Uvijek govorim da se život događa kada se ništa ne planira. Tako je bilo i s ovim putovanjem u Kostariku, srednjoameričku zemlju, koje ću zasigurno pamtiti kao jedno od najljepših u životu. Odluku sam donijela prije početka nove godine, kad smo živjeli uz svakodnevne potrese, stres, nervozu i nezadovoljstvo životom. Meni je ovo bio bijeg od stvarnosti i generalno resetiranje.
Iako najčešće volim sve sama organizirati, za ovo putovanje zaslužni su moji prijatelji koji su prošle godine u isto doba, prije pandemije, posjetili Kostariku. Njihove priče nisu se mogle zanemariti: topla klima, prirodna bogatstva, avanture ili, kako bi ljudi tamo rekli, “pura vida”, što znači uživanje u životu.
Bila sam jako uzbuđena jer mi je ovo bilo prvo putovanje nakon gotovo godinu dana, pa mi ni let od Zagreba do Frankfurta i potom do San Josea, glavnog grada Kostarike, koji je trajao 12 sati, nije teško pao. Aerodromi su bili pusti, ali su avioni bili puni putnika i cijelo smo vrijeme nosili masku.
Impresivna plaža s crnim pijeskom
U San Joseu se nismo dugo zadržavali, nego smo unajmili automobil kako bismo mogli obići cijelu kostarikansku obalu. Iznenadila sam se koliko je sve čisto i puno zelenila, kao i životinja koje su zaštićene i normalno se kreću među ljudima. Vidjela sam razne vrste papiga, iguane, rakune... životinje koje sam dosad mogla vidjeti samo u zoološkom vrtu.
Naša prva destinacija u Kostariki bio je Jaco, gradić s plažom od crnog pijeska i velikim valovima idealnima za surfere. Prije pandemije bio je poznat po noćnom životu, a dodatni mu je adut i to što se u blizini nalazi nacionalni park u kojem žive krokodili.
U Jacu sam probala chifrijo, kostarikansko nacionalno jelo koje se sastoji od komada pečene svinjetine, sojinog umaka, graha, rajčice, riže, tortilja čipsa i avokada. Od grickalica su mi bili najdraži platano čips i guacamole - na tim sam jelima živjela svih četrnaest dana.
Više od 80 posto cijele zemlje zauzimaju prašume s brojnim vodopadima, do kojih se može doći samo quadovima. Sigurna sam da će se svidjeti avanturistima. Vozite se kroz prašumu, blato, preko potoka i potom se okupate pod vodopadom. Postoji li išta ljepše?
Susret s krokodilima
Svaki dan smo išli na izlete, a jedan od najzanimljivijih bila je vožnja po rijeci Tarcoles u kojoj žive krokodili. Čovjek koji nas je vozio već 20 godina radi s njima i po veličini i ponašanju može prepoznati svakog krokodila, kojima je dao imena po nekoj poznatoj osobi. Najveći je Osama bin Laden, zatim su tu Justin Bieber, Selena Gomez i Shakira, koja neprestance maše repom.
Ljudi su jako druželjubivi i voljni pomoći pa smo tako na njihovu preporuku otišli u gradić Tamarindo, udaljen oko tri sata vožnje od San Josea. Vozili smo se prekrasnim krajolikom s kućama tirkiznih, žutih i ružičastih fasada, a na putu smo stali i jeli u zalogajnici - chicharroneri, kako u Kostariki nazivaju mjesta gdje se nudi pečena kozletina.
Malo ispijanja koktela, malo mužnja krave
Tamarindo je bio pun pogodak. Gradić je to u provinciji Guanacaste, poznat po plažama i surfanju te rezervatu sa životinjama - majmunima, krokodilima i kornjačama. Nalazi se na pacifičkoj obali Kostarike, gdje turističkas sezona traje od kraja listopada do travnja.
Nije bilo gužve i barovi su zbog pandemije bili otvoreni samo do deset sati navečer, no nismo se bunili jer nam je dan započinjao u šest sati ujutro. Ustajali smo se rano jer smo htjeli maksimalno iskoristiti svaki dan.
Tako smo otišli i na izlet na farmu Finca las Garzas na kojoj smo jahali, hranili životinje i vozili se u kočiji. Ondje mi je bilo toliko lijepo da sam, umjesto tri sata, ostala cijeli dan, čak se sprijateljila s vlasnicima pa su me pozvali da ručam kod njih i dali mi priliku da muzem kravu, gonim stoku i režem trsku mačetom.
Cijelo vrijeme sam objavljivala fotografije na društvenim mrežama i, iako nisam influencerica, drago mi je da su ljudi vidjeli nešto pozitivno i nadahnjujuće - jer je nakon mojih priča i objava već desetak ljudi otputovalo u Kostariku. Prijatelji su mi rekli da je svijet prevelik da se vraćamo na ista mjesta, ali ova zemlja je sigurno jedna od onih koje ću ponovno posjetiti.
DOBRO JE ZNATI
Zaštita prirode: Nacionalni parkovi i zaštićena područja zauzimaju gotovo četvrtinu Kostarike i po tome je postotku ona na prvome mjestu na svijetu.
Valuta: Službena je valuta kostarikanski kolon, ali svuda se primaju i američki dolari. Za sto eura dobije se oko 750 kolona.
Zemlja bez vojske: Kostarika je zemlja s najduljom demokracijom u Srednjoj Americi - o vlasti se od 1949. odlučuje na slobodnim izborima. Iste godine raspuštena je i vojska, a novac koji bi se trošio na nju prenamijenjen je na obrazovanje i zdravstvo.