Zimski dani znaju biti prilično tmurni, sivi, a hladnoća baš i ne pomaže kod podizanja raspoloženja. Ipak, zima ima svoje čari i volimo je posebice zbog blagdana i veselja koje oni donose. Paljenje lampica, miris kuhanog vina i medenjaka u nama itekako izaziva divan osjećaj, baš kao i darivanje voljenih osoba.
Naravno da poanta blagdana nije samo u poklonima, no svi ih volimo i davati i primati. Osmijeh i zadovoljstvo na licima onih koje darujemo, posebice najmlađih, neprocjenjivi su. To je jedinstvena prilika da ih razveselimo nečim posebnim, napravljenim samo za njih.
Takve jedinstvene znakove pažnje osmišljava i kreira Puljanka Olivera Toić koja je svoj nekadašnji hobi uz puno truda i rada pretvorila u posao. Inače kroatistica po struci, Olivera u sklopu svog brenda Ići mići već 10 godina ručno izrađuje maštovite lutkice, loptice, platnena slova i jastučiće za djecu. Prve lutke izrađivala je za svoje blizance koje je rodila 2010.
"Za njih sam izrađivala sitnice: cipelice, slinčeke i igračke, a njihove fotografije sam stavljala na Facebook koji je tada bio vodeća društvena mreža. Bio je to i trenutak zamaha handmade scene u Hrvatskoj, iako se na prste dvije ruke moglo nabrojati kreativce koji su izrađivali predmete za djecu. Ljudi su najviše interesa pokazali za krpene lutke, koje sam među prvima izrađivala u Hrvatskoj", kazala nam je Olivera.
Poklon za djecu, ali i odrasle
Ljubav prema ručnom radu otkrila je još u djetinjstvu. "Moja pokojna mama Ivka bila je jedna od onih divnih žena kojima je sve išlo od ruke. Naučila me plesti, heklati, šivati, raditi tapiserije, te čak i tkati, a i u široj obitelji svi su se bavili ručnim radom: teta, baka, sestre", ispričala je Olivera.
Njezine lutke posebne su po mnogo toga - Olivera sama dizajnira krojeve, koristi smjele boje i kombinacije te za izradu koristi samo najkvalitetnije tkanine. "Kako su lutke plod desetogodišnjeg iskustva u izradi, mislim da se to na njima i vidi: u simetričnosti, kvaliteti izrade i trajnosti", otkriva nam Olivera.
Kad je god to moguće, kaže Olivera, trudi se da materijali budu prirodni s eko standardnima kvalitete: lan, vuneni filc od merino vune, te dizajnerske i druge pamučne tkanine te ih većinom nabavlja u Nizozemskoj, Engleskoj i Sloveniji, a poneke i u Hrvatskoj.
Iako za jednu lutku, kaže, treba nekoliko sati intenzivnog rada, rijetko je uspije napraviti u samo jednom danu. "Neki dijelovi izrade, kao što je punjenje lutkice i fotkanje, znaju me poprilično izmoriti pa obično prvi dan šivam tijelo i odjeću, a punjenje, dovršavanje zadnjih detalja i fotkanje ostavljam za drugi dan", opisuje Olivera koja sve u vezi svog brenda radi sama - od šivanja, preko knjigovodstva, održava web stranice i ostalog.
Još jedna posebnost njezinih igračaka jest u tome što ih radi u malim serijama i svaka je unikatna. Po želji se lutkice i ostali predmeti mogu personalizirati imenima po želji.
Početak nije bio lak
Mnogi kreativci u Hrvatskoj ne mogu tako lako od hobija napraviti primarni biznis jer se susreću s mnogim izazovima - od financijskih do birokratskih, a takvih je problema imala i Olivera. "Osim nedorečenih zakonskih regulativa, nemogućnosti nabavljanja kvalitetnih tkanina u Hrvatskoj, otežavala mi je društvena izolacija koju rad od kuće donosi te fizička strana posla - krojenje i šivanje iznimno su zahtjevni i teški za zglobove i leđa", kaže kreativka koja unatoč svemu tome nije odustala od svog sna pa čak ni u vrijeme kada je svijet bio u teškom razdoblju.
"U počecima korona krize bio je jedan kratki period kada nitko nije bio siguran u svoju egzistenciju, pa sam se i ja zapitala ima li proizvodnja igračaka u takvim vremenima uopće smisla", kaže Olivera. S nama je podijelila i svoj recept za uspjeh: "Rad, stalno učenje i usavršavanje te mijenjanje s trendovima."
Još jedan san koji planira ostvariti jest vođenje radionica šivanja i otvaranje fizičke trgovine u Puli, a do tada njezine lutke možete nabaviti na Ići mići web shopu.