POMOĆ
U početku su mi od velike pomoći bili lijekovi koje mi je prepisala psihijatrica, ali oni su samo gips za slomljenu nogu. Nakon nekog vremena ta noga mora uz vježbu odbaciti štaku, pa sam i ja uz lijekove krenuo na terapiju.
Ali u toj akutnoj fazi, bez lijekova ne bih mogao niti spavati, moje misli su bile kao Ferrari bez kočnica koji juri prema zidu. Psihoterapija je bio pravi i veliki korak naprijed u razumijevanju svega što se događa. Trideset pet godina sam živio u jednom programu i načinu razmišljanja i okrenuti to u nešto novo, drugačije ali bolje za mene, nije niti malo lagan posao.
STRAH OD OSUDE
Prolazeći kroz sve o čemu govorim, ne bojim se osude. Želim o svemu javno govoriti, jer ako se netko u ovome prepozna a trenutno svoj nemir pokušava umiriti alkoholom ili drogom, možda čuje moje iskustvo, možda potraži stručnu pomoć i počne živjeti kvalitetniji život. Ja ću biti zadovoljan. A što će netko zlonamjeran misliti, nije mi važno. Ti su dani, nadam se,zauvijek iza mene.
Zanimljivo je, da su se meni uvijek sviđale neke javne osobe koje pate od ovog poremećaja. U traženju rješenja za sebe otkrio sam da je od graničnog poremećaja ličnosti patila i Amy WINEHOUSE, Kurt Cobain,Robbie Williams, princeza Diana, Marilyn Monroe. To mi je pomoglo, jer sam si mislio ako R. Williams može s tim izaći na kraj, valjda ću i ja uspjeti. Zato mislim da o tome treba govoriti, a ako će netko reći da sam lud, neka im bude. Ja na to putovanje, gledam samo pozitivno.
PODRŠKA I BUDUĆNOST
Važna mi je podrška moje obitelji, roditelja i sestre. Majka je od osobe koja nije razumjela niti prihvaćala ovaj problem, sada moj najveći saveznik. Još u samim počecima mnogima oko mene je bilo jasno da se nešto događa, ali nitko nije znao kako mi pomoći, a najmanje ja sam. Bila je to transformacija za mene ali i cijelu obitelj.
Ne bojim se zato budućnosti, jer napokon imam alate kako ovladati preplavljujućim mislima i osjećajima. Svi imamo bolje i lošije dane, a ja se sada trudim da oni loši budu kratki i rješivi, da budu iznimka a ne pravilo.
Počinjem živjeti svoje najbolje dane, jer nakon dvadeset godina mržnje prema sebi došao sam do mjesta da se učim voljeti sebe, a mislio sam do to mjesto ne postoji.
Cijeli razgovor s Damirom Kedžom pogledajte na linku BEZ BRIGE S DIJANOM.
Razgovor je sniman u hotelu Amadria Park Capital u Zagrebu.