Hladan tuš oprao je brojne domaće glazbenike prošlog tjedna, kad je dan nakon Valentinova slavni američki magazin Billboard objavio Hits of the world, prvu po redu tjednu ljestvicu s 25 najslušanijih pjesama za pojedinačne zemlje. Među više od 40 zemalja našla se i Hrvatska, a rezultati su pokazali da domaća publika na servisima za streaming i digitalnu kupovinu pjesama sluša autore mahom trap-folk žanra iz susjedne Srbije i Bosne i Hercegovine. Među 25 pjesama, samo su četiri hrvatska izvođača. Pitali smo četvoricu glazbenih eksperata što nas je do dovelo do situacije koju mnogi nazivaju "masovnim neukusom". Svi se slažu kako ova ljestvica ukazuje na glazbene izbore mlađe populacije, jer oni uglavnom glazbu slušaju putem novih digitalnih kanala. Većina ih je istaknula kako postoje i drugi pokazatelji popularnosti - poput broja prodanih ulaznica, fizičkih nosača zvuka poput CD-a ili vinila - iako su to mnogo manje brojke od onih 'digitalnih'.
Ni lista drugog tjedna nije donijela značajnije promjene među najslušanijim pjesmama na digitalnim servisima, zapravo je jedini novitet da su s liste ispali Red Hot Chili Peppers, a na 25. mjesto ušla je pjesma imena Pare, pare i to bez imena izvođača, no, riječ je o mladom duu imena Seksi x Lacku.
Inflacija novca i masovnog neukusa
"Prva Billboardova lista najslušanijih pjesama u Hrvatskoj, na kojoj je tek nekolicina pjesama iz Hrvatske i samo jedna iz Amerike (Red Hot Chilli Peppers), a na kojoj prevladava srpski trap folk, da ga tako nazovem, zapravo je ilustracija ili odraz masovnog neukusa, u ovom slučaju pretpostavljam, prilično mlade publike. To je s jedne strane odraz vremena u kojima živimo, s druge strane vidio sam neke komentare kako je to jako popularno, a ne emitira se na hrvatskim radijskim ili TV postajama što je samo djelomice točno. Imamo mi neke druge kanale i u krajnjoj liniji - Extra FM. Ne možete zaustaviti internet, niti sam za ikakve zabrane, niti me smeta što je to srpski, nego što je to neukus", kazao je Aleksandar Dragaš, glazbeni kritičar Jutarnjeg lista.
Čitajte i: Mnogi će se neugodno iznenaditi: Slavni magazin otkrio što je najslušanije u Hrvatskoj
Upravo je internet jedna od tri stvari u koje bi "upro prstom" kao odgovorne za ovakvu situaciju - druge dvije su pjevači i autori takve glazbe, a naravno onda i publika. "Da se sad hoću našaliti, mogao bih reći čak i u političkom smislu ako smo se toliko trudili izaći iz Jugoslavije, paradoksalno je da smo iz tog doba vratili dvije najgore stvari - najviše se sluša srpski trap folk ili srpski turbo folk - i eto uspjeli smo vratiti visoku inflaciju. Dobili smo inflaciju cijena i masovnog neukusa", kazao je Aleksandar Dragaš. "Jedino pozitivno što tu vidim, je da hrvatska publika, mlađa i starija svejedno, sluša srpske izvođače. Dapače, neka sluša. U političkom smislu, i to ima ulogu smirivanja možda nekakvih neprijateljstava iz prošlosti", zaključio je glazbeni kritičar i dodaje kako zvuci trap folka ionako korespondiraju sa sličnim žanrovima koji se mogu čuti na svjetskoj sceni.
Trap kao svjetski trend
S time se slaže i Zoran Stajčić glavni urednik glazbenog portala Ravno do dna. "Žanr koji danas zovemo trap folk krenuo je 2017., već je godinu poslije bio primjetan uspjeh srpskog izvođača imenom Coby. Međutim trap je krenuo s karipskog područja, preko Floride je došao u SAD i ostatak svijeta. To je trenutno najdominantniji zvuk globalno gledano, druga je stvar što su ga u Srbiji i Bosni i Hercegovini prebacili na materinje jezike. Trap folk, nije srpska tradicionalna glazba, nema ni harmonike, nije ni derivirani turbo-folk, to je nešto sasvim drugačije, on je progutao i turbofolk... Nema tu nikakve katastrofe, čak mogu reći, naši mladi slušaju modernu glazbu", kaže Zoran Stajčić.
Uz imena Senidah, Jale Brata & Bube Corellija, spomenutog Cobyja ili MC Stojana na Billboardovoj 'hrvatskoj' top listi - uz Jelenu Rozgu i Matiju Cveka - ističu se i tri domaća izvođača koja su vjerojatno starijoj publici nepoznanica - Grše, 30Zona i KUKU$.
"Bio sam na koncertu dua koji se zove 30Zona, u Boogaloou su napunili gledalište, a publika je znala apsolutno sve tekstove. Imamo istu situaciju s domaćim trap sastavima KUKU$ i Grše. Jako su malo prisutni u radijskom eteru, a KUKU$ je prije tri godine imao najslušaniju pjesmu u Hrvatskoj na YouTubeu. O tome se isto nije znalo jer imamo jake interesne skupine koje ne prate tržište. I u rocku i popu imamo dobre i uspješne izvođače, ali isto tako nevidljive mainstream medijima, i njih treba gurati. Naš problem je pojednostavljeno - imamo klanove koji puštaju samo svoje ljude i tu se vodi glavna borba. Zato imamo ovakvu situaciju koju imamo", istaknuo je Stajčić kao jedan od problema.
Masovni neukus po njemu nije ekskluzivni proizvod današnjeg vremena, kaže, kiča u glazbi i pop kulturi bilo je oduvijek. No tu su mehanizmi poput glazbene kritike da ga filtriraju. "Kako se boriti protiv prevage glazbenog neukusa? Tako da glazbenici rade svoje što najbolje znaju i da razmišljaju kako privući publiku i prilagoditi se novom vremenu. Ne bih rekao da je sada situacija gora, nego primjerice devedesetih, pogotovo kada u Zagrebu imamo gotovo 10 specijaliziranih klubova koji organiziraju koncerte rock izvođača i urbanog segmenta. Mogu reći da se danas glazba i puno više konzumira", kazao je Zoran Stajčić.
Mladi ne grade svoju scenu
No, Hrvatska nije samo Zagreb, odnosno još dva ili tri veća grada, to je ono na što upozorava Vedran Meniga, organizator brojnih festivala, pokretač izdavačke etikete PDV i svih projekata koje okuplja Pozitivan ritam. Prema onome što on svjedoči nezavisna scena - u kojoj bi mladi ljudi trebali napraviti svoje prve korake u svijetu glazbe - je uništena. "Mi kao organizacija na to stanje gledamo kao realno, naravno posljedice se mogu iščitati kao činjenica da je u našem društvu kultura zadnja rupa na svirali. Onda imamo rezultat da nam Billboard javlja stanje, koje je takvo kakvo je. Da bi nešto dobio moraš i dati, ako ne daješ ništa, rezultati su nikakvi", kazao je Vedran Meniga. Odnos institucija prema ljudima koji stvaraju kulturu, po njemu se posebno mogao vidjeti u posljednje dvije pandemijske godine u kojima je najviše stradala organizacija kulturnih događanja.
Opisao je i zašto se sve manje mladih uopće ne želi (odnosno ne može) baviti glazbom. "Činjenica je da je agencija koja kod nas služi za kolektivnu zaštitu prava HDS Zamp, u svrhu naplate svojih potraživanja lupila po svima bez ikakvih kriterija. Nekad su mladi osnovali bend, pa bi u svom mjestu organizirali koncert, pa zvali prijatelje - tako se stvarala scena. Danas, ako ti mladi ljudi naprave koncert i stave plakat, prvo će dobiti dopis od Zampa gdje traže od njih iznos za autorskih prava. Kolika je to cifra? U Zampu to sami procijene uz izgovor da koncert nitko nije prijavio. Riječ je o autorima koji izvode svoje pjesme i nisu zaštitili svoja prava u toj instituciji, stoga se ne osjećaju dužnima prijaviti koncert. Jer ne postoji nigdje u svijetu praksa koja se realizira na takav način. To je uglavnom iznos koji je 10 puta veći od realnog", objašnjava Meniga.
Dodaje da su ovakvom praksom najviše pogođeni manji gradovi, ne toliko nekoliko najvećih gradova u zemlji. "Tamo je nezavisno glazbeno izražavanje postao luksuz koji si ljudi ne mogu omogućiti. Mnogi lokalni promoteri, koji su i sami autori, prestali su organizirati koncerte, jer su bili opterećeni mnogim prijetnjama i tužbama za nepodmirena potraživanja. Tu govorimo o vrlo širokoj i jakoj sceni koja je postojala, nakon ratnih godina u zemlji, koja je gotovo sustavno uništavana. Sad nam ostaje treš, treš se cijeni, treš se promovira", kazao je.
Uspostavljanje protuteže
Uz to je istaknuo činjenicu da strane glazbe gotovo nema na programu HRT-a. "Iz atraktivnih termina programa nacionalna televizija isključila je inozemne glazbene spotove, kako one antologijske tako i ove aktualne u svrhu naplate budžeta u korist domaćih autora, gdje postoje nekakve interesne skupine koje najkvalitetnije beneficiraju od takvog modela rada", kazao je Meniga. Kao izlaz iz situacije vidi jedino olakšavanje rada kulturnjacima jer je kultura ipak nešto po čemu nacija ostaje prepoznatljiva nakon 50 ili 100 godina.
A ovakvo stanje na Billboardovoj ljestvici nije iznenadilo ni njegovog kolegu Sanjina Đukića, iz LAA-a. "Jedina stvar koja bi bila tragična u svemu ovome je da takve top liste obeshrabre ljude kao što smo mi koji se bavimo ovim poslom, a to će se teško dogoditi. Mi smo tu da dajemo 'alternativna riješenja', promoviramo bendove, radimo koncerte, kreiramo i guramo neku drugu scenu i to je jedini način da se proba uspostaviti nekakva protuteža, ako je uopće želite uspostavljati. Mada u osnovi nema smisla tu išta uspoređivati, a prostora ima za sve. Iskreno ne znam čemu se svi sada čude, pa trending na YouTubeu je davno rekao svoje", zaključio je Sanjin Đukić.