Sanja Bachrach Krištofić posjetila je Napulj i Pompeje te Amalfijsku obalu. Očarana je energijom kaotičnog grada, veličanstvenim iskopinama i šarmom rivijere na obali Tirenskog mora.
Već nekoliko godina putujem svijetom s prijateljicom, nesuđenom "prijom", Dragom Ljubić. Bile smo prije svima znane pandemije u Torontu, proputovale cijelu Kanadu, "skoknule" smo na Kubu, shvatile da smo na putovanjima kao stvorene jedna za drugu i od tada ne stajemo. Ovog ožujka poželjele smo vidjeti Napulj, jedan od najvećih europskih gradova čiji je cijela povijesna jezgra uvrštena na listu UNESCA-a.
Ovaj put smo izabrale putovanje s agencijom, cijena je bila vrlo povoljna (335 eura uz 52 eura za aviokartu u oba smjera, Ryanair). Uključuje let, stručno vodstvo, prijevoz autobusom po lokacijama i hotel s doručkom smješten četiri stanice vlakom od centra grada. Izlete u Pompeje i Amalfijsku obalu plaća se dodatno (160 eura).
Ugodno mi je putovati avionom u europska odredišta: prednost je kratki let (od Zagreba do Napulja traje oko 50 minuta), a tu je i dolazak na destinaciju samo uz osobnu iskaznicu, bez zamornih carinskih procedura. Let iz Zagreba je bio rano ujutro, stoga smo već oko 9,30 sati krenule istraživati Napulj, najprije s vodičem, a potom samostalno. Nije nas omela ni kiša koja se sručila na grad tek što smo došle: uvijek nosimo tanku jednokratnu ili malo čvršću kabanicu, par laganih tenisica te par vodonepropusnih sportskih cipela.
Kišu smo iskoristile za kavicu, pojele smo i kolač s kremom od limuna u preslatkoj kafeteriji u centru: posluživao mladi, pomalo smušen, simpatični konobar. Espresso je bio pravi talijanski, a kolač prefin. Ljudi su se tiskali oko nas, svi smo se stisnuli u neveliki prostor kao mala familija. Zanimaju li vas cijene, pizza stoji 7-8 eura dok se za tanjur tjestenine plaća 5-8 eura dok je kava stoji oko dva eura.
Čim je granulo sunce, krenule smo u Centro Storico, povijesnu jezgru grada. Bučan i pun ljudi, uzbudljiv je u svom kaosu i ima sve što mu je potrebno da vas privuče: iznimne građevine, odlične muzeje, talijanskom jugu svojstvenu energiju.
Napulj je vjerojatno najglasniji, najžustriji, najšareniji, najživlji talijanski grad. Glavna trgovačka ulica je Via Toledo dok je u povijesnoj jezgri najživahnija Španjolska četvrt puna starih šareno obojenih kuća s brojnim muralima i malim "svetištima" posvećenim nogometašu Diegu Armandu Maradoni koji je igrao za nogometni klub Napoli. Grad krase brojni grafiti, a među njima je i jedanposvećen glumici Sofiji Loren.
U centru se nalazi gradska tržnica s brojnim restoranima razbacanim okolnim uličicama. Primijetila sam da Napolitanci zaista vole prženu hranu, pizzu, tijesto, sladoled i kolače: slastice često pune kremom od limuna koji raste na obroncima okolnih brda. Jeli smo autentičnu pizzu napoletanu i naučile što je bitno tijekom pripreme: peć mora biti od vulkanskog kamena, tijesto od posebne vrste glatkog brašna, a sastojci u boji talijanske zastave: rajčica, listovi svježeg bosiljka i mozzarella. Kad je riječ o kolačima, popularna je rum baba i sfogliatelle, hrskavi kolači od lisnatog tijesta punjeni kremom od ricotte i limuna.
Potpuni kontrast dijelu grada oko tržnice, obližnja je Galleria Umberta I. - velika trgovačka galerija (pasaž) građena 1887. uz opernu kuću San Carlo, najveću i najstariju u Italiji, otvorenu 1737. godine, desetljećima prije milanske La Scale ili venecijanskog La Fenice. Grad je pun velikih kraljevskih palača i katedrala, crkava. Uz samo obalu smjestili su se dvorci Castel dell‘Ovo i Castel Nuovo, koje možete posjetiti za šetnje uz obalu.
Na obalnoj šetnici, prekoputa Castel Nuova, na adresi P. Municipio 1 nalazi se predivan dućan s tjesteninom "Sea front Pastificio di Martino" pokraj kojeg se smjestio restoran u kojem kuhaju nekoliko vrsta tjestenine s umacima, za ponijeti sa sobom. Dizajn brenda potpisuju Dolce & Gabbana, pa tjestenina osim kvalitete ima i neodoljivu ambalažu. Na katu iste zgrade nalazi se restoran s Michelinovom zvjezdicom: kada je restoran na katu zatvoren, isti kuhar priprema "street food" verziju pašte.
Nemoguće je biti u Napulju a ne posjetiti Pompeje, smještene na obali rijeke Sarno, osnovan još u Etruščansko doba. Nekad su grad opasivale zidine, imao je hramove, amfiteatar, kazalište, brojne vile i vrtove, pa i ulične restorane. U erupciji vulkana Vezuv 79. godine, Pompeji s 20.000 stanovnika te okolica zatrpani su pepelom za samo nekoliko sati. Lokalitet je postao turistička atrakcija već u 18. stoljeću, najveći dio otkopan je do sredine 20. stoljeća, a lokalitet danas daje uvid u svakodnevicu Rimljana zahvaljujući potpuno sačuvanim četvrtima, otkrivenim ispod brda pepela.
Posebno mi se svidio posjet pedesetak kilometara dugoj Amalfijskoj obali, "stisnutoj" između strmih obronaka planina i Tirenskog mora. Zbog svoje slikovite ljepote, taj se predio od 1996. godine nalazi na listi UNESCO-ve svjetske baštine. Posjetili smo obalne gradove Amalfi, Positano te Ravello, skriven u brdima. Odande puca jedinstven, očaravajući pogled na obalu s pješčanim plažama i more tirkizne boje.
Kako bi Talijani rekli, u Costiera Amalfitani (Amalfijskoj obali) najveći je i najpoznatiji gradić Amalfi. Legenda kaže da se polubog Herkul se zaljubio u istoimenu nimfu. Kad je umrla, pokopao ju je na najljepšem mjestu na svijetu: strmoj obali okruženoj zapjenjenim morem i stijenama, a na njenoj grobnici dao je sagraditi istoimeni grad. Nekoć je bio važno trgovačko i pomorsko središte, dok je danas popularna ljetna destinacija. Među glavnim atrakcijama je katedrala Sv. Andrije (ulasci u crkve se često naplaćuju, u prosjeku oko 10 eura, pa ni katedrala nije iznimka). Cijene u kafićima i restoranima su 2-3 eura više od onih u Napulju.
Positano je gradić na obali kamo se možete spustiti samo kombijem koji voze lokalci. Danas možda najpoznatiji po tome što je služi kao kulisa brojnih brojne scene filma, primjerice, "Talentirani gospodin Ripley" iz 1999. godine (s Judeom Lawom, Mattom Damonom i Gwyneth Paltrow). Nedaleko od Amalfija i Positana nalazi se Ravello s povijesnom Villom Ruffolo. Krase ju prekrasni vrtovi, srednjovjekovna kula, odande se pruža zadivljujući pogled na obalu.
Posjetio ju je, 1880. godine kompozitor Richard Wagner i inspiriran ljepotom krajolika komponirao je drugi čin opere Parsifal. Njemu u čast svake se godine u vrtu vile održavaju se vagnerijanski koncerti. Na platou, u blizini vile smještena je suvremena koncertna dvorana koju je projektirao arhitekt Oscara Niemeyera.
Na kraju priče, vjerojatno vas zanima jesmo li sa sobom ponijele čuvene amalfijske limune, čija stabla, uz oleandre, krase litice Costiera Amalfitani? Nismo, već smo za 2 eura kupile platnene torbe s uzorcima limuna koje će nam dobro doći za ljeto.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....