Ante Krstulović koji preko godine razveseljava djecu svojim izvedbama u dječjem kazalištu "Žar ptica" u Zagrebu, voli, kaže, voditi neobičan život, a to, između ostalog, podrazumijeva putovanja u sve kutke svijeta. Do sada se tako popeo na Kilimandžaro, prohodao 800 kilometara dugu hodočasničku rutu Camino de Santiago, proveo je neko vrijeme u Rusiji i Turskoj i, kaže, ne namjerava stati.
Splitski glumac sa zagrebačkom adresom Ante Krstulović, član dječjeg kazališta "Žar ptica" ispunio si je dugogodišnju želju i ovog ljeta u Vijetnamu proveo mjesec dana. Prošao je, kaže, cijelu državu na motoru, do sada je napravio oko 3500 kilometara i potpuno se oduševio.
"Cijeli život maštam da otputujem u Vijetnam, puno sam čitao o njemu. Znao sam da imaju burnu povijesti, bogatu kulturu, uspjeli su pobijediti sve osvajače - Francuze, Amerikance, Japance, Kineze. Jedan veličanstven narod, prije svega preljubazan", govori Ante koji nam se javio iz Ho Ši Mina. Vijetnam je, kaže, zemlja sa sto lica, od Hanoija na sjeveru do delte rijeke Mekong na jugu - udaljenost je to od gotovo dvije tisuće kilometara. Ante se, ističe, više ne može ni sjetiti u kojima je sve gradovima bio jer prošao ih je jako puno, a niti u jednom nije imao problema ni sa smještajem, ni s ljudima, a ni s hranom. Baš sve je, kaže, prošlo iznad očekivanja.
"Ima puno hostela, hotela, privatnog smještaja pa se može spavati za 7 dolara, ali i za 1000, ovisno o tome kakav vam je budžet. Nisam ništa rezervirao, vozio sam se na motoru i gdje mi se učinilo zanimljivo, tamo sam stao, potražio smještaj preko interneta i prespavao", prepričava Ante kojem se možda i najviše svidjela hrana.
"Najčešće jedem street food, ni jednom nisam imao želučanih tegoba, a jeo sam posvuda - u skupim restoranima, ali i u sumnjivim uličnim fast foodovima. Moja je preporuka da se sve proba jer je sve preukusno", govori Ante. Najpoznatije nacionalno jelo je pho-bo, juha s rižinim rezancima i govedinom, a na ulici možete jesti, između ostalog, pržene ptice, rižinu rakiju iz boca u kojima su zmije i škorpioni, što je probao i Ante.
"Vijetnam ću možda najviše pamtiti baš po tom piću. Unutra je bilo jedno desetak uginulih zmija, i onda se grabi voda iz te tegle i pije se. Probao sam i ptice i miševe, stvarno sve što se nudilo, ništa mi se nije gadilo", kroz smijeh govori Ante koji, ističe, više i ne broji koliko je puta pokisnuo jer u Vijetnamu, pogotovo na sjeveru, trenutačno je kišna sezona. No, barem se maknuo od vrućina koje vladaju u Hrvatskoj.
"Na sjeveru su kiše i ugodnih dvadesetak stupnjeva, ali zato je na jugu jako toplo, svi nose duge rukave jer štite kožu od sunca. Sada mi je jasno zašto Azijati kada dođu kod nas nose uvijek dugačku odjeću jer je jednostavno sunce prejako i morate se štiti. Na ulicama tako nema nikog dok ne padne sunce", objašnjava Ante. U mjesec dana nije, kaže, u zemlji od 90 milijuna stanovnika imao ni jednu neugodnost. Dapače, svi su mu bili na usluzi, pozivali ga u dom na čaj ili kavu.
"Oni su jako srdačni, ljubazni, nasmijani. To je jedna fascinantna, mirna, sigurna, ma predivna zemlja. Gdje god da sam se vozio motorom ljudi su mi mahali, ili dok sam šetao selom, gradovima, često bi me netko pozvao na kavu", prepričava Ante. Šokirala ga je jedino, ističe, ljepota prirode, ali i gradovi koji su gradovi 22. stoljeća.
"Nevjerojatno su moderni, to me najviše šokiralo. I to što su mi svi bili od pomoći - više puta sam besplatno jeo, besplatno su mi popravili motor. To me možda najviše šokiralo", govori Ante koji dane provodi i u muzejima, hramovima, palačama, ali polako razmišlja i o povratku kući. To mu neće teško pasti jer vraća se, kaže, u "najlipši grad na svitu", rodni Split gdje će se još malo kupati prije nego krene nova kazališta sezona.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....