Enologinja Ana Paula Bartolucci u vinskim se krugovima proslavila zahvaljujući Chandon Garden Spritzu, laganom, osvježavajućem piću koje je sa svojim timom osmislila u vinariji Chandon u rodnoj Argentini. Kombinacija Chandonovog argentinskog pjenušca i slatko-gorkog likera od kore naranče, obogaćena pomno odabranim začinima, brzo je osvojila ljubitelje spritza, koji već odavno nije samo tipično ljetno piće nego se u njemu uživa tijekom cijele godine.
S enologinjom rođenom u Mendozi, gradu udaljenom šezdesetak kilometara od vinarije Chandon, koja je u vlasništvu tvrtke Moët & Chandon, razgovarali smo o tome kako je nastalo piće koje je osmislila.
"Kad smo odlučili kreirati Garden Spritz, odmah smo znali što želimo: da bude drukčiji i gorkast, ali ne previše jer je gorčina veliki neprijatelj pjenušcima. Mi u Argentini, naime, volimo gorko - primjerice mate čaj i fernet, gorki liker koji su u našu zemlju donijeli talijanski doseljenici. Ideja nam je bila jasna, ali nije bilo lako pretvoriti je u stvarnost. Dugo smo isprobavali kombinacije s raznim vrstama voća i začina, sve dok se nismo odlučili za naranče. No, posao ni tada nije bio gotov. Ima puno vrsta naranči, pa smo proučavali njihove osobine i podrijetlo te smo se na kraju odlučili za sortu valencija, i to s jedne tradicionalne, održive obiteljske farme u provinciji Entre Rios, na kojoj se ne koriste pesticidi. To nam je jako važno jer se liker koji dodajemo pjenušcu proizvodi samo od narančine kore", kaže.
A što radite s ostatkom?
Sok doniramo školama i pučkim kuhinjama u Mendozi i okolici, a otpad poput sjemenki i pulpe koristimo za kompost u vinogradima. Tako pomažemo zajednici i ujedno se brinemo za okoliš.
Od kojih sorti se proizvodi vino za Chandon Garden Spritz?
Od chardonnaya, crnog pinota i semillona iz naših vinograda. Svaka sorta se posebno vinificira i zatim se od nje proizvodi pjenušac. I naš gorko-slatkasti liker se ne proizvodi jednostavnim postupkom. Sve se naranče beru ručno, dopremaju s farme ovdje u Mendozu i zatim se ručno gule. Koristimo svježu, maceriranu i pečenu koru naranči kako bismo dobili jedinstveni okus likera. Istraživanje raznih kombinacija trajalo je mjesecima jer sam željela postići savršen balans slatkoće i gorčine. Uspjela sam to tek s 64. pokušajem.
Kako ste ušli u tradicionalno muški svijet vinskog biznisa?
Odrasla sam okružena vinogradima, a kad sam kao srednjoškolka razmišljala o svojoj budućnosti, otac me odveo u jednu vinariju da vidim kako nastaje vino. I odmah sam se zaljubila u cijeli proces. Poslije srednje škole sam upisala enološki fakultet Don Bosco koji su 1965. u Mendozi osnovali salezijanci, a poslije sam se usavršavala u Europi i Africi. Kad sam se vratila u Mendozu, zaposlila sam se u Chandonu. Nije važan moj spol, nego znanje i osobnost, ali moram reći da sam ponosna što sam prva žena u ovoj vinariji od njenog osnutka prije šest desetljeća.
Planirate li već nešto novo?
Stalno uvodimo inovacije i razvijamo nove proizvode. U ovom je poslu jako važno biti kreativan. No, zasad nemamo ništa konkretno u planu. Trudimo se održati kvalitetu našeg spritza. Posla imamo napretek pa uživam kad se mogu opustiti u prirodi. Prije sam voljela planinariti, a sada najčešće odem trčati sa svoja dva border collieja.