Glumac, pjesnik i glazbenik Rade Šerbedžija nakon dulje stanke ima zgusnut raspored, nanizao je četiri nastupa u zemlji i inozemstvu, a 15. srpnja nastupa na Ljetnoj pozornici u Opatiji. Nakon Zagreba, Šibenika, Beograda i Banjaluke - iskren je umjetnik - ne zna što očekivati u četvrtak na Kvarneru. Najviše zbog propisa lokalnog stožera. Propis koji nalaže da se svi ne cijepljeni posjetitelji moraju testirati ispred ulaza - mogla bi se odraziti na broj posjetitelja.
Osim što na istarskim Brijunima Rade i njegova supruga Lenka Udovički vode Teatar Ulysses, i za ostatak sjevernog Jadrana vežu ih posebne uspomene. "U Rijeku smo Lenka i ja došli s naše dvije kćeri 2011. godine. Najstarija Nina je ostala u Americi studirati na Swarthmore University u Philadelphiji, a Vanja i Mimi su upisale srednje škole u Rijeci. Zavoljeli smo taj grad. Da, volim ovaj kraj", kazao je Rade Šerbedžija u razgovoru za Gloria.hr.
Koncert Rade Šerbedžije & Zapadnog kolodvora na Ljetnoj pozornici u Opatiji zakazan je u četvrtak 15. srpnja za 21 sat, a publici će izvesti pjesme iz čitave karijere kao i skladbe s posljednjeg albuma “Ne okreći se, sine” kojeg je objavio krajem prošle godine.
S Rijekom u kojoj ste živjeli, i Opatijom imate posebnu vezu, koliko vam znači ovaj nastup na Ljetnoj pozornici u Opatiji?
Mogao bih pisati priče o restoranima i kafićima koje sam obilazio i o mjestima koja su imala posebna značenja za mene. Na primjer oaza maloga antikvarijata EX Libris na Rivi Boduli, bila je mjesto u kojoj sam nalazio svoje duhovno utočište između starih knjiga koje su me štitile od ponekad tako hladne i tuđinske društvene stvarnosti. Tu sam sretao prijatelje književnike, koji su vjerojatno kao i ja u tome toplome intelektualnom gnijezdu koji je njegov vlasnik Željko znao tako savršeno organizirati, pronalazili svoje mjesto nekoga pravoga intelektualnoga azila.
A Opatija, ta kraljica ljepote, sa svojim prekrasnim vilama i rivama koje još uvijek čuvaju dostojanstvo nekadašnjih kraljevskih vremena u kojima je taj mali gradić bio turistički centar Europe u 19. i početkom 20. stoljeća, za mene je svojim zimskim mirom i raskoši bila jedinstveno mjesto u kome sam provodio svoje samoće.
U Rijeci smo Lenka i ja pokrenuli i jedinstveni Studij glume, koji smo, nažalost napustili, jer nismo uspjeli dobiti osnovne potrebe za održavanje nastave i nismo mogli u tim uvjetima nastaviti školovati naše studente. Danas, nakon godine u kojoj je Rijeka bila Prijestolnica Europske kulture, vidljive su sve mane i promašaji ljudi koji su kreirali kulturnu politiku toga grada. I dalje Rijeka nema pristojan prostor u kome bi se mogle održavati dramske predstave i dalje Rijeka nema nikakav prostor u kome bi studenti glume mogli vježbati svoj zanat. To je ostalo iza nas. Sjećamo se samo divnih mladih ljudi s kojima smo proveli tih deset godina i nadam se ostavili im nešto što će im koristiti u njihovim daljnjim umjetničkim stremljenjima i sazrijevanjima. A Opatija je, eto, mjesto gdje još kreativno djelujemo. Tu dolazimo s našim predstavama Ulysses teatra i mojim koncertima.
Što publika može očekivati, hoće li biti posebnih gostiju?
Ne znam kako će biti večeras u Opatiji, jer zbog posebnih epidemioloških mjera koje su uvedene u toj županiji oni koji nisu cijepljeni moraju imati test s negativnim rezultatom. Mi smo uspjeli organizirati da se publika može testirati neposredno prije koncerta, na ulazu u Ljetnu pozornicu Opatije. Ali ne znamo koliko će to biti sve moguće učiniti, tako da ne znam koliko nas publike očekuje.
Čitajte i: Rade Šerbedžija prima udarac za udarcem, ali se ne predaje: ‘Tužno je to!‘
Koliko vam nedostaju neposredni doticaji s publikom - bilo glazbenih nastupa ili glumačkih u ovoj pandemijskoj godini iza nas?
Mnogo mi nedostaju. Moram reći da je Opatija bila jedno od mjesta gdje sam održao već tijekom pandemije i koncerte i predstave. I to mi je puno značilo, a vjerujem i publici.
Kakve planove imate za ovo ljeto na Brijunima s Teatrom Ulysses? Koliko se vaša rutina morala promijeniti zbog mjera?
Mi planiramo punu i bogatu sezonu. Otvaramo je s mojim koncertom 16. srpnja, gosti će mi biti Maja Posavec i Damir Urban. Zatim, sljedećeg dana Urban ima svoj koncert. Zatim igramo naše predstave "Tko se boji Virginije Woolf" i "Moj obračun s njima", predstavu koju ću odigrati već dvadesetu godinu. Tu je i nova premijera koju režira Lenka. "Nosorog" Eugènea Ionesca, koja će imati svoju premijeru 31. srpnja na Brijunima. Tu će biti i gostovanja teatara iz regije u sklopu festivala “Ruta”. Doći će nam umjetnici iz Beograda, Skoplja, Ljubljane, Sarajeva i Podgorice. Bit će i jedan sjajni eksperimentalni balet koji režira Staša Zurovac sa svojim plesačima iz Austrije. Bit će nam ove godine i naš veliki prijatelj koji nam je postao gotovo stalni član teatra Zijah Sokolović. A festival zatvaramo s Vlatkom Stefanovskim i njegovim Gitarama…
Možete li usporediti život u Hrvatskoj i Los Angelesu u svjetlu pandemije i cijele protekle godine?
Strah i nespokoj od ovoga strašnoga virusa su svugdje u svijetu isti. Samo, čini se da će negdje u svijetu taj proces brže završiti jer će se veći dio ljudi cijepiti. Kod nas to ide sporije, uostalom, nepismenost je još uvijek u velikom postotku prisutna u ovim našim krajevima. Zato “ teorija zavjere” i misticizam, ovdje cvatu na plodnom tlu.