Razmišljajući kako da proslavimo 90. rođendan mojeg supruga Marija Antoninija odlučili smo mu darovati posjeti Sieni, gradu koji zauzima posebno mjesto u našim obiteljskim sjećanjima. U njemu je, naime, studirao Marijev otac, slikar Otto Antonini, koji je početkom 20. stoljeća bio stipendist na tamošnjoj Accademiji di belle arti, a kao uspomenu na svoj boravak naslikao je akvarel Siene koji je danas u vlasništvu Muzeja grada Zagreba.
Bračni par Antonini s kćeri Sarom i njezinim dečkom Vedranom Sudovićem
Na put smo krenuli s kćeri Sarom, njezinim dečkom Vedranom Sudovićem i prijateljima pa smo unajmili kombi u koji smo svi stali. Od Zagreba do Siene je 680 kilometara zbog čega smo nekoliko puta stajali na putu, među ostalim gradovima i u Bologni. U Sienu smo stigli tek navečer jer se put produljio zbog nesreće na autocesti. Apartman za osam osoba, smješten u centru u ulici Cecco Angiolieri, bio je vrlo uredan i dizajnerski uređen. U blizini je mali zgodan restoran Di Cecco s odličnom hranom i prihvatljivim cijenama. Večeru za nas sedam platili smo oko 100 eura. Mi smo se malo dulje zadržali, no ljubazno osoblje pustilo nas je da na miru pojedemo i na kraju su nas počastili digestivom.
Vinogradi, maslinici i polja između brežuljaka - tipični pejzaž u Toskani
POGLED S AKVARELA
Prije polaska na put napravili smo plan razgledavanja. Tako smo se najprije uputili na Piazza del Campo, glavni gradski trg, na kojem se dvaput godišnje organiziraju konjičke utrke. Središnje mjesto na njemu zauzima Palazzo publico, zgrada gradske vijećnice, uz koju se nalazi toranj Mangia. Naš prvi pogled na trg bio je onaj koji je na slici ovjekovječio i Otto Antonini. Tamo smo popili kavu i uživali u atmosferi. Na trgu je stalno gužva, pun je turista iz svih dijelova svijeta. Do katedrale na Piazza del Duomo vode ulice Bianchi di Sopra te Via di Citta i Via del Castoro, s puno dućana, uličnim sviračima, prekrasnim ugođajem Italije. U jednom dućanu vidjela sam torbicu koja mi se svidjela, no odlučila sam je kupiti poslije.
Fontana Gaia s prizorima iz biblijske Knjige postanka
MALO RAZOČARANJE
Htjeli smo ući u katedralu i vidjeti njezinu kupolu iznutra, ali smo odustali kad smo shvatili da bismo u redu čekali oko dva sata pa smo se zadovoljili razgledavanjem izvana. Na povratku smo željeli posjetiti Accademiju, no nismo znali adresu pa smo se raspitali u obližnjoj galeriji. Doznali smo da je zgrada Accademije prenamijenjena te je u njoj već neko vrijeme nacionalna knjižnica - a kako je ona zbog praznika bila zatvorena, ostalo nam je samo da se fotografiramo ispred vrata bivše akademije. U doba ručka većina boljih restorana u centru je puna, no uspjeli smo dobiti stol u Da Renzu, u ulici Terme, što se pokazao kao dobar odabir. Jeli smo juhu s povrćem, tjesteninu i ossobuco. Sve je bilo odlično, vino također, a desert još bolji.
Pročelje katedrale, koja je najvećim dijelom dovršena u 13. stoljeću
OBAMICA
Kad sam se vratila po torbicu koju sam prije vidjela, više je nije bilo u izlogu, a prodavačica nam je rekla da ju je upravo kupila Michelle Obama, supruga bivšeg američkog predsjednika, koja je tih dana u Europi promovirala svoju knjigu “Becoming”. No našla je još jedan primjerak za mene pa sam je odmah kupila i nazvala je “Obamica”.
Na izletu u San Gusme: Mario Antonini i supruga s novom torbicom - kakvu je dan prije nje kupila Michelle Obama
IZLET U SAN GUSME
Marijev rođendan odlučili smo proslaviti u gradiću San Gusme u blizini Siene. Nalazi se na vrhu brežuljka i pomalo podsjeća na Motovun. Svi restorani u gradu imaju Michelinove zvjezdice, a mi smo, prema preporuci prijatelja, odabrali La Porta del Chianti. Stol smo rezervirali preko interneta i za nekoliko minuta dobili potvrdu. Kako je glavni kuhar Agostino Veneziano rođen na Siciliji, uz meni od sedam sljedova - među kojima su bili ravioli s kozjim sirom i sicilijanska janjetina na dva načina - ponudili su nam odlično crno sicilijansko vino. Kad je vlasnik doznao da slavimo rođendan, došao nas je pozdraviti i slavljeniku donio komad torte sa svjećicom. Osjećali smo se kao kraljevi.
Tipični kafić u mjestašcu San Gusme
UGODNO IZNENAĐENJE
Kad smo na kraju dobili račun, prenerazili smo se. Ne zbog toga što je bio visok, nego upravo suprotno - sve skupa, za nas sedmero, koštalo nas je 280 eura. Zaključili smo da su usluge u Hrvatskoj skuplje i lošije nego ovdje.
PLAN ZA POVRATAK
U Sieni nam je bilo toliko lijepo da nam je odlazak teško pao. Iako grad nije velik, dva dana je premalo da bismo vidjeli sve što smo željeli pa smo već na putu kući odlučili - doći ćemo ponovno.