Svako doba godine ima idealni soundtrack pa ga tako ima i ovo, kada je ljeto još uvijek tu, ali se sve više osjeća i dašak jeseni koja se skriva iza ugla. Za vas smo odabrali pet pjesama uz koje ćete se smiješiti unatoč tome što je kraj ljeta, ustvari, tužna činjenica.
Stampedo – Jadranska sol
Jedna od najljepših ljetnih pjesama na hrvatskom jeziku, istovremeno prozračna i lepršavo ljetna, ali i obogaćena suptilnim naznakama jesenske melankolije. “Jadranska sol“ može vas hitro teleportirati na plažu, ali poslužit će i kao jednako kvalitetna pozadina za hodanje kroz kišni grad i snatrenje o ljetu koje je prohujalo. Uz prekrasnu, pamtljivu melodiju i sjajan vokal Ivanke Mazurkijević u ovoj su pjesmi i legendarni stihovi u kojima su duhovitost i fino poigravanje s patosom pomiješani u savršenom omjeru – “Ta jadranska sol/Meni nanosi bol/Jer ti ćeš na Hvar/A ja ću u Bol/Ta jadranska sol/Mene tjera u plač/Jer ti ćeš na Hvar/A ja ću na Brač“. Ne može mnogo bolje od toga.
Lana Del Rey – Summertime Sadness
Ljetno je divno godišnje doba i mnogima je najdraže. Kada se govori o ljetu uvijek prevladavaju vedri tonovi, spominju se ljetne ljubavi i manjak inhibicija, uživanje na plaži i opuštena zabava, ali ljeto itekako ima i svoju drugu stranu. Lana Del Rey je na svome albumu prvijencu ispjevala himnu tužnim ljetnim ljubavima, odlascima i rastancima. Ova grandiozna ljubavna pjesma ima sva obilježja modernog klasika: od opijajuće melodije, preko bogate i pametno posložene produkcije pa sve do naoko lijenog, a ustvari pomno izbrušenog Laninog pjevanja. Tuga je tuga bez obzira na doba godine, ali ona ljetna je podmuklija i okrutnija, a Lana Del Rey to jako dobro zna. I ono što je još važnije, odlično je pošlo za rukom tu emociju pretvoriti u pjesmu.
Belle&Sebastian – A Summer Wasting
Još jednom su škotski čarobnjaci uspjeli ono što je vrlo teško, a većini suvremenih glazbenika i potpuno nemoguće – u svega dvije minute sažeti čitavo ljeto, skupiti sve ono kako smo se osjećali dok smo trčali po plaži i kako se osjećamo sada, kad je to vrijeme tek uspomena. Tu je sve: i duge šetnje, nebo toliko modro da ga je nemoguće usporediti s bilo čime, lijeno čitanje novina, ostajanje budnim čitavu noć, sve one stvari koje čine istinsku sliku ljeta. To je slika ljeta koja vas tjera da se zapitate na što je potrošeno sve to vrijeme, melankolija koja će gotovo fizički zaboljeti, ali brzo ćete shvatiti da je ljeto imalo smisla tek kada pomislite da je protraćeno. Usto, unatoč prevladavajućem melankoličnom tonu ovdje sve pršti od diskretno upakiranog optimizma, sličnog onom koji ste osjećali na prvi dan škole. Ne postoji bolja pjesma za kraj kolovoza i početak rujna. Pokušajte je poslušati samo jednom.
Darko Rundek – Grane smo na vjetru
Čak i kada je pjevao vrlo ljetne pjesme uvijek je bilo nešto nepogrešivo jesensko kod Darka Rundeka. Veliki majstor je, naravno, i sam svjestan toga pa je taj sentiment često potencirao, igrao se i eksperimentirao s njim. Njegov prvi samostalni album “Apokalipso“ u dobro je mjeri sazdan od jesenjih motiva, od kiše i lišća, a to je za Rundeka ne samo prirodni okoliš i prirodno stanje, nego kada ga slušate pomislite da to ustvari i jest on sam – čovjek jesen. U prekrasnoj “Grane smo na vjetru“, pjesmi koja je sva od atmosfere i čiji vas repetitivni, hipnotički ritam polako odvlači prema sigurnom i smirenom jesenskom utočištu jezik se sažima i uvlači u sebe, taj šturi izraz beskrajno je slikovit, a tu Rundek zablista i stihom koji ne ostavlja mjesta dvojbi. To suho “Ljetu je kraj/Ruku mi daj“ toliko je nježno, toliko toplo i snažno i tako se lako u tome prepoznati da se neće naježiti samo oni koji se nikada u životu ni zbog čega nisu naježili. No, ovo ionako nije pjesma za takve.
Beulah – What Will You Do When Your Suntan Fades
Pouzdani dokaz da ljetu došao kraj je trenutak kada primijetite da je boja koju ste strpljivo i uporno prikupljali sunčanjem odjednom izblijedjela i da su tragovi ljeta na vašoj koži i doslovno postali tek to – tragovi. Pravo je čudo da nema više pjesama o sukobu ljetne, osunčane puti i jesenskog bljedila, a potencijal da se taj fenomen proširi na metaforu za mnogo toga možete lijepo čuti u ovoj ljepotici američkog benda Beulah. Sve će početi nevino i izokola, s nježnom melodijom koju vodi klavir izvučen u prvi plan, ali uskoro će stotine začina zvučnu sliku učiniti neodoljivo raskošnom; diskretni prateći vokali i tugaljiva truba učinit će da ugođaj pjesme pleše od gotovo tropskog do sasvim jesenskog. Nezaobilazan izbor za ovo doba godine.