Može li potpuni likovni laik u samo sat vremena naslikati lijepu sliku? Ako pitate Hrvoja Majera odgovor je apsolutno potvrdan. Ovaj akademski slikar s diplomama iz Zagreba i Londona već devet godina u glavnom gradu Hrvatske organizira školu slikanja, crtanja, kolaža i svih srodnih likovnih izričaja za odrasle.
Hrvoje nam je u svom ateljeu demonstrirao kroz što prolaze njegovi polaznici, ali i koja je njegova filozofija o umjetnosti. Njegov je stav da svatko može savladati tehniku i u slikarstvu, kao i u glazbi. Njemu na radionice dolaze odrasli ljudi bez ikakvog iskustva u likovnoj umjetnosti - osim onog osnovnog što svaki učenik prođe u školi.
A on nije oduvijek znao da će mu slikanje biti poziv, naprotiv, dugo se tražio. Promijenio je tri srednje škole, dok na kraju nije završio gimnaziju. Tek na posljednjoj godini, dobio je zlata vrijedan savjet. "Išao sam na dodatnu likovnu grupu i tada mi je profesorica rekla da se ja malo više zainteresiram za to jer imam dara", kazao je. Nakon mature proveo je određeno vrijeme putujući i tek je u Rimu, Veneciji, Parizu i Londonu shvatio što želi raditi.
"Mene su njihovi muzeji preplavili, zaljubio sam se u taj osjećaj koji ti stvara umjetnost dok je gledaš. Visoka umjetnost ima tu neku vibraciju s kojom se mi odlijepimo. Na mozak i srce ima utjecaj kao droga. Odlučio sam, ja to želim raditi", opisuje. Iz drugog pokušaja upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nakon čega 2004. upisuje magisterij na Central Saint Martins College of Art & Design, smjer vizualnih umjetnosti.
Osim edukacija, Hrvoje stvara i svoju umjetnost, surađuje i s arhitektonskim studijima, što zahtjeva dobru organizaciju.
"Imam vrlo strogi raspored, ustajanje u pet, meditacija, vježbanje, najkasnije u devet sam u ateljeu i svaki dan radim do 13 sati. Zatim idem doma ručati i odmoriti. Popodne se radi škola", ispričao je.
Edukacije su mu u život došle spontano i prirodno. Za vrijeme akademije je organizirao Cash&Carry, poznati događaj koji na ALU traje već 16 godina. "Htio sam da imamo dane otvorenih vrata, da ljudi vide taj naš kreativan kaos, ali i da počnu komunicirati sa studentima i kupovati umjetnine. To je prvi neki moment gdje sam imao otvaranje prema javnosti. Ali nisam nikad htio raditi u edukaciji. Kad sam se vratio iz Londona kolegica Petra Grozaj me zamolila da je zamijenim na tečaju, jer je išla na rezidenciju u Njemačku", ispričao je.
Na kraju je kaže to ispao jako dobar spoj i dogodilo mu se da ga je život misteriozno gurnuo u novu situaciju iz koje je nastao cijeli novi svijet.
Kako izgleda prenošenje znanja o jednoj slikarskoj tehnici i što sam naslikala, pogledajte u drugom videu.