Putovati po svijetu životna je želja i hobi mnogih ljudi pa i moja pa sam jedva čekala da Ryanair dođe u Hrvatsku kako bih po povoljnim cijenama mogla istraživati svijet. Iz moje perspektive više zaista nije isplativo ljetovati na našoj obali, osim ako niste Rockefeller pa radije taj novac potrošim na odmor u inozemstvu.
Prije nekoliko mjeseci dečko i ja smo pronašli povratne karte od oko 100 eura po osobi za Brindisi (s uključenom dodatnom prtljagom), grad na jadranskoj obali južne Italije u slikovitoj regiji Apuliji (Puglia). Naravno, prije kupnje karata krenuli smo istraživati što će nas tamo dočekati te smo se u njega zaljubili na prvi pogled. Nema više čekanja, kupujemo karte!
Apulija se vrlo brzo pokazala savršenom za srpanjski ljetni odmor, a Brindisi kao odlično mjesto za našu "bazu". Jer, koja je poanta odmora u Italiji ako je ne istražujete? U Brindisi smo stigli za sat i pol, što je nekada kraće od putovanja s jednog dijela Zagreba na drugi, pa nismo bili pretjerano umorni od puta. Italija je prije nekoliko mjeseci ukinula sve mjere za ulazak u zemlju pa testovi i Covid potvrde nisu potrebni.
Mali dašak Rima
U Brindisiju smo se smjestili u Ibis Style hotel s tri zvjezdice koji je malo dalje od centra grada (oko tri kilometra), ali imao je sve što nam je potrebno - spavaću sobu, kupaonicu i uključen doručak. Sve je bilo čisto i uredno, a cijena boravka za tjedan dana je prava bagatela. Svakako preporučujemo!
Isti dan navečer uputili smo se pješice do centra grada, a putem smo upijali mirise i posebnu atmosferu talijanskog grada koja vas obuzme čim zakoračite u nju. Glavna atrakcija u Brindisiju je prije svega luka sa simpatičnom šetnicom duž koje se protežu deseci restorana, kafića i slastičarnica, dok se s druge strane nalazi impresivni spomenik talijanskim mornarima okružen mnoštvom drveća i cvijeća.
Mene su posebno impresionirale stube pored šetnice Colonne Terminali della Via Appia koje kao da su mini verzija Španjolskih stuba u Rimu. Stube su nezaobilazno mjesto za čilanje, posebice predvečer kad se temperatura spusti. Tamo se parovi ljube, prijatelji druže, pije se kava za van, liže gelatto, čitaju knjige i to s predivnim pogledom na more.
Od atrakcija tu je i povijesni dvorac Castello Alfonsino di Brindisi, izgrađen u 16. stoljeću te je služio kao obrambena utvrda i zaštita za ulaz u luku te nekoliko vjerskih građevina od kojih me najviše oduševila katedrala Pontificia Basilica, smještena u srcu starog grada. Prolaz u sredini vodi upravo do gradskih stuba.
Firenza juga
Kako se Brindisi obiđe u jedan dan, maksimalno dva, odlučili smo posjetiti okolne gradove koji nisu previše udaljeni od naše "baze". Italiju je najpraktičnije obilaziti automobilom, ali ako ne vozite poput nas (da, moramo konačno položiti vozački!), osuđeni ste na buseve i vlakove.
No, iznenadili smo se koliko su talijanski vlakovi isplativo prijevozno sredstvo, povoljno i nadasve - ugodno. U njima se, doduše, mora nositi zaštitna maska, ali zato vas hladi klima, možete si napuniti mobitel, a čistoća je na nivou. Osim toga, u svakom vagonu postoji ekran na kojem vidite gdje se točno nalazite, koja je sljedeća stanica te koliko preostaje do odredišta.
Za prvi izlet zaputili smo se do grada Lecce kojeg često nazivaju Firenzom juga. Nisam još bila u Firenzi, ali vizure ovog grada su me osvojile na prvi pogled. Na svakom uglu čeka vas neka impresivna povijesna ostavština poput bazilike Santa Croce s nevjerojatnom baroknom fasadom, nekolicina predivnih, prostranih trgova te veličanstveni rimski amfiteatar koji se nalazi u južnom dijelu trga Piazza Sant‘Oronzo.
Kako je baš svaki dan naše talijanske avanture pržilo preko 30 stupnjeva, često smo lovili hlad u zelenim oazama da se malo odmorimo od pješačenja. Villa Comunale Di Lecce jedan je od najljepših parkova koje sam ikad vidjela s mnoštvom drveća, palmi, cvijeća i ostalog raslinja. Odličan za opuštanje!
Spoj starog i novog
Na obali se smjestio i Bari, najveće gospodarsko središte južne regije Italije iza Napulja. U njemu se spaja staro i novo pa nakon šopinga u ‘modernijem‘ dijelu grada, koje vrvi dućanima poznatih talijanskih brendova poput Guccija i Prade duž ulice Via Sparano, najljepše je sjesti u neku konobu u starom dijelu i okusiti taj dolce vita kroz finu talijansku kuhinju i aromatičan espresso.
U uskim uličicama naišli smo na mnogo trgovina na otvorenom koje prodaju orecchiette, tradicionalnu apulijsku tjesteninu u obliku malih školjaka koja je neizostavni dio menija njihovih mnogobrojnih restorana, a možete je i ponijeti kući kao suvenir.
Nakon istraživanja grada, prošetali smo se šetnicom Lungomare Nazario Sauro do pješčane plaže Pane e pomodoro koja je toga dana vrvjela ljudima. Malo previše za naš ukus pa smo odustali od kupanja i odgodili ga za drugi dan.
Sljedeći na redu bio je Polignano a Mare, gradić poznat po spiljama, jednom od najboljih svjetskih restorana i plaži između dvije stijene Lama Monachile koja kao da je stvorena za razglednicu.
Do ove je plaže vrlo lako doći - samo se spustite kamenim stubama pored mosta Ponte Borbonico i tamo ste. Iako zbog svoje popularnosti gotovo nikada nije prazna, idealna je za osvježiti se i krenuti dalje!
Skriveni dragulj Apulije definitivno je Monopoli, gradić čije ime nema nikakve veze s popularnom društvenom igrom. Njegova bijela pročelja rade oku privlačan kontrast s tirkiznim morem, a nedaleko centra su pješčane i stjenovite plaže. Moram priznati da me nisu impresionirale što se tiče čistoće i samog estetskog dojma, ali cilj ovog putovanja, barem za mene, niti nije bilo kupanje.
Kava i tjestenina u potocima!
Na putovanjima me najviše veseli isprobavanje lokalne kuhinje i otkrivanje novih okusa, a Italija u tom području ima štošta za ponuditi. Nikada prije nisam popila toliko kave i pojela toliko tjestenine koliko u Apuliji! U koji god kafić da smo zašli, kava je bila vrhunske kvalitete - kremasta, aromatična, nimalo kisela (kao što to zna biti slučaj kod nas).
Inače, tradicija u Italiji jest da se capuccino pije za doručak, a poslijepodne samo espresso. Naravno, nitko vam neće odbiti napraviti capuccino u podne, ali sam dobila nekoliko prijekornih pogleda na koje sam se samo nasmijala.
U Brindisiju smo pojeli izvrsne linguine (vrsta tjestenine) s morskim plodovima i paninije s pečenom hobotnicom, a u Bariju smo prvi put probali spaghette aglio e olio u šarmantnom restoranu La Cantina dello Zio u starom dijelu grada.
Uz kavu se u njihovim kafićima i slastičarnicama često nude slatki zalogaji poput cannolija - peciva u obliku cijevi od prženog tijesta, obično punjena kremom od ricotte i vanilije.
Cijene?
Cijene u Apuliji su slične kao i u Hrvatskoj, a na nekim mjestima i jeftinije pa se tako pizza može pojesti za pet eura, tjestenina za sedam do devet, a kava je obično jedan euro. Karte za vlakove kreću se od šest do devet eura za okolne gradove.