Alicia Vikander, Rachel Weisz i Carey Mulligan samo su neke od danas slavnih glumica koje su glavnu odskočnu dasku u karijeri imali u programu Shooting Stars, koji već 25 godina promovira najtalentiranije mlade europske glumce. U ovogodišnjoj generaciji, predstavljenoj na Berlinskom filmskom festivalu, najmlađa je bila hrvatska glumica Gracija Filipović, a njoj uz bok su stale i tri kolegice, koje su u vlastitoj državi već zvijezde, dok će ih ostatak svijeta tek otkriti.
Anamaria Vartolomei
Iako je prvu ulogu imala još kao 12-godišnjakinja uz Isabelle Huppert u filmu Moja mala princeza, francusko-rumunjska glumica Anamaria Vartolomei pravi izlazak na svjetsku pozornicu ostvarila je prošloga rujna kada je njezin film Događaj osvojio Zlatnog lava u Veneciji. U drami Audrey Diwan glumi mladu studenticu u Francuskoj šezdesetih godina prošlog stoljeća, koja slučajno zatrudni te mora odustati od svojih snova.
Anamaria, pak, neće odustati od svojih snova o velikoj glumačkoj karijeri, koje je počela sanjati još u osnovnoj školi.
"Za glumu sam se zainteresirala u ranim razredima osnovne škole. Prijateljica mi je išla u kazališnu grupu, pa sam i ja krenula za njom, a to me je toliko oduševilo da sam samo htjela još. Otac mi ima građevinsku tvrtku. Kako je radio na kući jedne glumice, ispričao joj je sve o meni i mojoj ljubavi prema glumi, a ona mu je preporučila web stranicu kasting agencije. Tamo sam i našla obavijest za audiciju za film Moja mala princeza. Otišla sam i dobila ulogu te se tako sve zakotrljalo. U filmu sam glumila s Isabelle Huppert i njezin se agent počeo brinuti o mojoj karijeri. Nakon toga više nisam stala”, govori mlada glumica, koja iza sebe već ima desetak uloga.
Rođena u gradu Bacau na istoku Rumunjske, malo se toga sjeća iz svojih najranijih dana. Naime, najranije godine uglavnom je provodila bez roditelja, koji su u potrazi za boljim životom otišli raditi prvo u Englesku, a zatim u Francusku. Na Anamariju je pazila baka, a kada je došlo vrijeme da se pridruži roditeljima u Francuskoj doživjela je golemi šok. Danas je ponosna na svoje rumunjske korijene i francuski život.
"Ne mogu i ne želim to odvajati. I francuski i rumunjski utjecaji jako su mi bitni", kaže Vartolomei, svjesna da u Rumunjskoj ne bi mogla imati život kakav je okusila u Francuskoj.
Ne samo da je kao 12-godišnjakinja glumila s Isabelle Huppert, već je nakon toga postala miljenica modne kuće Chanel, pa ju je čak i legendarni dizajner Karl Lagerfeld jednom fotografirao za svoju kolekciju. Mnogi se dječji glumci u tom izlaganju slavi i bogatstvu pogube, izgube kompas i završe na stranputici, čega je i ona svjesna.
"Znam da je to neobično, ali koji je glumački život običan. Naravno da je to ponekad zastrašujuće. Nije uvijek lagano", govori Anamaria, koja od brze slave više voli dugačku i bogatu karijeru.
"Iskreno, ne zanima me tko će me prepoznati na ulici i u kojem će magazinu biti objavljene moje fotografije. Znam da su to sve prolazne stvari. Danas te obožavaju, a sutra okreću glavu od tebe. Ono što ostaje su uloge, pa pažljivo biram buduće projekte. Svaka nova uloga je novi izazov", kazala je nova glumačka zvijezda.
Evin Ahmad
"Mislila sam da će moj posjet Berlinu biti puno opušteniji. No, nabili su nam takav dobar raspored da gotovo nemamo ni minutu slobodnog vremena. Ne žalim se jer smo dobili toliko kvalitetnih druženja, ostvarili nove kontakte i sprijateljili se", s osmijehom na licu govori švedska glumica Evin Ahmad, koja je u Shooting Stars program došla kao zvijezda Netflixovog hit serijala Laka lova, nastavka uspješnog gangsterskog filmskog serijala iz prošlog desetljeća.
"Iskreno, filmovi me uopće nisu privlačili. Unutra su sami muškarci, nema nijednog lika s kojim bih se mogla poistovjetiti. To su gangsterski filmovi u kojima je najbitnija akcija, a kada se snima o mafijašima mene više privlače serije poput Obitelji Soprano i filmovi Martina Scorsesea", kaže Evin.
U serijalu Laka lova tumači mladu pokretačicu tehnološkog startupa, koja u pokušaju da dobije ekstra novac za svoj projekt zastrani s one strane zakona. No, koliko je pripremajući se za ulogu morala istražiti ponašanje kriminalaca, toliko se i morala pripremiti za brzorastući IT svijet.
"Prije snimanja nisam znala ništa o startup kulturi. Zato sam se prijavila na tečaj na Sveučilištu Stanford gdje se učilo kako pokrenuti startup. Moram priznati da je bilo prilično zanimljivo. Uvidjela sam da postoji niz sličnosti između poduzetnika i glumaca. I jedni i drugi su pomalo ludi, moraju brzo reagirati kad im netko ponudi posao i uvijek su u pokretu, spremni za novi projekt", govori Ahmad, koja je strast za glumu dobila u srednjoj školi.
"Imala sam 14-15 godina kada mi je učiteljica u školi rekla da njezina prijateljica traži tinejdžericu za ulogu u filmu i da bih ja bila idealna. Pomogla mi je čak i otvoriti e-mail adresu, popuniti prijavu te je otišla sa mnom na audiciju. Srećom sam dobila ulogu i toliko se zaljubila u glumu da ne mislim odustati", kaže Evin.
Potporu u glumačkim pohodima imala je od roditelja, posebno oca koji se u glumu zaljubio još u rodnom Iraku.
"Mi smo Kurdi. Tata je došao s 24 godine u Švedsku, a mamu je upoznao u Siriji, Mama je snažna žena. Vrlo buntovna. Njemu se to jako svidjelo, pa su se zajedno preselili u Švedsku i godinu dana kasnije sam rođena", priča švedska glumica, nadodajući kako je buntovni duh naslijedila od mame.
"U kurdskoj kulturi je običaj da ako se želite oženiti morate doći u kuću potencijalne supruge i tražiti njenu ruku. Tada bi žena trebala skuhati čaj ili kavu, a ovisno o tome koliko to dobro napravi procjenjuje se hoće li biti dobra supruga ili ne. Moja mama na to nije htjela pristati. Kada bi u kuću došli prosci, ona bi izašla pred njih, sjela na stolac, zapalila cigaretu i mirno otpuhivala dok bi ih gledala u oči. Većina je pobjegla, ali moj otac je u sebi rekao - to je žena za mene", otkrila je Evin Ahmad, svjesna da njezina mješavina kurdske i švedske kulture nije uobičajena.
"Pokušavam uzeti najbolje od obje kulture, ali nije to uvijek jednostavno. Kurdi me promatraju kao Šveđanku, razmaženu malu Europljanku. Šveđani me, pak, ne prepoznaju 100 posto kao svoju, uvijek sam im malo drugačija. Tako da nigdje zapravo ne pripadam u potpunosti. Nije to loš osjećaj, otvara dosta mogućnosti, ali i težim trenucima nudi i neku prazninu nepripadnosti", kazala je Evin Ahmad.
Clare Dunne
"Kad sam bila mala, mama me je pitala što me čini najsretnijom. Odgovorila sam joj da volim pričati priče prijateljicama i nasmijavati ih. Čuvši to odlučila je upisati me u dramsku skupinu. Čim sam shvatila da je gluma nešto od čega se može živjeti, više nije bilo povratka. Zaražena sam do kraja života", veselo priča irska glumica Clare Dunne.
Iza sebe već ima impresivnu kazališnu karijeru, ali tek je započela graditi svoju filmografiju. U njoj se već nalaze manje uloge u holivudskim hitovima Spider-Man: Daleko od kuće i Posljednji dvoboj, ali mjesto u Shooting Stars programu zaslužila je s dva prilično različita projekta. U popularnom televizijskom serijalu Kin tumači jednu od članica gangsterske obitelji, a u drami Herself, za koju je sama napisala scenarij, samohranu majku koja pokušava osigurati bolji život svojoj djeci.
"Priča je inspirirana mojom prijateljicom, samohranom majkom troje djece, kojoj su rekli da u roku od mjesec dana mora iseliti iz stana. U tako kratkom vremenu bilo joj je nemoguće naći novi smještaj. Ili su novi stanovi bili preskupi ili ju stanodavci nisu htjeli s toliko djece. Sve me je to razljutilo. Htjela sam joj pomoći, pa sam na internetu počela istraživati što sve treba da bi se izgradila kuća. Pronašla sam čovjeka koji to radi za 25 tisuća eura i otkrila potpuno novi svijet koji me je toliko privukao da sam odlučila napisati scenarij o tome", govori Dunne. Film je režirala njezina stara prijateljica Phyllida Lloyd, koja potpisuje i holivudski hit Mamma Mia, a premijeru je imao na Filmskom festivalu Sundance.
I dok je za Herself inspiraciju pronašla u svojoj okolini, za Kin je morala potražiti nadahnuće u svijetu kojem nimalo ne pripada.
"Pripremajući se 2014. za predstavu u New Yorku išla sam u zatvor razgovarati s brojnim zatvorenicima. To mi je iskustvo pomoglo da shvatim kako nije toliko veliki korak od normalnog života do kriminala. Neki doista žude krenuti tim putem, nekima se to dogodi slučajno, ali veliki broj kažnjenika je u zatvoru završio zbog loših poteza koje su napravili nakon velike traume", kazala je Dunne.