Nova knjiga zagrebačke spisateljice Nastje Kulović ‘Nešto drugo’ intimna je priča u kojoj raspliće bolnu povijest svoje obitelji. Nakon velikog uspjeha njezina prvijenca ‘Kud si krenula?’, u kojem je pisala o djetinjstvu s bolesnom sestrom i vlastitoj borbi s multiplom sklerozom, Nastja nastavlja kopati po starim obiteljskim ranama kako bi ih zaliječila i krenula dalje.
U knjizi bez zadrške ogoljujete sebe i svoje najbliže: zašto ste odabrali baš tu temu?
- Svojom prvom knjigom ‘Kud si krenula?’ ukazala sam na važnost ogoljavanja. Tad jesmo najranjiviji, ali i najotvoreniji za iskreni kontakt, sami sa sobom, ali i s drugima. U ovoj knjizi s tim sam nastavila, rasplićući nesretnu ljubavnu priču mojih bake i djeda. Pitala sam se postoji li ljubav neopterećena krivnjom, postoji li nešto drugo u odnosu na ono prvo što sam o ljubavi vjerovala. Ovom sam knjigom željela pronaći odgovor na to pitanje, za sebe, ali i za čitatelje.
Što ste naučili o ljubavi pišući tu knjigu?
- Da ljubav ne mora biti veća od života, kako sam isprva vjerovala. Ona ne mora biti tragična da bi bila velika niti tužna da bi bila prava, već može biti nešto drugo: ljubav koja opstaje i raste kroz povezanost i predanost, ljubav u kojoj se strast obnavlja.
Kako su vaši najbliži reagirali na objavu knjige?
- Budući da su glavni likovi roditelji mog oca i on sam, pitala sam se kako će on reagirati. Tata mi je rekao da mu je čitanje bilo vrlo teško, ali da ga je i oslobodilo. Čini mi se da su se moji najbliži navikli na to da iznosim ono skriveno, postavljam pitanja i svojim pisanjem raspetljavam zapetljano. Znaju da i njima koristi kad se ono potisnuto iznese i transformira pa mi daju podršku, čak i kad malo strepe od mog ogoljavanja.