One su prijateljice i izvan leda, pa često skupa odu na Sljeme ili odigraju partiju društvenih igara, a sada ih očekuje veliki izazov - nastup na Svjetskom prvenstvu u sinkroniziranom klizanju koje se održava u Zagrebu.
Zagreb je ove godine domaćin Svjetskog prvenstva u sinkroniziranom klizanju koje će trajati do 6. travnja u sportskoj dvorani Arene Zagreb, a našu zemlju predstavljaju Zagrebačke pahuljice s kojima smo proveli jedan dan na treningu. Iako nam nervozu na njima pri samom izlasku na led nije bilo moguće uočiti, riječ je o predstavljaju svoje zemlje pred domaćom publikom pa treme, kaže nam kapetanica Anamarija Kasić, 32-godišnjakinja koja je ujedno i najstarija klizačica u ekipi te klizačica koja ima najviše nastupa za hrvatsku reprezentaciju i klub, njih čak 207, ipak ima. Uostalom, mnogima je ovo prvo svjetsko prvenstvo zbog čega je uzbuđenje još veće.
"Određena količina treme prije prvenstva je ipak prisutna zato što nastupamo u Areni i pred domaćom publikom, ali je atmosfera u ekipi svejedno odlična. Kratki program kližemo na poznatu pjesmu Doris Dragović "Marija Magdalena" u izvedbi Tončija Huljića i orkestra, a slobodni program na kompilaciju pjesama iz filma "Pirati s Kariba" od kojih je zadnja skladba tema filma u izvedbi 2cellosa. Namjerno smo izabrale za ovu sezonu naše izvođače budući da smo i domaćini Svjetskog prvenstva", rekla je Anamarija koja nam je ujedno i objasnila kako zapravo izgledaju njihovi treninzi.
"Naš se trening najčešće sastoji od zagrijavanja u trajanju od 30 minuta, a nakon toga slijedi onaj na ledu. U pravilu smo jedan sat na ledu ovisno o terminima koje dobijemo, vikendom to nekad zna biti i po dva sata. Vikendom često znamo trenirati i u Sisku upravo zbog nedostatka ledenih površina u Zagrebu. Uz treninge na ledu imamo i treninge kondicijske pripreme minimalno dva puta tjedno i trening uvježbavanja programa na suhom, trening baleta i video analizu treninga i natjecanja."
Što se tiče odricanja koja su u svakom sportu itekako velika, kapetanica Zagrebačkih pahuljica tvrdi kako se njihova najčešće odnose na ostale obaveze koje imaju tijekom dana, ali i društveni život. "Odricanja su vrlo velika jer je uz naš raspored treninga dosta teško sve uskladiti, a tijekom sezone treninge znamo imati i do četiri puta tjedno. U natjecateljskom periodu treniramo i više od toga. Preko tjedna uvijek treniramo navečer, ponekad i do 22.30 sati, a vikendima najčešće rano ujutro tako da nekada nije baš jednostavno sve posložiti", dodaje Anamarija.
"Uglavnom su cure učenice i studentice, tako da školske i fakultetske obaveze većini traju skoro cijeli dan. Nekoliko djevojaka iz ekipe ima studentske poslove s obzirom na to da putovanja na natjecanja i sve popratne troškove koje imamo tijekom sezone financiramo same. Imamo i nekoliko članica koje uz školu ili fakultet uče i strane jezike, a završavaju i glazbene škole. I onda nakon svega toga u danu navečer dolazimo na trening! Tako da nije baš jednostavno biti klizačica", priznaje nam.
Osim na ledu, djevojke se često druže i u trenucima kada odmaraju od napornih treninga. Tada se uglavnom opuštaju u prirodi pa tako nerijetko znaju planinariti na Sljemenu, a vole igrati i društvene igre.
"Sve smo u dobrim odnosima i na ledu i izvan njega, a premda nemamo baš previše vremena za druženja izvan treninga jer je svaka od nas zatrpana ostalim obavezama, nekoliko puta kroz sezonu organiziramo i team buildinge pa se kroz to nekako dodatno povezujemo", kaže nam Anamarija koja, osim sa svojim kolegicama iz kluba, slobodno vrijeme najradije provodi sa psom Misty.
Unatoč dobrim međusobnim odnosima unutar tima, kapetanica Pahuljica priznaje kako ponekad ipak dolazi i do određenih nesuglasica, no to ih zapravo čini samo još jačima i dodatno ih motivira.
"Do nesuglasica povremeno dolazi jer nas je ipak mnogo u timu pa je to i očekivano. No nikada to nije nešto što nije moguće riješiti normalnim razgovorom jer ipak sve mi imamo isti cilj te jednako volimo ovaj sport, kao i sve što radimo kako bismo postigle što bolje rezultate." Prije nastupa, Pahuljice imaju i neke rituale kojih se pridržavaju kako bi se što bolje opustile, ali i motivirale.
"Prije natjecanja na zagrijavanju svaki put imamo nekoliko minuta gdje se "nabrijavamo", odnosno pustimo si glazbu. Najčešće je to pjesma "Oči boje kestena" od Ivane Brkić i tada smo sve, kako se ono kaže, u elementu. I to nam je svima nekako posebno i bez toga ne možemo. Prije samog izlaska na led, u garderobi imamo još dodatnih nekoliko rituala koji su nam isto neizbježni, kao naprimjer vizualizacija programa, a nakon toga se skupimo i svaka od nas kaže nešto što misli da je važno. Isto tako volimo, baš kad izađemo na led, prije samog početka stati u krug na sredini leda i tu još curama dam onu zadnju neku riječ da nas drži kroz program", dodaje Anamarija koja nam je usput otkrila i koji su elementi za njezinu ekipu najzahtjevniji.
"Kao najteže elemente definitivno bih izdvojila sve vrste dizanja, spirale smrti i križanja, premda sve ovisi i o tome koju razinu za određeni element izaberemo. Naravno, višu razinu znatno je teže i kompliciranije izvesti, ali to nam onda donosi i više bodova", objašnjava. S obzirom na to da u svakom sportu ima ozljeda, tako ni klizanje nije iznimka. Najčešće su to ozljede koljena ili leđa zbog dizanja, kao i neke manje ozljede poput porezotina i udaraca koje nastaju zbog nezgodnih padova klizačica kojih također zna biti.
Sudeći po onome što smo imali prilike vidjeti na njihovom treningu, naše su djevojke itekako spremne, a mi im želimo puno sreće i što bolje rezultate.