i samostalnosti. Redovna škola je morala biti na čvrstim nogama i nije dolazilo u obzir nikakvo zabušavanje, loše ocjene ili pak loše ponašanje. Taj je period također bio ispunjen raznim natjecanjima od regionalne do svjetske razine s plesnim klubom i plesnom školom", dodaje.
Bilo je tu i puno nastupa pa je Lucija tako imala prilike plesati na koncertima, televizijskim nastupima, kao i u sklopu kazališne scene. "Mogla bih reći kako sam već od najranije dobi bila navikla na publiku i scenu. Svjesna sam, ali i zahvalna na podršci koju sam imala od profesora u redovnoj školi budući da je često trebalo imati razumijevanja za moja izbivanja s nastave zbog brojnih natjecanja i nastupa. To me razumijevanje, nasreću, pratilo kroz osnovnu i srednju školu te se kasnije nastavilo i na fakultetu."
Kao maturantica u plesnoj školi, Lucija je započela sa studijem na Sveučilištu u Zagrebu - Ekonomski fakultet, na kojem je u konačnici i diplomirala. Upis na fakultet za nju je, kaže, bio sasvim logičan potez jer si zbog tadašnjih obiteljskih prilika nakon srednje škole nije mogla priuštiti odlazak u inozemstvo.
"Za nekoga tko je navikao na pun raspored, vjerovala sam da mogu spojiti fakultet i nastaviti s plesom što sam u konačnici i radila. Pritom sam si željela osigurati budućnost, imajući na umu prolaznost i krhkost plesne karijere. Po završetku plesne škole, pozvali su me u Zagrebačko gradsko kazalište "Komedija" gdje sam radila na raznim projektima, kako u Hrvatskoj, tako i inozemstvu, paralelno polažući ispite na fakultetu", otkriva svestrana plesačica čije odrastanje nije bilo tipično, kao što je to bio slučaj kod većine njezinih vršnjaka.
"Moje studiranje, školovanje, ali i djetinjstvo generalno, nije bilo nimalo tipično. Nije tu bilo puno izlazaka i studentskog života jer su moji prioriteti jednostavno bili drugačiji. Važnije mi je bilo odmoriti tijelo za sutrašnji trening ili probu nego tulumariti (smijeh). Također, duže sam studirala zahvaljujući sljedećem scenariju. Radim na plesnom projektu u Belgiji te me fizicki nije bilo u Hrvatskoj, a cesto sam i plesala u kazalištu", otkriva Lucija koja se zbog plesa odrekla i perspektivne karijere u pjevanju. Naime, kada je imala samo 19 godina, prijavila se na talent show "Hrvatska traži zvijezdu" gdje joj je žiri odmah predviđao veliki uspjeh. Međutim, ljubav prema plesu ipak je prevladala pa je zbog mnogih treninga i nastupa, na veliko razočarenje mnogih, odustala od showa. Kako kaže, nikada zbog toga nije požalila jer je ples ipak njezina najveća strast.
Paralelno uz fakultetske obaveze, osim plesnih i pjevačkih angažmana, kontinuirano je ulagala u plesno znanje odlazeći na seminare i radionice u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu.
Naime, Lucija je druga Hrvatica koja je primljena u izraelski "Dance Journey program", plesni program koji se održava u sklopu plesne kompanije KCDC (Kibbutz Contemporary Dance Company), a za njega je štedjela dvije godine. "Za takav pothvat bila je neminovna priprema jer je puno toga na kocki, bilo bi opasno i nepromišljeno doći nespreman. S obzirom na to da sam te godine završila u bolnici zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, fizičkoj komponenti sam se posebno posvetila", otkriva. Po zavrsetku programa pozvana je od strane koreografa da se vrati u glavnu kompaniju kao pripravnik. Pritom je izdvojila nekoliko značajnih razlika u plesnoj sceni tamo s ovom u Hrvatskoj.
"Priprema plesača za scenu i rad na plesnim materijalima se ne razlikuje mnogo jer Izraelci posjeduju jedinstvenu radnu etiku koja se koristi, kako u plesnom, tako i u privatnom životu. Izraelska plesna scena je živa, energična, iskrena... Oni ne odvajaju privatan život od onoga što prikazuju na sceni, već ga koriste kao navigaciju i motivaciju, a ono što me se posebno dojmilo jest međusobno podržavanje I motiviranje plesača", dodaje Lucija koja je zahvaljujući plesu imala prilike mnogo putovati i upravo to vidi kao jednu od najvećih prednosti.
Kao prekretnicu u svome životu posebno je istaknula period korone. "S obzirom na to da se nije moglo putovati, što mi je pričinjavalo određeni izazov, rodila se moja potreba i samopouzdanje za kreiranje vlastitog projekta. Tako je nastao moj prvi autorski duet, s plesnim partnerom Taiguarom Alves Goulartom, Brazilcem sa zagrebačkom adresom, plesačem Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu", kaže Lucija koja za budućnost ima velike planove.
Krajem godine u Zagrebu ćemo tako moći vidjeti nastavak ranije spomenutog dueta, a velika joj je želja prezentirati ga i u ostalim dijelovima Hrvatske. "U planu mi je također otići na plesne radionice u inozemstvu, a nastavljam i s vođenjem plesnih satova te pripremanja drugih projekata. Posvetit ću se i pjevanju u sklopu turneje s filmom redatelja Jakova Sedlara koja je započela krajem prošle godine. Veselim se potencijalu koji je ispred mene te vjerujem da će me život lijepo iznenaditi kao što to čini cijelo vrijeme", zaključuje Lucija.