Teglice za cvijeće s licima, romantične šalice s viktorijanskim detaljima, zečići u kariranim kaputima ili guske s leptir mašnama samo su djelić čarolije što je stvara Nikolina Artić, koja stoji iza brenda Artichka Ceramics. Iako je oduvijek voljela raditi s rukama, tečaj za oblikovanje predmeta od keramike završila je prije sedam godina na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu.
"Sjećam se dobro tog ljeta kada sam pomislila da bih se željela baviti keramikom. Tada ona još nije bila toliko popularna kao danas, a nije ni bilo toliko tečajeva za početnike, no nekako mi je ideja došla u srce i misli. Smatram da svatko ima kreativnu crtu - mene je dopao dar u ilustraciji i radu s rukama, dok sam, primjerice, u kulinarstvu apsolutno nekreativna", ispričala nam je i otkrila da se njene tegle, šalice, tanjurići, ukrasi za bor, razne figurice i privjesci zasad mogu kupiti putem Facebook i Instagram profila iako uskoro planira otvaranje web trgovine. Upravo su tegle, odnosno vaze s ljudskim licima za vrijeme karantene postale pravi hit na društvenim mrežama, a izrađuje ih u raznim bojama, veličinama i oblicima.
"Počela sam ih oblikovati u jednoj od svojih kreativnih faza tijekom izolacije i to mi je zaista predstavljalo poseban užitak. Kreacije različitih lica koja su najčešće bila ozbiljna i meditativna, iako sam sama vrlo neozbiljna i blesava, donosile su mi poseban mir. I dalje ih izrađujem bez kalupa, svaku za sebe, unikatno, s piercingom ili bez njega", kaže Nikolina, dodajući da je trenutačno u nekoj šumskoj, pomalo viktorijanskoj fazi i najviše se posvećuje šalicama s raznim motivima i privjescima životinja koje i ručno boji bojom za keramiku i zlatom u tekućem stanju.
"Izrada svakog predmeta ovisi o detaljima, pa ona može trajati dvadesetak minuta za figuricu do pola sata za šalicu, ovisno o tome stavljam li dodatne detalje, ručkice i slično", kaže. Naravno, to je tek prva sirova faza jer svaki predmet treba i fino obraditi, osušiti, pripremiti za sljedeću fazu - bojanje i prvo pečenje pa eventualni popravci i glaziranje, poslije kojeg slijedi drugo pečenje. Na kraju dolazi zlato koje se najkraće peče.
"Složen je to proces, koji zahtijeva strpljenje i mirnu ruku, ali i mnogo električne energije", ističe Nikolina, koja je osim keramičarke i licencirani planinarski vodič pa je sezone najčešće provodila u planinama, na otocima i rijekama, no otkako je prije godinu i pol rodila sina Maru, većinu vremena posvećuje njemu.
"S rođenjem djeteta dobila sam i "direktora za život" pa će posao vodiča pričekati neka buduća vremena",kaže, napominjući da je pozitivna strana ostanka kod kuće to što ima više vremena za keramiku, a samim time i više ideja i uživanja u kreativnom procesu izrade.