Uzrečica "Inshallah!" - u prijevodu "Ako Alah da", ali preneseno "pomalo, polako", kao na hrvatskom jugu - najbolje opisuje Katar, tamošnje ljude, stav prema poslu i životu. Katar je zemlja u Perzijskom zaljevu koja se proteže 160 kilometara u dužinu i 90 kilometara u širinu. Ondje živi oko 2,8 milijuna ljudi, od kojih je tek 10 posto Kataraca, a ostalo su stranci sa svih strana svijeta, ponajviše radnici iz Indije, Šri Lanke, Bangladeša, Filipina. Razlog dominacije stranaca?
Katarci se čine kao da se ne trgaju od posla, već samo uživaju. Zašto i bi kad su jedna od najbogatijih zemalja na svijetu. Od naftnog "booma", prije 50-ak godina, doslovno su s deva sjeli u luksuzne automobile.
Ima i Europljana, no oni su zaposleni na boljim poslovima. Upoznali smo neke koji su ondje "zaglavili" više desetljeća - i ne vraća im se. Jer, ne plaća se porez, javne usluge su besplatne, a slobodnih dana se tijekom godine nakupi i do šezdeset, nitko se ne uzrujava, stresa kao da nema...
Osim za Hrvate s HTV-a, koji su onamo došli snimati tri putopisno-dokumentarne epizode o toj zemlji i pripremama za ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo. Naš mali tim - redatelj Dubravko Prugovečki, snimatelj Dražen Lipka i tonski snimatelj Srećko Čabraja - prije polaska razdragano je zaključio da nas čeka prava avantura. I obistinilo se.
Prvi šok dogodio se prvog dana snimanja - pokvario nam se automobil iz rent-a-cara. Pa ti čekaj sat i pol po najvećoj žegi na parkingu. Dva dana poslije puknula nam je guma usred pustinje. Zvizdan na najjače i dva sata čekanja na novo vozilo. Pa nam je kamera upila previše vlage i odbijala snimati... Da ne spominjem sunčanicu kolege tonca, što nas je ozbiljno zabrinulo. Srećom, zove se Srećko pa se brzo oporavio.
Ono što se događa TV ekipama u Kataru jest svakodnevna borba s birokracijom. Bili smo ondje dva tjedna, snimali po cijele dane i neprestano tražili dozvole za snimanja. Dozvola vam treba za ama baš sve! Od snimanja unutar ustanova, što je razumljivo, ali i za svaki dio grada traže vas posebnu potvrdu zbog koje se mora poslati nekoliko e-mailova, skupiti dokumentaciju i pisma preporuke.
Uz to, klimatski uvjeti u ovo doba godine posebno su izazovni. U svibnju je ondje već ujutro oko 30 Celzijevih stupnjeva, a tijekom dana temperatura se penje do 45 stupnjeva! Pritom, cijelo vrijeme puše vjetar, a osjećaj je kao da ste prema sebi usmjerili upaljeno sušilo za kosu.
Nije ni čudo da preko dana "nema ni psa" na cesti, pa smo se stalno pitali - koliko li će neobično izgledati dnevne snimke bez ljudi na ulicama? Srećom, čim padne mrak, a to je ondje oko 18.30 sati, odmah sve živne.
Posebice na Souq Waqifu, najpoznatijoj tržnici u Dohi, u blizini koje smo bili smješteni. Odličan izbor lokacije ako od samog jutra želite doživjeti tradicionalni Katar, gužvu i šušur tržnice gdje se kupuju najbolje tkanine, tepisi, grnčarija, začini, kožna galanterija, ali i biseri po kojima je Katar bio vrlo poznat. Toliko da im je to bila glavna gospodarska grana do otkrića nafte. Kao i sokolarenje. Sokolovi su služili za lov, a danas su oni simbol prestiža pa svaki Katarac koji drži do sebe ima barem jednog. Stoga se ondje nalazi i poseban dio tržnice samo za sokolove, ali i deve i konje.
Ondje smo i jeli jer su restorani u "modernom" dijelu Dohe preskupi, dok se na Souq Waqifu nalaze ugostiteljski objekti prihvatljivih cijena. Najviše smo jeli kod Libanonaca koji su se pokazali sjajnim domaćinima pa su nam uz redovite narudžbe falafela, kofti, hummusa i fatousha na račun kuće nudili i druga jela na degustaciju.
No, treba probati i turski roštilj, meso koje se peče na sabljama, iranski gril je također izvrstan, a oduševio nas je bistro koji služi samo doručak, tradicionalni katarski, a vlasnica je prva žena koja je otvorila svoj lokal na toj tržnici. Pili smo hektolitre čaja od mente i limunadu s mentom, jer se pivo ni vino ondje ne toče.
Samo u hotelima i skupim restoranima, no cijene su previsoke pa vam tako nešto ne pada ni na pamet. Oduševio nas je i karak, čaj s mlijekom i začinima, te arapska kava, u koju se dodaju kardamom i klinčić, žute je boje i sjajno se sljubljuje s datuljama, koje su u Kataru božanstvene.
Osim Souq Waqifa obišli smo i moderni dio Dohe - Corniche, gdje se neboderi uspinju do 300 metara uvis. Čini se kao raj za arhitekte i građevinare, iako ima i zgrada koje su, blago rečeno, kičaste. Mnogo se toga i dalje gradi, jer stiže najvažniji sportski događaj na svijetu, a koji će se prvi put održati zimi, jer se jedino tada ondje može normalno živjeti i po danu, na ugodnih 25 stupnjeva. Stadioni, njih osam, kao da se natječu po ljepoti, dizajnu, funkcionalnosti... Ljubitelji nogometa doista će uživati
No, između utakmica treba otići na izlet u pustinju i adrenalinsku vožnju po dinama, jahati na devama i večerati u pustinjskom kampu, vidjeti utrku deva, isprobati abayu, provozati se tijekom zalaska sunca morskim putem po Westbayu te obići brojne muzeje. Najviše nas je oduševio Nacionalni muzej Katara čija je zgrada dizajnirana poput pustinjske ruže. Njegova figura ujedno je i jedan od najljepših suvenira koje ondje možete kupiti: manji stoje oko 40 riyala (80 kuna), dok ćete za veći model izdvojiti oko 200 riyala.
Iz Dohe smo izašli samo kad smo morali do pustinje ili do nekih stadiona koji su izvan grada, ali to je ionako sve na potezu od maksimalno 100 kilometara. No, mnogo smo vremena proveli u automobilu jer je promet gust, na mnogim prometnicama traju radovi, puno je zastoja...
Kakvi su Katarci? Nevjerojatno srdačni, pravi domaćini, gospoda, mirišljavi i čisti, pristojni, topli i duhoviti. Nogometnim navijačima zasigurno će biti zanimljivo ondje. No, nemojte pretjerati s pivom koje će se točiti u navijačkim zonama, a ne na stadionima. A ako zaboravite navijački šal, svakako ondje kupite njihovu tradicionalnu maramu. Njen crveno-bijeli uzorak kvadratića poslužit će kao uvjerljiv navijački rekvizit za hrvatsku nogometnu reprezentaciju u Kataru!
DOBRO JE ZNATI
SUVENIR ZA VAS
Odlučite li kupiti minijaturu Nacionalnog muzeja Katara, imajte na umu da je ne biste trebali darovati. Katarci su u vezi s time praznovjerni i smatraju da je se smije samo prodavati.
CIJENE PRIJEVOZA
Litra benzina stoji samo četiri kune, stoga je i vožnja taksijem povoljna. Isplati se putovati i podzemnom željeznicom - najjeftinija dnevna karta stoji dva riyala (četiri kune).
POŠTUJTE DOMAĆINE
Iz poštovanja prema domaćinima nemojte hodati otkrivenih ramena ni koljena - vrijedi i za muškarce i za žene. Nitko neće komentirati ako se oglušite na ovaj savjet, ali preporučuje se držati pravila domaćina.