Kao poznavatelji i strastveni konzumenti arta, oduševljenje i znanje, svestrani glazbenici prenijeli su na kćeri na obiteljskom putovanju koje je ih je odvelo na neka dobro poznata mjesta.
Kaže se da se o umjetničkim guštima ne raspravlja, pa ipak, nekad je teško izbjeći staru, neriješenu dvojbu što nas više ispunjava i zaokuplja nam maštu, recentna djela suvremenih umjetnika ili renesansni majstori poput Michelangela i njegovog Davida? Odgovor na nemoguće pitanje glazbenica Ivanka Mazurkijević i njezin partner Damir Martinović Mrle potražili su nedavno na licu mjesta, u Veneciji i Toskani. Oboje su znalci i strastveni konzumenti arta, a oduševljenje i znanje prenose na svoje kćeri.
"Obje naše djevojke vodili smo na osmodnevno putovanje u Italiju podijeljeno na dvije etape, Veneciju sa smještajem u San Polu, a potom smo posjetili Toskanu, odnosno Firencu, Pisu i Sienu", kaže svestrana glazbenica.
Kako je Mrle 2006. bio član tima arhitekata i umjetnika koji su predstavljali Hrvatsku na Venecijanskom Bijenalu (sudjelovali su arhitekti Saša Randić i Idis Turato, redatelj glazbenih spotova Radislav Jovanov – Gonzo te Damir Martinović – Mrle), obilazak ovogodišnjeg postava najveće svjetske izložbe suvremene umjetnosti na prostoru Giardina, imala je osobni ton.
"Umjetnici su nas preko svojih djela ‘vodili‘ iz paviljona u paviljon i transportirali u nevjerojatna stanja. Ovo Bijenale nosi naziv "Milk of dreams" i bavi se dosta ženskom temom, tako da je za nas tri cure bila baš pogođena", kaže Ivanka Mazurkijević dodajući da je ondje bila puno puta, ali Venecije nikad dovoljno. Kako je surađivala s redateljem Paolom Magellijem, što ju je dovelo i do suradnje s talijanskim skladateljem Arturom Annecchinom te nastupa u Italiji, imala je što pokazati i ispričati kćerima. "Ispjevala sam puno predstava s Magellijem u Teatru Metastasio u gradiću Prato pokraj Firence", prisjetila se.
Na upit kako im je draže putovati, impulzivno ili prema planu, kaže da nisu ljubitelji velikih priprema.
"Ako smo umorni ostat ćemo gdje nismo planirali. Ideja puta je obiteljska, htjeli smo prenijeti oduševljenje umjetnošću na kćeri. Obje pohađaju Talijansku školu u Rijeci. Mislimo da je tečno vladati s nekoliko jezika - najveće bogatstvo. Djevojke će jednog dana moći studirati i živjeti gdje požele", govori ponosna glazbenica.
Put ih je doveo do Firenze i remek-djela koje oduzima dah, Michelangelovog Davida. Dovoljan je pogled na ono što se povjesničari umjetnosti nazivaju savršenstvom renesanse, da postane jasno zašto je ‘score‘ između suvremene i klasične umjetnosti neriješen. Tako treba ostati. Stvar je samo u tome da najbolje od oba umjetnička svijeta treba upiti na licu mjesta i vratiti se kući punog srca.