Kakva je razlika između nastupa na “domaćem terenu” i na svjetskim pozornicama?
- Lisinski također smatram jednom od svjetskih pozornica, tako da nema razlike. Jednako je uzbudljivo pjevati u Lisinskom i u Wigmore Hallu.
Imate li neki ritual prije izlaska na pozornicu?
- Ostavim si vremena za meditaciju i vizualizaciju. Mantre uvijek dobro dođu, na primjer: “Sve je tako kako treba biti...”
Najneobičnije mjesto na kojem ste održali koncert?
- U Kuala Lumpuru u 375 metara visokom Petronas Twin Toweru, nekad najvišoj zgradi na svijetu. Izgledala je zastrašujuće visoko izvana pa sam odahnula kada sam saznala da je dvorana za nastup na drugom katu.
Kada ste shvatili da želite postati operna pjevačica?
- Znala sam to od šeste godine. Na televiziji sam vidjela izvedbu Verdijeve opere “Traviata” - odmah sam prepoznala da je to ono što želim.
Najljepše uspomene na odrastanje u podravskom selu Lozan?
- Slobodno trčanje i igranje u prirodi, miris pokošene trave, melankolični zalasci sunca...
Kada ste posljednji put uzeli motiku u ruke?
- Prošlo ljeto dok sam pomagala mami u vrtu. Totalno zdravlje za ovo “doba covida”.
Kako biste se opisali u tri riječi?
- Autentična, istinoljubiva, snažno-nježna.
Pazite li na prehranu?
- U svemu sam umjerena, jedino izbjegavam pšenicu jer mi šteti zdravlju.
Kakva ste kuharica?
- Vrlo jednostavna! Prezirem recepte te kombiniram i kuham po trenutnoj situaciji u hladnjaku.
Koji je vaš najveći porok?
- Televizija. Neprestano gledam filmove i televizijske serijale.
Koji ste film najviše puta pogledali?
- Komediju “Sve najbolje” redateljice Snježane Tribuson. Pogledala sam ga pet puta.
Gdje držite nagradu Breza za najbolju debitanticu, koju ste tom ulogom 2016. osvojili na pulskom festivalu?
- Nagrada stoji na polici u društvu ostalih nagrada. Nažalost, neke su se slomile u potresu.
Kamo odlazite kada se želite potpuno odmoriti?
- Potpuni odmor nalazim tamo gdje mogu biti sama - duboko u šumi ili na planini. Pravi mir Božji. Što osamljenije, to bolje.
Birate li sami odjeću za nastupe?
- Ponekad sama, a ponekad s mojom dragom prijateljicom, kostimografkinjom i dizajnericom Đeni Pecotić. Uvijek se divno zaigramo!
Koliko je velik vaš ormar?
- Normalne je veličine, no, naravno, pretrpan. Iz njega nikad ne bih mogla izbaciti zelenu krinolinu koju je Đeni kreirala za mene. Divota od haljine.
Što ste spoznali o sebi za vrijeme pandemije?
- Da volim pjevanje zbog pjevanja i da me vraća “meni”. Ono mi je pomoglo i da nakon potresa izađem iz traume. Strah koji se uvukao u mene nestao je čim sam se vratila pjevanju.
Čime vas netko može osvojiti?
- Osvaja me iskrenost, nježnost i strastvenost.
Što ste u životu najluđe napravili za ljubav?
- Napokon dopustila srcu da stvarno voli; bez zadrške, kalkuliranja i straha.
Kada ste posljednji put zaplakali?
- Plakala sam u ponedjeljak sjetivši se moje drage prijateljice, glazbenice i glazbene menadžerice Maje Žarković, koje više nema. Preminula je krajem prošle godine. Užasna je jasnoća da joj ne mogu poslati niti poruku telefonom, podijeliti išta... Prebolno.
Koji je najvažniji savjet koji dajete svojim studentima na Muzičkoj akademiji?
- Budite svoji i nemojte nikog imitirati. Svi imate nešto posebno i samo vaše za reći i izraziti.