Uz djecu, riječ je zasigurno o najkrhkijoj skupini u društvu koja je nažalost često ili zapostavljena od svojih obitelji, zaboravljena i prepuštena sudbini u domu ili su u igri života naprosto ostali "sami na svijetu" te nemaju nikoga da ih dođe posjetiti i pokazati im malo ljubavi i pažnje. Naravno da su humanitarne aktivnosti svugdje oko nas, ali najljepša dimenzija ove predivne božićne priče je činjenica da su je pokrenuli i osmislili mladi ljudi koji predstavljaju budućnost hrvatske medicine, najhumanijeg ljudskog poziva. Oni su svoju inicijativu oglasili na društvenim mrežama uključivši tako sve prijatelje, kolege s fakulteta, profesore i širu javnost. Svatko je imao priliku ispuniti barem jednu želju nekoj od starijih osoba. I tako se ova plemenita akcija cirkularno utkala u sve pore društva.
A kako je sve počelo sa žarom u očima nam prepričava mlada studentica pete godine medicine Eva Podolski.
"Moje kolegice s godine Tea Plišić, Mara Parentić i ja smo u jednom trenutku vrlo spontano rekle: ‘Ajmo u to!‘. Još na prvoj godini razmišljala sam kako su nastajala mnogobrojna udruženja iz različitih područja medicinskih specijalizacija i grana, ali kako ne postoji sekcija za psihijatriju za koju smo sve tri kroz učenje doživjele interes. Razradile smo plan i program, pronašle divne mentore, profesore Ninoslava Mimicu, Dražena Begića i Almu Mihaljević-Peleš, a ostalo je, zapravo, povijest. Taj dokument s planom i programom poslan je na Fakultetsko vijeće krajem ljeta. Tamo je vrlo glatko i bezbolno prošao i sve je odobreno na naše ogromno veselje jer smo, zaista, mislile da je ta procedura puno duža, mukotrpnija i da treba više pokušaja dok se sve ne ostvari. Međutim, nama je to odmah uspjelo. Službeno smo osnovani u rujnu 2022. godine. Nova smo i mlada sekcija i ovo nam je jedinstvena prilika da se bolje upoznamo s medicinskim specijalizacijama, a sve je to volonterski studentski rad. Iz čiste ljubavi i žara prema medicini. I to nam je, zapravo, ključna motivacija", govori Eva, a Tea Plišić dodaje kako je jedna od prvih inicijativa upravo briga o korisnicima staračkih domova oboljelim od demencije jer su oni nažalost često prepušteni sudbini u domu pa su im željele uljepšati ovo blagdansko doba čija je osnovna poruka da smo tu jedni za druge.
"Upravo zato što smatramo da je starija životna dob prilično zapostavljena pokrenuli smo humanitarnu akciju ovakvog tipa. Postoji puno akcija koje brinu i angažiraju se oko djece koja blagdane provode na pedijatrijskim odjelima u bolnicama ili oko djece u domovima i to je zaista prekrasno. No, imale smo osjećaj da nema dovoljno angažmana oko ljudi starije životne dobi, a oni su jednako osjetljiva dobna skupina kao i djeca samo u drugom ekstremu. Odlučile smo tako skrenuti pozornost na njih. Htjeli smo pokazati da ima netko tko će misliti na njih i da nisu posve sami", kaže nam Mara Parentić.
"Iz popisa i lista želja koje su oni izradili, zaista se vidi da su to one najbazičnije ljudske potrebe poput vate, pelena ili gela za tuširanje. Skromne želje, a njima prijeko potrebne. Ovime želim istaknuti koliko se tu, zapravo, radi o osjetljivoj skupini ljudi koja nema novca, niti ima nekoga da im to priušti, a ono do čega im je najviše stalo i što im najviše treba je zapravo ljudski kontakt i toplina. To se vidi iz mnogih želja korisnika koji su, doslovno, poželjeli čestitku s nekoliko lijepih riječi. Ili "…da me netko dođe posjetiti…", "…da s netko podruži sa mnom...". To nas je stvarno dirnulo i tako nešto se vidjelo pri posjetu domova. Oni cvatu čim nas ugledaju na vratima i čim vide da idemo prema njima i pružamo im ruku. Njima je već to apsolutni vrhunac svega, a dar je samo šlag na vrhu torte gdje oni mogu malo uživati u nekim keksićima, gelu za tuširanje ili nekoj dekici u kojoj će im biti toplije spavati. Cijela ova akcija nam je pokazala koliko malo treba da se nekome uljepša ne samo jedan dan, nego cijeli život", dirnuto svjedoči Ivan Raguž.
Sekciji za psihijatriju uskoro su se pridružili i studenti Tali Horvat, Emio Halilović, Ivan Raguž, Dino Žujić, Tomo Trstenjak i Vid Ujaković. Izabrani su putem prijave gdje su pisali svoja motivacijska pisma i sad zajedno čine vodstvo sekcije, surađuju i provode projekte. Plan im je u budućnosti organizirati još ovakvih akcija.
"Nadamo se da smo ovom humanitarnom akcijom skrenuli malo više pažnje na stariju životnu dob te pokazali svim ljudima da se i sami mogu prijaviti, otići u dom te se podružiti s korisnicima, donijeti im neku sitnicu, a oni će im beskrajno i doživotno biti zahvalni, bit će presretni. Tako je malo potrebno da se nekom uljepša dan. Bila bi to poruka i smisao cijele naše akcije", poručuju ovi inspirativni mladi ljudi.