Oduvijek sam željela ići u Japan, a prošle se godine pojavila prilika za posjet toj drevnoj zemlji. Kao članica zemaljske posade na nekolicini festivala i natjecanja prije ovoga, priključila sam se hrvatskoj reprezentaciji u letenju balonima na vrući zrak na Svjetskom prvenstvu u Sagi, na koje smo se kvalificirali odličnim rezultatima prijašnjih godina. Na put sam krenula s Marijom i Tomom Mikloušićem - pionirima ovog sporta u nas - te našim pilotom, njihovim sinom i svojim suprugom Igorom.

Ondje su nam se pridružili Ines Jarki, izvrsna navigatorica koja je doputovala iz Kanade, te francuski pilot Martin Vitry. Za Sagu prije nisam čula. "Gradić" je to u istoimenoj prefekturi na najjužnijem otoku, Kyushu, u kojoj živi nešto više od 800.000 stanovnika.

Superzvijezde

Saga je najpoznatija po balonima, a ovo je bilo drugo svjetsko prvenstvo ondje održano. Kao dom najvećeg balonaškog okupljanja u Aziji koje od 1978. okuplja balonaše iz cijeloga svijeta, taj grad zaista živi balone. Od posebno izgrađenog uzletišta do muzeja, baloni su dio identiteta Sage, a balonaši su tamo superzvijezde. Povrh toga, grad je poznat po prekrasnom dvorcu iz 17.st., a na avionu iz Tokija (u koji smo došli preko Münchena) za Sagu u dokumentarcima smo saznali da je diljem svijeta poznata i po prekrasnom Arita porculanu, uglavnom bijele boje s plavim, ručno slikanim motivima, te da je maskota grada posebna vrsta ribe koja se jede ili na žaru ili kao sashimi, što je bio savršen uvod u gastronomiju u kojoj smo uživali sljedećih 14 dana.

Što se hrane tiče, nema riječi kojima bih je mogla opisati. Svježa riba, škampi, lignje, razno meso na yakitori ili satay način, ramen, soba, udon i ostale vrste nudla, riža na sto načina, morski plodovi ili povrće u tempuri, gyoze, okonomiyaki (nešto poput njihove palačinke s povrćem) te deserti od crnog graha ili soje samo su djelić onoga što se svakodnevno jede za svaki obrok.

Jegulje

Maleni je problem što su u mnogim restoranima jelovnici na japanskom i veliki je izazov naći neki na engleskom, ili barem s fotografijama. Osim u restoranima - u kojima se može dobro najesti za 50-100 kuna po osobi, uzeti veliki meni s neograničenom količinom čaja za 250 kuna ili pak uživati u raznim sashimijima čije su cijene od 30 do 70 kuna - jako se dobro može jesti, i to za samo nekoliko jena, i u supermarketima koji imaju dio s hladnjacima sa svježim sushijem i sashimijem. Uživali smo i u ribarnicama. Živi rakovi, lignje, jegulje, razne ribe na ledu, sušeni račići i komadići ribe, sve moguće vrste algi - svega ondje ima, a cijene su od dvadesetak kuna za malu ribu do dvjestotinjak za kilogram kvalitetnije. U Sagi su posebno ponosni na svoje govedo, sagagyu. Kažu da je riječ o najkvalitetnijoj govedini na svijetu, čije je meso prošarano - nama je poznata kobe govedina - a može se nabaviti u supermarketima po cijeni od 500 kuna po kilogramu (jede se u vrlo malim količinama). Možda najljepše naše iskustvo bilo je u izakayi, tradicionalnom japanskom gastro pubu.

Rituali

Svi smo bosonogi klečali uz stol, pili sake i jeli sve - od sashimija i algi preko kiselog povrća i cvijeta lotusa, sirovih jaja pa do mesa koje smo sami kuhali u posebnim keramičkim posudama, a zove se shabu-shabu. Svu hranu obilato zalijevaju sakeom, pivom, viskijem ili prefinim čajevima, oko kojih su stvoreni poznati rituali. Tijekom natjecanja bili smo smješteni u selu, kod obitelji Ichinose, u tradicionalnoj japanskoj kući. Dočekali su nas večerom na koju je došlo gotovo cijelo selo i priredili pravu gozbu. U početku smo bili zbunjeni i trudili se ne napraviti pogrešnu gestu koja bi uvrijedila naše domaćine jer Japanci imaju stroga pravila ponašanja. Ipak, sve su barijere brzo pale. Pripremili su blokove i olovke da možemo crtati kada se ne razumijemo, objasnili su što sve jedemo, točili pića u čaše, jer je u Japanu nepristojno točiti sam sebi, i svirali su na tradicionalnim instrumentima. Gospođu Yasku i gospodina Tsugiyoshija danas zovemo japanskim mamom i tatom. Svakome bih preporučila boravak kod lokalne obitelji! Prije i nakon natjecanja odsjeli smo u hotelu u kojem je noćenje bilo 50 eura. Hoteli su u Japanu jako čisti, sobe male, ali imaju sve što čovjeku treba.

Promocija

Naša reprezentacija imala je veliku čast da ju je ekipa japanske televizije odabrala kao onu koju prati od prvoga trena – kroz niz intervjua prije i poslije letova, snimke podizanja i slijetanja balona pa čak i tijekom tradicionalnog japanskog ručka u Ryokanu, tradicionalnom japanskom prenoćištu, na kojemu nas je Njegova Ekscelencija Dražen Hrastić ugostio. Iskoristili smo taj ručak kako bismo predstavili grad Zagreb i Hrvatsku kao idealnu destinaciju za sve japanske turiste. Novinari su željeli saznati sve o našoj domovini, a zahvaljujući fantastičnoj Jeleni Yamasaki iz hrvatskog konzulata u Osaki, sve su i doznali te rekli da se vidimo u Lijepoj Našoj.

Simbol mira

Jedan su dan oba leta bila otkazana zbog kiše te smo odlučili otići na izlet u Nagasaki, koji je udaljen manje od dva sata vožnje. Tamo smo posjetili Park mira i Muzej atomske bombe. Jedno zaista potresno mjesto, gdje ne samo da se odaje počast žrtvama, već se i educira i prenosi jaka poruka o razmjerima destrukcije uzrokovane nuklearnim oružjem te porastu njegova broja i snage od Drugog svjetskog rata do danas. Otamo sam ponijela nekoliko papirnatih ždralova, simbola mira.

Na putu

1. Znanost i dizajn

Danski Experimentarium, smješten u četvrti Hellerup u Kopenhagenu, jedan je od najboljih znanstvenih muzeja na svijetu, a upravo je završena njegova obnova, u kojoj je dobio zavojito, 100 metara dugo stubište obloženo s deset tona bakra. Stepenice vode na krovnu terasu s koje se pruža pogled na grad, a uz muzej je uređena i prostrana - zona za piknike.

2. Sjećanje na let

Airframe je naziv okvira za slike izrađenih od okvira avionskih prozora. Radi ih korejska tvrtka Teev, tri komada stoje 99 dolara (oko 700 kuna), a dostavljaju ih diljem svijeta.

3. Kamera budućnosti

Švedski je Hasselblad, povodu 75. obljetnice, osmislio fotoaparat X1D 50C 4116 – sasvim drugačiju od klasičnih kamera s ugrađenim zrcalima koje su proslavile ovu tvrtku. Nova je kamera i upola lakša od prosječnog digitalnog modela - teška joj je jedino cijena, stoji oko 100.000 kuna.

4. Zbogom jet lagu

Istraživanja su pokazala da - kad bi se neki aluminijski dijelovi na zrakoplovima zamijenili kvalitetnom plastikom, kako je to učinjeno na nekim novim modelima - putnici bi uskoro mogli putovati bez jet laga – kombinacije glavobolje, dehidracije i visinske bolesti koja je čest suputnik na dugim putovanjima.