Zahvaljujući A’Design Award Competition natjecanju Como svakog lipnja nakratko postaje središte svjetskog dizajna. Ove godine četvrti put sam nagrađena na tom prestižnom međunarodnom natjecanju pa sam s kćeri Karlom došla na glamuroznu ceremoniju uručivanja nagrada koja se održala u Teatro Sociale, neoklasicističkom zdanju iz 1813., gdje su tijekom vremena gostovali Niccolo Paganini, Franz Liszt, Mario Del Monaco te dirigenti Arturo Toscanini i Riccardo Muti.
Dianini radovi i forme savršeno su se uklopili uz radove Roya Lichtensteina
Bila je to doista večer za pamćenje. Propisana su bila pravila odijevanja pa su se očekivale svečane haljine u crnoj, bijeloj i crvenoj boji te smokinzi i leptir mašne za muškarce, a oko 700 uzvanika iz cijelog svijeta u teatar je ulazilo po crvenom tepihu. Divno je bilo na trenutak osjetiti da pripadam svijetu.
Diana Sokolić na dodjeli dizajnerskih nagrada u Comu
BOTANIČKI VRT
Nakon službenog dijela programa ostalo je još dovoljno vremena za uživanje, što u mojem i Karlinom slučaju nije podrazumijevalo shopping, nego šetnje, obilazak muzeja i galerija, posjet gradićima uz najveće talijansko jezero u kojima još nismo bile... Tako smo brodom došle i u Bellagio, predivan gradić s čudesnim drvoredom oleandera, “ošišanih” poput stabala. Od vreline dana spasila nas je šetnja po parku koji okružuje Villu Melzi. Ta zelena oaza zapravo je izniman botanički vrt prepun biljaka i stabala iz cijelog svijeta, ribnjaka sa zlatnim japanskim šaranima, umjetnih špilja, mostića i puteljaka. Ispod jednog stabla ugledale smo golemog kosa za kojeg par minuta, dok nije odlepršao, nismo bile sigurne je li prepariran li živ. Bilo je podne, a besprijekorno pokošena trava još je bila mokra jer je vrtlari stalno zalijevaju. Zapravo na svakom koraku osjetite da se šest i pol eura, koliko stoji ulaznica, uistinu ulaže u održavanje.
Biljna raskoš botaničkog vrta u Bellagiu
Cvjetni kutak u botaničkom vrtu u Bellagiu
SLADOLEDNA POLICIJA
Kako je bilo jako vruće, najviše smo uživale u sladoledu. U šali znam reći da smo nas dvije sladoledna policija jer idemo od slastičarnice do slastičarnice, isprobavamo nove okuse i komentiramo. Imamo već i omiljene lokale, ali ipak rado zavirimo i na mjesta gdje još nismo bile. Pravi je užitak uživati u sladoledu s pogledom na jezero i golemu avangardnu skulpturu Life Electric Daniela Libeskinda posvećenu Alessandru Volti. Preko dana smo mnogo hodale, od 15 do 25 kilometara, pa bismo ušle u neki kafić ili restoran oko 18 sati, kad je happy hour. U to vrijeme u svakom od njih uz piće nude i neko manje jelo. Jako su nam se svidjele tople i hladne salate, a uživale smo i u lososu, uz koji smo mogle birati četiri vrste povrća, da nije uvijek tjestenina i pizza.
Avangardna skulptura Daniela Libeskinda
POSLJEDNJA VEČERA
Čim sam u travnju doznala da idem u Como, odmah sam sjela za kompjutor i potražila na internetu što se u to doba može vidjeti u Milanu. Vlakom od Coma do Milana stižete za 45 minuta, za samo četiri i pol eura, što je najbolja varijanta jer se ne morate bojati da ćete uletjeti u gužvu ili pola dana izgubiti tražeći parking. Bila sam prezadovoljna kad sam uspjela osigurati ulaz u crkvu Santa Maria delle Grazie gdje se čuva “Posljednja večera”. U prostoriju gdje je Leonardo Da Vinci na zidu naslikao svoju znamenitu sliku posebnom tehnikom - na suhoj žbuci premazanoj tankim slojem olovnog bjelila koristeći tempere i uljane boje - puštaju se grupe od 15 posjetitelja, a u petnaestak minuta, koliko se smije ostati, osjetiš se skrušen i ponizan pred tim djelom nastalim prije 500 godina.
NAJBRŽI PRST
Na Scalinoj stranici otvorilo nam se najprije “žuto” gledalište, ali lampice su se odjednom počele gasiti pa smo Karla i ja sumanuto stiskale tastaturu na svojim laptopima i na kraju uspjele doći do ulaznica, ali u različitim redovima. Dala sam sašiti dugu haljinu jer u taj operni hram ipak se ne može ući samo tako, a doživljaj je bio veličanstven. Prisjetila sam se svih velikih umjetnika koji su pjevali na slavnoj pozornici, od naše Zinke Kunc do Marije Callas, i udisali tu kazališnu prašinicu. Istina, nije bila opera, nego balet “Trnoružica”, ali ipak premijera!
Premijera ‘Trnoružice’ u Scali
NA IZLOŽBI U PRADI
Poseban je doživljaj bila i izložba Jeffa Koonsa u Fondazione Prada. Industrijski objekt preuređen u muzej suvremene umjetnosti potpuno je oživio jedan turoban kvart Milana. Baš kao što su to učinili muzej Mudec i Armani Silos u četvrti Tortona. Od silnog hodanja toliko su mi otekle noge da sam poslije mogla nositi samo balerinke. Htjela sam usput kupiti još nešto nosivo, ali ništa mi nije odgovaralo. Tako da se naš shopping sveo na srebrni privjesak. Skupljam ih od djetinjstva i oni su moj život ovješen o lance. Svaki ima svoju priču i priziva mi u sjećanje drage uspomene.
Dianina kći Karla u šetnji strmim uličicama Bellagia
dobro je znati
LARIOSAURUS
Prema legendi, u jezeru Como živio je lariosaurus, neman slična krokodilu, na koju podsjeća okamina koja se čuva u Castellu di Vezio u blizini Varenne.
VINTAGE TRŽNICA
Svakog utorka, četvrtka i subote na trgu Vittoria u Comu postavljeni su štandovi s vintage odjećom po povoljnim cijenama.
VILLA ERBA
Mala mjesta uz jezero prepuna su velebnih vila pretvorenih u luksuzne hotele. Jedna od njih je i Villa Erba u Cernobbiju, gdje je mnoga ljeta proveo slavni talijanski redatelj Luchino Visconti.
RATOVI ZVIJEZDA
Neke scene kultne filmske uspješnice ‘Ratovi zvijezda’ snimljeni su u mjestu Tremezzina.