Od automobila bez pojasa i prozora do redova ispred burze rada - Tihana Terziev otkriva kako izgleda život u glavnom gradu Havani te sugerira izlete na bajkoviti otok Cayo Blanco i plažu Ancon.
Nakon pregledavanja putopisa i ispitivanja svih poznanika koji su posjetili Kubu, dečko i ja smo se odvažili na putovanje s agencijom. Cijena putovanja (smještaj, bez doručka, letovi plus takse, hrvatski i kubanski vodič te prijevoz autobusom na Kubi) iznosila je 1640 eura, uz dodatnih 40 eura za vizu. Krenuli smo bez nekih velikih očekivanja, ali s torbom punom slatkiša, lijekova, pikula, flomastera te raznih drugih poklona kako bismo barem usrećili nekoliko onih najsiromašnijih.
Krenuli smo iz Zagreba za Havanu s presjedanjem u Istanbulu, a putovanje je trajalo 17 sati. Bili smo smješteni u Casa Particulare, nešto u stilu Airbnba, kuće koje su skromne, ali pristojne. Doručkovali smo u obližnjem restorančiću, kojem smo ostali vjerni do kraja našeg boravka u Havani. Omlet, tost, maslac, džem, kavu i cijeđeni sok plaćali smo 6 eura po osobi. Moram naglasiti da voće na Kubi nema nikakav okus niti boju.
Do pandemije Kuba je imala dvije valute - jednu za domaće, a jednu za turiste. Od pandemije, valuta za domaće je propala i sve je poskupjelo. Valuta je kubanski pesos (CUP), pri čemu 1 euro službeno prema tečaju banke iznosi otprilike 135 kubanskih pesosa. U neslužbenim mjenjačnicama 1 euro iznosi čak 250 kubanskih pesosa. Ovo je posebno važno kada u nekom dućanu ili restoranu dogovorite plaćanje u eurima. Nosite isključivo eure ili dolare jer se kartice ne koriste.
Nakon pandemije covida sve je potonulo. Nažalost, nisam doživjela plesanje salse na ulicama, o čemu su mi mnogi govorili, a domaći kažu da to više nikada ni nećemo vidjeti.
Auti iz drugih vremena
Javni prijevoz u Havani i ostalim gradovima za turiste nije preporučljiv. Dnevni najam taksija uspjeli smo dogovoriti za 80 eura, a naš taksist Ignacio nas je provezao dijelom Havane koji nije za turiste. Tu smo vidjeli redove ljudi ispred ureda za zapošljavanje, benzinskih crpki, pekara...
Na cesti ćete vidjeti aute iz pedesetih i šezdesetih jer im je uvoz novih vozila zabranjen. Da razjasnimo, nisu to nikakvi ušminkani oldtajmeri, nego krpani Chrysleri, Plymouthi i slični. Kad kažem krpani, mislim na to da Plymouth kabrio našeg Ignacija iz 1957. ima motor ruske Volge i nema bočne prozore. Pojasevi za vezanje ni ne postoje, isto kao ni kazaljke na instrument pločama. Ignacijev oldtajmer ima naljepnicu free wifi, na što je izuzetno ponosan.
Objasnio nam je i kako stvari stoje s novim autima na Kubi. Na tablici imaju, naime, plavu liniju s lijeve strane na kojoj piše "Cuba", slično kao što mi imamo oznaku EU. Riječ je o autima koje je vlada dala na korištenje Kubancima (ili na neki najam, nismo sigurni), ali uz jednu kvaku. Da biste ga smjeli voziti, morate imati putni nalog poslodavca, države ili morate biti na ruti za posao ili s posla prema kući. Postoje kontrolne točke gdje policija zaustavlja vozila i sve ovo provjerava. To nije vaš auto, ne smijete ga voziti kako i gdje želite.
Ceste su im uglavnom prazne jer većina ljudi nema automobil, a dio taksija je neka vrsta otvorenog tricikla. Uglavnom nema semafora, a ljudi čak prelaze i autoceste pješice i polako. Mali broj autobusa koje posjeduju dobili su na dar od Kine pa su im sjedala prilično mala.
Havana, Hemingway i Varadero
U Havani i u ostatku zemlje vidjet ćete spomenike mnogim kubanskim revolucionarima, nacionalnim herojima i vojskovođama koje je dao postaviti Fidel Castro. Međutim, nećete vidjeti spomenike Castru, jer ih je on zabranio, isto kao i murale i plakate sa svojim likom.
Posjetili smo imanje Ernesta Hemingwaya udaljeno petnaestak minuta vožnje od glavnog grada koje nas je očaralo. Iako se u samu kuću slavnog pisca ne može ući, unutrašnjost se vrlo dobro može vidjeti sa svih strana, kroz otvorene prozore. Imanje je razvedeno te vas mnoge staze vode do različitih dijelova, poput kule s pogledom na grad Havanu u daljini, do bazena na kojem je ispijao piće s Avom Gardner ili pak do broda Pilar kojim je često odlazio na more i pecao. Vjerojatno je baš u njemu nastala ideja za knjigu "Starac i more" za koju je dobio Pulitzerovu nagradu 1953., a godinu dana kasnije i Nobelovu nagradu. Na imanju je također pokopao svoja četiri psa.
Od izleta valja izdvojiti posjet Varaderu, ekskluzivnom ljetovalištu na sjevernoj obali Kube, na poluotoku Hicacos, koje se prostire na 20 kilometara pješčane plaže gdje se ležaljke plaćaju tri eura, a kokteli dva. U blizini Varadera nalazi se Saturnova špilja, u kojoj je popularno okupati se jer je voda puna minerala.
Sigurnost
Kuba je relativno sigurna zemlja. Nismo doživjeli nikakve neugodnosti. Vrlo često smo doživjeli upite odakle smo, a koji su zapravo bili radi žicanja novca, slatkiša, pa čak i robe (traže vas da im poklonite vlastitu odjeću). Preporuka je da se turisti ne kreću sami, posebno po mraku. Vodič nam je ispričao kako je nedavno bio napadnut na ulici, na način da mu je pljačkaš pokušao otrgnuti ruksak s leđa - takvi su slučajevi rijetki, ali postoje. Također, pored pljački treba istaknuti oprez od prevara prilikom mijenjanja novca, kupnje stvari na ulici. Provjeravajte što kupujete s nekim pouzdanim, najbolje vašim vodičem.
Che Guevara
Posjet Kubi ne bi bio potpun bez odlaska u muzej jednom od najpoznatijih revolucionara Che Guevari. Muzej i mauzolej nalaze se u Santa Clari, u koji nije jednostavno ući - ne smije se imati torbica ili ruksak sa sobom, a fotografirati je zabranjeno. Čak je iz nekog razloga osoblje zabranilo našem vodiču obraćanje cijeloj grupi i objašnjavanje unutar muzeja koji čuvaju naoružani čuvari u vojnim uniformama.
Prije ulaska u sam muzej osiguranje ispituje posjetitelje odakle su jer ulaz nije dozvoljen neprijateljima Kube. Na ulasku u muzej prvo se prolazi kroz dio gdje gori vječna vatra i gdje je nekoliko trenutaka potrebno u tišini se nakloniti Che Guevari. Ako se ponašate neprimjereno, izbacit će vas van. Sam muzej sadrži mnogo njegovih osobnih predmeta, poput puške, pištolja, sedla, stolca, raznih pisama i dokumenata... Doznali smo da su ga iza leđa zvali "svinjom" jer nije imao higijenskih navika.
Cienfuegos, Trinidad, Cayo Blanco i plaža Ancon
Na putu prema jugu zastali smo u gradu Cienfuegos za koji su nam naglasili da je najčišći grad na Kubi, vrlo fotogeničan i turistički orijentiran (ima čak i dućane). Nakon pet sati vožnje stigli smo u Trinidad gdje nas je vrijeme bolje poslužilo, a smještaj je bio rajski u usporedbi s Havanom. U Trinidadu, a vjerojatno i u drugim dijelovima Kube na dnevnoj bazi se provode redukcije struje - to znači da nema struje unutar zgrada, ali nema niti javne rasvjete, no, na sreću, neki restorani imaju svoje agregate. Trinidad mi se više svidio od Havane jer je mnogo manji i pitomiji, dok su mi se i sami ljudi činili nekako zadovoljniji.
Odavde smo otišli na jedan od najljepših izleta na putovanju, otok Cayo Blanco. Putovali smo katamaranom dva sata do otoka na kojem se nalazi samo jedan restoran te veseli stanovnici - male iguane i rakovi. Otok je malen, a palme, bijeli pijesak i plavo more pozivaju te da ostaneš cijeli dan uživati na njemu.
Za vrijeme boravka u Trinidadu posjetili smo i obližnju plažu Ancon koja izgleda kao s razglednice uz predivne palme te mnoštvo restorana.
Dobro je znati
Hrana:
Najčešće se jedu jastog, kozice, riba te razne vrste mesa uz koje se poslužuju riža i salata. Cijene po obroku kreću se uglavnom od 5 do 15 eura. Voda je 1,5 eura, pivo 2 do 3 eura, kokteli od 2 do 5 eura...
Odjeća, obuća i SPF:
Čak i kada su temperature visoke, vjetar puše gotovo stalno, stoga obavezno ponesite slojevitu odjeću te pokrivala za glavu. Sunce je izuzetno jako pa će vam trebati visoki zaštitni faktor. Ulice su prilično prljave i neravne, stoga ponesite udobne tenisice.
SIM kartica za Internet:
Mi smo kupili turističke SIM kartice ispunjavanjem online formulara prije puta (što možete napraviti ako idete u vlastitom aranžmanu) koje smo potom samo pokupili u zračnoj luci na kiosku mobilne mreže. Pokrivenost internetom je solidna.