Svaki odlazak u novu zemlju veseli. Pogotovo ako ti je želja vidjeti dio Kariba, zemlje pjesme, plesa, ruma i cigara. Pravo mjesto za sve to je Kuba. Putovanje sa suprugom i kćeri trajalo je deset dana, od kojih smo kvalitetnih sedam proveli na Kubi dok nam je tri dana uzelo putovanje. Privatni smještaj Casa Particular pokazao se dobrim odabirom, a ukupna cijena troškova smještaja i puta po osobi iznosila je oko tisuću tristo eura. Dnevna potrošnja bila je oko pedeset eura, a ono što što smo saznali tek zadnji dan jest da je znatno jeftinije objedovati u restoranima hotela nego po gradu. Zanimljivo je bilo to što nismo imali interneta pa je naša tinejdžerica bila na uspješnom ‘odvikavanju‘ od mobitela, no to je već druga tema.
Već prvi trenuci izleta Kubi ostavljaju utiske za cijeli život. Bujne vegetacije, topline koju osjetite nakon što se poželite sunca nakon duge zime i prekrasni nepregledni krajolici šuma te plavetnilo obzora ispod kojeg su kilometri i kilometri pješčanih plaža, sjećat ćete se cijeli život. Isto kao i gradova koji vam pred oči stavljaju na velikom platnu puno puta viđene pokretne slike Havane, njezine popmozne arhitekture i nasmijanih stanovnika te oldtimer automobila najintenzivnijih i najrazličitijih boja koje možete zamisliti. A i ritam je još uvijek tu. Kulise također.
No ono što upada u oči su Kubanci. Pristojni prema turistima ali umorni. Umorni i ogorčeni.
Kontinuirana neimaština, nedostatak svega. Od goriva, lijekova do osnovnih svakodnevnih potrepština. Nedostaje hrane. Za jedno jaje stoji se u redovima satima. A ako ih nađete ne možete dobiti više od sedam mjesečno. Nepojmljivo je i da se toaletni papir ne može nabaviti nigdje osim na crnom tržištu. Za turiste, dva listića koštaju 100 pesosa - ili gotovo 60 centi na odmorištima.
Takav život ili preživljavanje u mističnoj karipskoj zemlji dovodi do činjenice da velika većina Kubanaca iz zemlje želi otići. Revolucija ili smrt - slogan koji je komunistička diktatura ispisivala nakon dolaska na vlast danas ima potpuno drugi smisao.
Kao netko tko je jedan dio života živio u zemlji u kojoj puno toga nije bilo dostupno a i naši se stariji sugrađani sjećaju par-nepar dana sve je ovo donekle poznato. Kava, deterđent i osnovne potrepštine koje smo nekada čekali od ranoga jutra, kubanska su dnevna rutina. Kada se s tim ponovno susretnete otplovite u neka davna vremena. Probudi se nostalgično razmišljanje o djetinjstvu i lako poistovjetite sa životom ovdje. No ta su vremena iza nas. I iz današnje perspektive ta vremena ne bismo željeli ponovno doživjeti. Kubanci izbora nemaju.
Ono što imaju i čega vam neće nedostajati je beskrajna srdačnost. Na svim mjestima ispitivat će vas odakle ste i odmah pozicionirati na karti svijeta. I to ne zbog nogometaša, iako i za njih znaju - nego zbog bivše države i tadašnjeg predsjednika za kojega Kubanci, i to bez iznimke, imaju samo riječi hvale.
Na ovom otoku svi su pismeni. I najmanje selo ima školu i puno se ulaže u obrazovanje, znanost i zdravstvo. Gotovo je nemoguće vidjeti osobu koja nema predivan osmijeh i možda smiješno zvuči - sve zube na mjestu. Bez da koji nedostaje. I čini se da bi dentalni turizam bio isplativ da se njime počnu baviti. Inače, Kuba je zemlja u kojoj je i dva milijuna turista nedosanjani san. Nešto što Hrvatska odradi u predsezoni. No gotovo cjelokupno gospodarstvo danas ovisi upravo u stranim gostima. No njih na Kubi ima sve manje i zemlja je nakon korone i Ruske invazije na Ukrajinu u najtežoj gospodarskoj situaciji u povijesti.
Ako putujete s agencijom koja vam smještaj nađe u privatnim apartmanima još bolje upoznate ovu zemlju. Skromni domaćini dat će vam sve najbolje što u tom trenutku za vaš smještaj mogu osigurati, no to je i tada daleko ispod standarda na koji je moderan turist navikao. Ne postoji wi-fi, koji je prava rijetkost na cijelom otoku. Madraci i kreveti su nekoliko desetljeća stari, nerijetko nemate dasku i četku za wc, a pritisak vode ovisi o dobu dana. Ako ste smješteni u resortu koji se na Kubi sustavno grade u posljednje vrijeme na ručak morate uraniti, jer ako dođete prekasno može vam se dogoditi da bez njega ostanete - jer su kuhinje ostale bez namirnica za taj dan.
No tirkizno more i nebesko plaventilo, morski plodovi, Pina Colada i deseci drugih koktela natjeraju vas da se na Kubi ipak opustite. Ruma ima u neograničenim količinama. Na plantažama duhana motaju vam savršene cigare a navečer iz svakog restorana sviraju glazbenici koji se natječu u veselim skladbama koje slave život.
Kuba nije destinacija poput brojnih drugačijih - a istih mjesta na planeti. Tamo nema McDonaldsa i drugih poznatih brandova. Djeca se na ulici igraju lovice, nogometna lopta šuta u svakoj ulici i na brojnim trgovima a golovi budu školske torbe i majice. Klikeri ili pikule izmjenjuju se u rukama pobjednika a navečer uz zvuke sambe cijele obitelji sjede na ulicama i pjevaju i plešu uz poznate ritmove.
Ovo je mjesto u koje se odmah zaljubite ali vas natjera na razmišljanje o cijeni slobode. Slobodni i ponosni, ali pod sankcijama ugnjetavani Kubanci i Kuba su narod na koji je svijet neopravdano zaboravio. Ostali su sami u moru problema koji ih okružuju. No ples i glazba možda se izvode nesretnije ali će još puno puta biti otpjevani iz srca.
RAZGLEDNICA S KUBE
