Kada me prijateljica koja je uspjela, za razliku od mene, na vrijeme nabaviti karte nazvala i rekla idemo u kazalište, glumi Sarah Jessica Parker, meni je samo njeno ime bilo i više nego dovoljno da ushićeno kažem: "Idemo! Bilo kad i bilo gdje!" Jedna od stvari koje posebno cijenim za života u Londonu je svakako West End i odlična ponuda predstava. Ne mogu se sjetiti kad sam iz kazališta izašla razočarana i mislim da sam ih odgledala gotovo sve. U Londonu su čak i školske predstave moje djece pravi doživljaj jer Englezi doista znaju kako se to radi.
Kao netko tko je odrastao uz "Seks i grad", kao u ostalom i moja cijela generacija, maštala sam o tome da ću živjeti baš kao ona - slobodna, u New Yorku, s ormarom punim dizajnerskih cipela i torbica i s grupom odanih prijateljica, ultra zabavnim društvenim životom te sa zgodnim frajerima na svakom ćošku. Danas, s protekom od dva desetljeća, sretna sam što nisam ni sama ni slobodna, a ne žalim ni za životom u New Yorku. Doduše, o cipelama i torbicama bi se dalo raspravljati.
Uglavnom, vjerujem da će Sarah Jessica Parker uvijek imati posebno mjesto u životima žena moje generacije, da će ima uvijek biti simbol životnih uvjerenja i stila života o kojemu žene do tada nisu smjele ni maštati, a kamoli slobodno živjeti.
Prije nego sam pogledala predstavu "Plaza Suite", nisam znala što mogu očekivati od nje niti sam čitala kritike. U londonskom kazalištu Savoy, nakon uspješne sezone na njujorškom Boradwayju, predstava gostuje sve do 17. travnja, a interes za nju ne jenjava. Kazalište je krcato i svaku večer se traži karta više. Nimalo iznenađujuće, s obzirom na to da su na kazališnim daskama, svega par metara od publike, takve zvijezde - uz Saru Jessicu Parker u predstavi glumi i njen suprug Matthew Broderick.
Radnja se događa početkom 60-ih u čuvenom, njujorškom hotelu Plaza, u apartmanu 719, u kojem se kroz tri čina izmjenjuju tri para koji su, svaki na svoj način, nesretni i disfunkcionalni. Poznati par utjelovio je sva tri para i uspješno nose cijelu predstavu. Glavni slogan je "komedija je laka, brak je težak", a s obzirom na njihovo osobno iskustvo i tolike zajedničke godine, Sarah Jessica Parker i Matthew Broderick valjda znaju o čemu govore.
U prvom činu, koji je najdulji i traje sat vremena, bračni par Karen i Sam nalaze se u navedenom apartmanu kako bi proslavili 24. godišnjicu braka koji je vrlo nesretan. Djeca su otišla, ona je usamljena i u potrazi za smislom te pokušava spasiti brak, dok je njezin suprug jako zauzet te ljubuje sa svojom tajnicom - cliché. Ona je razočarana jer se on nije potrudio čak niti toliko da izvan ureda nađe ljubavnicu, dok je on nezadovoljan jer smatra kako svoju ženu više uopće ne poznaje.
Drugi čin je mrvicu manje depresivan. U njemu pratimo bivši srednjoškolski par Muriel i Jessea koji se ponovno sretnu 17 godina nakon prekida veze. Ona je danas nesretno udana i majka troje djece, a on uspješan holivudski producent s dva neuspješna braka koji izgledom podsjeća na Austina Powersa. On mašta o obnavljanju srednjoškolske veze kao rješenju svojih ljubavnih problema, dok ona sanja o životu u Hollywoodu daleko od svoje učmale svakodnevice.
U zadnjem činu majka Norma i otac Roy pokušavaju nagovoriti svoju razmaženu kći Mimsey da izađe iz toaleta u koji se zaključala na dan svog vjenčanja dok gosti čekaju da ceremonija počne u lobbyju hotela. Pritom okrivljavaju jedno drugo za neugodnu situaciju u kojoj su se našli, ali i svoj nesretan brak za kćerine strahove od braka. Njen zaručnik na koncu spašava stvar i jednom rečenicom rješava problem koji donosi sretan kraj - vrlo Gen Z!
Recenzije lokalnih londonskih medija nisu bile blagonaklone. Zamjera im se mnogo toga, uključujući i visoka cijena karata, osobito s obzirom na to da se predstava cijelo vrijeme igra na istoj sceni, bez promjene scenografije, a uz Matthewa i Saru izmjeni se još svega par sporednih glumaca. Ipak, ja sam dva i pol sata uživala i dobro se nasmijala na šale i upadice koje su "osvježavale" ove zapravo vrlo tužne životne priče. Ipak se radi o komediji!. Svakako bih mogla naći zamjerke na neke dijelove jer je tekst dosta zastario i nije prilagođen današnjem vremenu, a ni kostimi me nisu oduševili, ali su Matthew i Sarah dokazali da su vrhunski glumci. Cijelu predstavu iznose gotovo sami na sceni i iako sam u nekoliko situacija vidjela Carrie iz "Seksa i grada" i njezino mahanje prstom uz poznati "no, no, no, nooos", Sarah je pokazala da je više nego dostojna kazališnih daski. Njena karizma dovoljna je da zasjeni sve što joj spočitavaju jer ona doista nonšalantno potpuno vlada i scenom i publikom.
Ako ste štovatelj lika i djela dotične, i bez obzira na dotrajalost i dalje uživate u svakoj sezoni "Seksa i grada", ovo je svakako vrijedno vašeg nova i vremena. Predstava "Plaza Suite" je showbiz spektakl u punom smislu te riječi što dokazuje puno kazalište. S druge strane, ako niste, preskočite jer predstava sama po sebi svakako nije remek-djelo.
Vaša M.