Pandemija se uvukla u baš sve pore našeg života. Taman smo krenuli putovati, loviti nisko budžetne letove, istraživati lokacije za buduća putovanja. I odjednom je sve stalo. Unatoč tome što se i sada može putovati, nekako sam destinacije van države zanemarila. No, uvijek sam zainteresirana za kratke vikend izlete gdje ću napuniti baterije za sljedeći radni tjedan. Tako sam se uputila u Sloveniju, u Logarsku dolinu o kojoj sam čitala na portalima i gledala fotografije na društvenim mrežama. Svega dva i pol sata udaljena od Zagreba, Slovenci joj tepaju da je najljepša u ovom djelu Europe, a smjestila se podno Kamničkih Alpi na sjeveru susjedne države.
Budući da u Hrvatskoj još, barem mi u nizinama, nismo dočekali snijeg, zakoračiti na slovensko tlo gdje je napadalo barem pola metra, doslovce u vama budi one uspomene iz djetinjstva kada ste zimske praznike provodili na sanjkama. Tu nije bilo sanjki, ali su se brojni okupljeni okušali u skijaškom trčanju. Ne i mi jer ograničeno vrijeme na dva dana u nama je budilo poriv da što više toga prođemo. Umjesto da smo otprilike četiri kilometara staze "odpješačili", zbog nedostatka vremena odvezli smo se do planinarskog doma koji je posljednji u nizu do slapa Rinka, izvora rijeke Savinje gdje smo po ne baš najbolje očišćenoj stazi odradili hiking. Zbog snijega, a i zato što se već lagano počeo spuštati mrak, nisam uspjela vidjeti zaleđene prizore izvora, no muški, tvrdoglaviji dio ekipe je to učinio. Nedostajalo mi je svega 150 metara uspona za kojeg sam procijenila da u tom trenutku i nije baš najbolja ideja.
A povratak? Sat vremena laganog spusta do planinarskog doma gdje su nas prvo tražili, čak i usred takoreći ničega, „covid potvrde na pregled”.
To smo obavili te potom uz kamin uživali u domaćoj (i obilnoj) juhi od gljiva te ispijajući kuhano vino grijali se otprilike sat vremena u idiličnoj predblagdanskoj atmosferi. Potom smo se uputili u Kamničku Bistricu, u drugi planinarski dom, udaljen otprilike 45 minuta vožnje gdje smo dogovorili da ćemo prespavati. A najbolje od svega je što smo bili jedini gosti pa se nismo morali držati onog pravila "u 22 sata u krevet".
Životopisan vlasnik ispričao nam je kako se proteklu zimu ovdje snimao holivudski film "Beskrajna oluja" u glavnim ulogama s Naomi Watts i Billyjem Howlom, a trebao bi izaći iduće godine, a otkrio nam je i kako je ovo bilo omiljena destinacija jugoslavenskog vođe Tita. Prošla vremena osjete se u krugu od stotinjak metara jer ne samo da smo pronašli gostionicu gdje smo sjedili okruženi Titovim slikama i knjigama o „velikim” diktatorima prošlog stoljeća, već smo naišli i na ljetnikovac gdje je kralj Aleksandar boravio kada bi išao u lov. Sada je to zapušten dvorac. Osim toga, jezero kraj našeg planinarskog doma omiljeno je brojnim avanturistima koji gotovo svaku nedjelju u otprilike tri stupnja Celzijeva urone svoje tijelo. Za zdrav um i tijelo, kažu nam.
"Ma nema bolje od toga", rekla nam je Slovenka (60) nakon svog zarona na kojeg je nagovorila i muža, rodom Slavonca. To prakticiraju već pola godine, a preporučili su nam hladan tuš. A hladan tuš bio je svakako povratak kući, nakon dva dana razbibrige koju preporučujemo baš svakome!
