Pijesak oker boje, stjenovite formacije, prapovijesni crteži, tuareški specijaliteti... Iako je obišla pustinje u različitim dijelovima svijeta, IT stručnjakinju Miranu Koljatić najviše je oduševila ona u nacionalnom parku Tasili n’Adžer na jugu Alžira.
Zaposlena sam u dinamičnom svijeta bankarstva, no kad se ekrani zatamne, pretvaram se u putnicu vođenu strašću za istraživanjem svijeta. Tipkovnicu zamjenjujem putovnicom i odlazim u beskrajna prostranstva pa sam tako nedavno bila u alžirskom dijelu Sahare.
Na samom jugu najveće afričke države smjestio se očaravajući nacionalni park Tasili n‘Adžer, UNESCO-ova svjetska baština od 1982., koji ima jednu od najvažnijih zbirki prapovijesne špiljske umjetnosti na svijetu. Čini je oko 15 tisuća slikarija, dramatične formacije stijena koje nalikuju lunarnom krajoliku te beskonačne pješčane dine oker boje.
Plavi narod Sahare
Putovanje u Saharu započelo je u Djanetu, gradu udaljenom tek pedesetak kilometara zračne linije od libijske granice. Ondje smo došli zrakoplovom iz glavnog grada Alžira - let je trajao nešto više od dva sata - a dočekali su nas Tuarezi u organizaciji lokalne agencije.
Riječ je o berberskoj etničkoj skupini koja pretežno živi u saharskoj regiji i uključuje dijelove Alžira, Malija, Nigera, Libije i Burkine Faso. Poznati su po nomadskom načinu života te haljama i maramama plave boje koje otkrivaju samo oči, zbog čega ih često nazivaju "plavi narod Sahare".
Drevna umjetnost na stjenama
Jednim džipom i pick-upom natovarenima velikom količinom opreme za boravak u pustinji te u pratnji četiri Tuarega, od kojih je jedan bio i prevoditelj, krenuli smo u dvodnevnu ekspediciju u očaravajuće carstvo tišine. Vožnju kroz ovaj nadrealni krajolik, okružen dramatičnim formacijama stijena svakojakih oblika, često smo prekidali da bismo izašli iz džipa.
Divili smo se crtarijama na stijenama koje prikazuju prizore iz svakodnevnog života, ritualne ceremonije i veličanstvene životinje što su nekoć lutale ovim prostorima. Ova drevna umjetnost na stijenama datira iz ranog neolitika, s kraja posljednjeg glacijalnog razdoblja tijekom kojega je Sahara bila nastanjiva savana.
Iskonski mir
Kako je dan odmicao i svjetlost se mijenjala, tako su stijene poprimale nove i drukčije nijanse i oblike, da bi zajedno s nepreglednim pješčanim dinama uronile u čarobnu zlaćanu boju prilikom zalaska sunca. I tako, sjedeći na vrhu dine i promatrajući tu nestvarnu ljepotu u dubokoj pustinjskoj tišini, koju čak ni vjetar ne ometa, osjećaš kako te preplavljuje onaj davno zaboravljeni iskonski mir.
Oko tebe ništa i nitko ne postoji. Samo ti, pustinja i nebo. Samo ovdje i sada. Za to vrijeme, malo dalje, naši vrijedni pratitelji Tuarezi postavljaju kamp u kojem ćemo provesti noć pod nebom prekrivenim milijunima zvijezda. I to u noći punog Mjeseca, zahvaljujući čemu smo mogli neizmjerno uživati u nadrealnom krajoliku obasjanom jakom svjetlošću.
Vrhunska večera u sljedovima
Večera koju su nam Tuarezi pripremili vjerno nam je dočarala majstorsku sposobnost ovog nomadskog naroda da u oskudnim uvjetima stvori nešto izvanredno. Sastojala se od tri slijeda i bila dekorirana kao u najboljim restoranima s Michelinovim zvjezdicama.
Na jelovniku su bili juha od leće ili povrća, pečena janjetina ili piletina, riža ili kus-kus s pirjanim povrćem, razne vrste salata (zelena, paprika, rajčica, cikla, krastavac), a za desert grožđe, jabuke i datulje. Uz to smo, sjedeći na tepisima i jastucima oko logorske vatre, prisustvovali i tuareškoj ceremoniji pripreme čaja.
Ceremonija pripreme čaja
Tradicionalno se koristi jaki zeleni čaj koji se u čajniku s vodom stavlja na otvorenu vatru i kuha do vrenja. Nakon toga se dodaje šećer pa slijedi prelijevanje s velike visine: iz čajnika u drugu posudu, zatim natrag iz posude u čajnik i tako nekoliko puta. Ovim postupkom stvara se bogata pjena koja se potom stavlja u čašice te se na nju dolijeva kuhani čaj.
Nakon što se čaj podijeli u čašice i posluži, na listiće se dolijeva nova voda i postupak se ponavlja još dva puta. Tako se dobivaju tri čaja koja se razlikuju po jačini. Prvi je "gorak poput života", drugi "sladak poput ljubavi", a treći "nježan poput smrti". Tuareška ceremonija nije samo način pripreme čaja, to je kulturna praksa koja utjelovljuje vrijednosti i tradiciju ovog naroda, njegujući osjećaj zajedništva i povezanosti u ogromnom i često izazovnom okruženju Sahare.
Stupovi od pješčenjaka
Zora u pustinji i promatranje izlaska sunca, koje se probija iznad stjenovitih formacija, opet je potpuno novo iskustvo. Upotpunjuje ga jutarnja pustinjska šetnja i promatranje tragova životinja koje su tijekom noći ovdje boravile, ponajviše pustinjskih lisica. Tišinu jedino prekida škripanje pijeska pod našim nogama i poneka ptica koja proleti iznad naših glava.
Dan nastavljamo jednosatnom šetnjom kroz kanjon omeđen ogromnim stupovima od pješčenjaka koje je tisućljećima oblikovao vjetar. I koji nas ponovno podsjećaju koliko je čovjek malen pored Njezina Veličanstva Prirode. Na kraju kanjona dočekuje nas malo jezero na čijoj površini odraz obližnjih stijena stvara nove prekrasne prizore.
Nezagađenost komercijalnim sadržajima
Poslije ukusnog ručka i odmora uz tri nove runde čaja, o kojem sam definitivno postala ovisna, penjemo se zlatnim dinama koje se protežu u svim smjerovima oko nas. Njihovu je površinu u savršenim valovima namreškao pustinjski vjetar. Penjanje po dinama za mene je poprilično izazovno iskustvo. Ponegdje si moram pomoći čak i rukama i stoga s oduševljenjem promatram mirnoću i lakoću koraka kojima kroče Tuarezi.
Naša dvodnevna pustinjska avantura završava uz još jednu večeru i tradicionalno tuareško jelo - taguellu. Beskvasno tijesto od pšenične ili prosene krupice, vode i soli oblikuje se u disk i peče u pijesku i pepelu iznad kojeg se stavlja žeravica. Potom se tijesto izmrvi i poslužuje uz umak od pirjanog povrća. Još jedna poslastica stvorena u oskudnim pustinjskim uvjetima!
Noć je već tu, a ja se s tugom i sjetom što se približio kraj pozdravljam s ovim divnim ljudima koji su nam pružili dva nezaboravna dana. Vjerujem da ću ih pamtiti do kraja života. Jer, iako sam obišla nekoliko pustinja u različitim dijelovima svijeta, ovo je iskustvo zbog svoje autentičnosti i nezagađenosti komercijalnim turističkim sadržajima bilo uistinu posebno i nadahnjujuće. Takvo da se jednostavno mora ponoviti.