Nekad simbol luksuza, bazeni su danas dostupni daleko većem broju ljudi, uključujući i one skromnijeg budžeta. Ovisno o vrsti i veličini, njihove cijene jako variraju, od par tisuća pa do nekoliko desetaka tisuća eura. Prema načinu gradnje, dijele se na ugradbene bazene čiji je rub u ravnini s razinom tla, poluugradbene koji su dijelom iznad nje i one nadzemne koji stoje na tlu.
Najskuplji su, no ujedno najtrajniji ugradbeni betonski bazeni koji se mogu obložiti keramičkim, staklenim ili mramornim pločicama, PVC folijom, epoksi premazom ili posebnom bojom za bazene. Keramika i epoksi su najskuplja i najtrajnija rješenja, folija je najisplativija jer traje desetak godina ali se teže čisti, dok je boja najjeftinija i najkraćeg vijeka.
Imaju li površinu manju od 100 kvadrata za takve bazene ne treba građevinska dozvola, baš kao ni za ugradbene liner bazene napravljene od ojačanih pločastih materijala, biodesign bazene koji djeluju poput prirodnih jezeraca i savršeno se uklapaju u okoliš, te one poliesterske koji su cijenom prihvatljiviji i za postavljanje jednostavniji od prethodno navedenih.
U takvim bazenima možete steći dobru formu imaju li funkciju za protustrujno plivanje, a moguće je ugraditi i masažne uređaje. Njih mogu imati i cijenom daleko dostupniji nadzemni, montažni bazeni koje je jednostavno postaviti u vlastito dvorište. Oni s čvršćom, drvenom ili metalnom konstrukcijom su, naravno, otporniji, dok se manji bazeni na napuhavanje daju lakše probušiti.
Pravilno održavanje bazena vrlo je bitno kako bi voda u njima bila čista i zadovoljavala higijenske standarde. Izuzev onih malih na napuhavanje koje je dovoljno oprati sapunom i spužvicom, ostali imaju filtere za pročišćavanje, a potrebno im je dodati i klor te druge kemikalije poput algicida.