Kuća s pogledom - tako bi se najkraće mogao opisati dom liječnika estetske medicine Nikole Milojevića. Jer zahvaljujući staklenim stijenama, koje su zamijenile većinu vanjskih zidova, iz svakog kutka 400 četvornih metara prostrane katnice u sjevernom dijelu Zagreba pruža se pogled na grad i Sljeme. Zdanje okruženo vrtom i visokim zelenilom skladan je spoj modernog i starinskog.
"Posebna je, meni jedna od najljepših u Zagrebu. Prepuna je neobičnih arhitektonskih detalja poput betonskih blokova na početku stepenica, pa zelenila i cvijeća na zidu nasuprot galerije na katu, ali i antiknih komada namještaja. Volim promjene, uvijek idem naprijed jer i u poslu i privatno želim biti ukorak s vremenom, no uz neke sam komade posebno vezan jer su dio mojeg života. Najradije se odmaram u kožnatoj fotelji s tabureom za noge, čiji se naslon može podizati i spuštati. Podsjeća me na život u Londonu, odrastanje, školovanje... Zavalim se i uživam u prvoj jutarnjoj kavi, glazbi, knjizi ili pak u sportskim programima, serijalima i filmovima, posebno onim znanstveno-fantastične tematike", rekao je govori vlasnik Poliklinike Milojević, poznat kao strastveni ljubitelj ragbija, skijanja, tenisa, a posebno nogometa.
Sprave za vježbanje ima i u kući, a posebno mjesto zauzimaju pehari i medalje malonogometnih klubova Futsal Dinamo, čiji je predsjednik, i Cvjetno Poliklinika Milojević. Uz dizajnerski namještaj, u boravku su i antikni kineski ormar, koji je kupio na aukciji dok je s roditeljima i sestrom živio u Londonu, te brojne vaze s aranžiranim buketima svježeg cvijeća.
"U Londonu smo imali veliki vrt, uživao sam radeći u njemu, orezivao ruže. I na Šestinskom vrhu, gdje sam živio u kući s bivšom suprugom i naše troje djece, najviše sam vremena provodio u održavanju vrta. Priroda i dodir sa zemljom vraćaju mi energiju, opuštaju me poput meditiranja. Ova je kuća pak okružena zelenilom pa kud god pogledam imam osjećaj da sam usred prirode, a ne unutar četiri zida", pojasnio je Milojević.
Zahvaljujući roditeljima, ali i široj obitelji, odmalena je okrenut budućnosti te modernim rješenjima u svakom području. No, naglašava, uvijek treba zadržati osobnost i postići balans između najnovije tehnologije i klasičnih detalja, kako u poslu tako i u životnom prostoru.
"Ne volim krajnosti. Ni prostor koji je vrlo moderan, ali hladan i sterilan, a ni onaj koji je pretrpan, koji "ne diše". Postići tu sredinu pravi je izazov, umijeće koje je meni nekako normalno i prirođeno od najranijeg djetinjstva. Naime, odrastao sam okružen lijepim stvarima, uz roditelje estete koji su imali istančan ukus. Moj otac Boško Milojević bio je prvi liječnik koji je još 1967. otvorio prvu privatnu kliniku za otorinolaringologiju i plastičnu kirurgiju u ovom dijelu Europe. Još kao sedmogodišnjak s njim sam raspravljao o operacijama, uljepšavanju, pomlađivanju. Uvijek je naglašavao da svaki pacijent nakon zahvata treba zadržati osobnost i tog se savjeta i ja pridržavam. Trudim se da svaki klijent nakon tretmana izgleda mladoliko, svježe, odmorno, prirodno. Tata mi je bio i ostao uzor", kazao je Nikola.
Svoju maštovitost i smisao za lijepo prenosi i na svoju djecu, 16-godišnju kćer Hanu i osmogodišnju Luciju te 15-godišnjeg sina Maxa, koji su nakon razvoda roditelja i kod mame i kod tate. Nikoli Milojeviću nije teško ispunjavati želje svoje djece, posebno kad je riječ o hrani. Premda on ima poseban režim prehrane, pa dan počinje bez doručka, voli kuhati, pa kad ima vremena, rado je za štednjakom u moderno dizajniranoj i opremljenoj kuhinji.
"Nažalost, zbog posla više ne stignem kuhati kao nekad. No, u društvu sam poznat kao dobar kuhar pa nekako i moji klinci i moji prijatelji uvijek završe u kuhinji. I sam volim pojesti nešto fino, a najviše uživam u postavljanju i aranžiranju stola. Kuhao sam još u Londonu, a dosta sam savjeta dobio od slavnog Gordona Ramsayja, slavnog engleskog kuhara. Nakon što sam diplomirao i tamo otvorio kliniku, on mi je, naime, bio pacijent", izjavio je doktor estetske medicine.
I njegov otac i djed, po kojem je dobio ime, također su bili vrlo svestrani. Obojica su bili i kolekcionari pa je u kući dosta uspomena koje je Nikola sačuvao. Uz vrijedne stvari, u dom su se uklopili i zanimljivi predmeti za koje nije izdvojio suviše novca.
"Ako "imate oko", svugdje ćete pronaći nešto posebno, lijepo, poput svjetiljki iz Ikee, koje su se savršeno uklopile u ambijent kuće. Važno je znati prepoznati i kombinirati hiper moderni, antikni i relativno jeftini komad u prekrasnu, unikatnu cjelinu. Jednom sam u golemoj trgovini s velikim izborom dizajnerskih predmeta u manje od pola sata odabrao dvanaest stvari za Polikliniku, kad smo se s prijašnje lokacije selili u novi prostor. Smisao za lijepo i sposobnost da vizualizirate kako će se i gdje uklopiti nešto što kupujete za stan ili poslovni prostor, to je veliki dar. Za taj su dar vjerojatno zaslužni i geni, a ja sam zahvalan roditeljima koji su i mene i sestru od rođenja usmjeravali da vidimo i prepoznamo ono što je lijepo", rekao je Nikola Milojević.
