"Nema trajnog recepta za opstanak na prevrtljivoj modnoj sceni. Puno rada, ljubavi, odricanja i, naravno, talenta. A sve to opet ne garantira finalni uspjeh. Sreća? Nemam jednoznačan odgovor na to pitanje. Samo nastojim da moj modni rukopis bude što prepoznatljiviji, čitljiv. Držim se svojih boja, monokromatizma, lakoće kombiniranja pojedinih komada, kontrastne upotrebe materijala, i to je to", kaže modna dizajnerica Loredana Bahorić koja obilježava 35 godina karijere - među ostalim i na Interliberu.
Na zagrebačkom sajmu knjiga, naime, predstavlja se luksuzno opremljena monografija na više od 400 stranica i s više od 700 fotografija nastalih tijekom njene karijere, a tekstove potpisuju autori koji su u tom razdoblju pratili njeno stvaralaštvo - povjesničarka umjetnosti Iva Körbler, modni kritičar Nenad Korkut, publicistica Katarina Marić i kostimografkinja Danica Dedijer. Monografija u izdanju Školske knjige veliko je priznanje ne samo Loredani Bahorić nego i njenom suprugu Branku, koji vodi poslovanje njihova zagrebačkog butika i modnog brenda Charlie design, te sinu Tomislavu Bahoriću, kreatoru muške mode u brendu Spirit by T.B.
"Od ideje do realizacije prošle su skoro tri godine. Gledajući fotografije tadašnje kampanje, prijatelj me upitao zašto ne bih napravila monografiju. I doista, gomile materijala koje sam godinama skupljala, arhiva s brojnih revija i projekata koje sam radila, odjednom su dobili smisao. Sve ujediniti u jednoj knjizi bila je sjajna ideja. Imala sam neopisivu sreću što je projekt prepoznala velika izdavačka kuća. Proces je imao puno faza, ali najviše nas je usporila nemilosrdna korona", kaže Loredana Bahorić, priznajući da je uzbuđenija nego što je bila prije svoje prve revije.
Prve modne korake napravila je u rodnom Šibeniku, u velikom vrtu obiteljske kuće u starom dijelu grada. Tu je priređivala predstave s lutkama od krep-papira i naplaćivala ulaznice. Ideje su stizale jedna drugu pa je u gimnaziji već počela šivati odjeću za sebe, nezadovoljna ponudom u dućanima. Prekrajala je tatine košulje, izbjeljivala traperice, bojila cipele... Samo da bude drukčija i posebna.
"Haljinu za maturalnu večer kreirala sam sama, a sašila mi ju je šibenska krojačica. Bila je to bluza s volanima i dugačka suknja stegnuta širokim pojasom, u crnoj, bijeloj i crvenoj boji", prisjeća se kreatorica, koja je potom u Zagrebu, u kojem je živjela njena teta, na Filozofskom fakultetu upisala studij talijanskog i jugoslavistike.
Na Internacionalnom modafestu na Hvaru 1977. prvi je put izašla na modnu pistu, izdvajajući se od ostalih manekenki strogom ravnom frizurom s kratkim šiškama u boji mahagonija, a iz trinaest godina manekenske karijere ostala su joj vječna prijateljstva s kolegicama - Jasnom Mihalinec, Ninom Gazibarom, Brankom Habek, Tihanom Harapin Zalepugin i Zvonom Vučković.
Udala se 1980., u katedrali Sv. Jakova u Šibeniku. Suprug Branko već je tada imao svoj prepoznatljiv stil odijevanja, a ona je za dolazak pred oltar osmislila haljinu blijedožute boje, jednostavne A-linije s golemim volanom oko vrata koji se vezao svilenom vrpcom.
"Svi su očekivali neko čudo od haljine, a ja sam se odlučila za krajnju jednostavnost. Uvijek sam pratila trendove, ali samo bazično, nikad nisu previše utjecali na moj rad. Toliko je toga prisutno da se, ako ne znaš svoj smjer, jednostavno pogubiš. Još u gimnaziji i na studiju znala sam što želim, sama sam šivala odjeću da bih navečer imala nešto novo i da bih bila drukčija. I, najvažnije, tada sam nosila žive boje, žutu, plavu, lila... Tko me ne poznaje iz tog doba, jednostavno mi ne vjeruje", kaže Loredana Bahorić, koja je odmah po osnutku Tekstilno-tehnološkog fakulteta upisala studij dizajna i napustila manekensku karijeru. Prvi je dućan otvorila 1987. u Šibeniku, a dvije godine kasnije u Zagrebu.
"Odlučila sam se za ime Charlie jer je u njemu skrivena crno-bijela estetika, temelj svih mojih kolekcija. Charlie Chaplin nosi polucilindar, ima štap, nosi preduge, preširoke hlače i preuski sako. Čim se spomene njegovo ime, svi znaju kako izgleda. A ja sam željela da kad netko kaže Charlie design, to ime nosi istu, ali moju prepoznatljivost", objašnjava dizajnerica.
I dok na supruga, koji je oduvijek imao svoj izgrađeni stil, nije mogla utjecati, sa sinom se o svemu dogovarala, od odijevanja do kolekcija.
"Ne znam tko mi je veći kritičar - suprug ili sin. Tomislav je kao mali želio biti crtač stripova i nije ispuštao olovku iz ruku. No, jednog dana to se preokrenulo u crtanje kreacija, što smo suprug i ja podržali. I danas poslovno funkcioniramo zajedno, jedni smo drugima podrška, jedino se Branko ne miješa u kreativni dio", kaže Loredana.
Tijekom godina naučila je ne gomilati odjeću: svake sezone nabavi nekoliko ključnih komada te nešto za posebne prilike.
"Čak sam i nekadašnju opsjednutost cipelama uspjela svesti na normalnu mjeru. Ljeti volim bijelu zamijeniti crnom, dati šansu jednom dobrom multifunkcionalnom komadu, a ne trpati više stvari odjednom. U mladosti sam nosila izražajan nakit, predimenzionirane naušnice. Sada nakit nosim vrlo rijetko, osim narukvice od tanke crvene niti, dar drage osobe", kaže dizajnerica koja se ove sezone pronašla u predimenzioniranim modelima uz uske donje dijelove.
"Danas je - smatra kreatorica - gotovo sve dopušteno, ali ipak treba paziti na primjerenost prilici, prilagoditi odjeću svojoj osobnosti i dobi. I osnovno pravilo - treba nositi ono u čemu se dobro osjećamo. Ja, doduše, nikad ne bih odjenula nešto preusko, jer nije primjereno mojim godinama i izgledu. Teško bih se odlučila i za klasične cipele s visokom potpeticom, pogotovo za promociju monografije. One su daleko od mog stila", zaključuje za Gloriju.