'Ni sam se ne mogu načuditi koliko mi ova rovinjska faza odgovara. Da mi je netko ranije rekao da ću se poželjeti mira i života u maloj sredini, nasmijao bi me. Ne znam hoće li ta faza trajati i koliko, ali trenutno baš uživam. I posao se ovdje spontano razvija, a ako možete poslovno funkcionirati u ovako prekrasnoj sredini kakva je Istra, onda ste dobili na jackpotu. Nema boljeg. No, ideja mi je dio godine i dalje boraviti u inozemstvu. To je svakako dobro na osobnoj razini jer putovanja obogaćuju, ali i za moj posao je to krucijalno. Promjenom sredine moja se estetika nadograđuje svake sekunde', priča nam Matteo i pokazuje nam stan koji odiše svježinom.
Matteo Cetinski
U ovom prostoru nastaju sve ideje talentiranog dizajnera.
'Riječ je o malom rovinjskom studiju gdje radim i živim dok sam u Istri. Imam ga preko 20 godina i nisam ga puno mijenjao. Zapravo je takav kakvog sam ga uredio tada. To je ujedno bio prvi interijer kojeg sam dizajnirao još kao klinac, kada nisam ni slutio da će mi dizajn interijera jednog dana biti posao', objašnjava.
'Fascinira me i oduševljava vidjeti koliko određen prostor utječe na nas od prve sekunde kad u njega uđemo. Nismo uvijek toga svjesni, ali svi smo doživjeli da negdje uđemo i oraspoložimo se ako nam se interijer svidi. Dođemo u goste i prvo s vrata komentiramo prostor ili stvari u njemu. Isto tako se momentalno smrknemo ako uđemo u prostor koji je neugledan i prljav. Prostor usmjeruje komunikaciju, raspoloženje, dinamiku kretanja... Prostorom komuniciramo nešto o nama. Dajemo određenu poruku. Svi vole reći da odjeća govori o nama, mada se ja baš ne slažem s tom tvrdnjom. Nekad se uredna osoba voli oblačiti neuredno, vesela osoba se oblači u crno, ali prostor zaista govori sve o nama. Jer ako je prostor neuredan, osoba sigurno nije uredna, ako je prljav, osoba nije čista, kaže Matteo kojem se prema dizajnu jednostavno dogodila ljubav.
Matteo Cetinski
3 SAVJETA U UREĐENJU INTERIJERA
Ne podilazite trendovima ako ih ne želite mijenjati svake dvije, tri godine
Uložite više u ono što ne mijenjate često - podovi, pločice, sanitarije...
'Fiksne' stvari je najbolje držati što neutralnijima
'Oduvijek sam nešto stvarao, ali bilo je to nekako spontano i samo za svoje potrebe. Gotovo nesvjesno. Igrao sam se s raznim smjerovima dizajna. Grafički, product design, interijeri itd. Dakle, nije bilo ‘klika’ u nekom datom trenutku, ali recimo da sam dizajn osvijestio kada sam počeo raditi za druge. Stranci su bolji klijenti od domaćih. Utoliko što su svjesniji da im dizajner treba. Znaju da će im olakšati život i uštedjeti mnogo novaca jer će grešaka u uređenju biti manje. Domaći klijenti još uvijek dobrim djelom smatraju da to sve mogu sami. Moj proces uređenja započinje upoznavanjem klijenta. Prvih mjesec dana puno komuniciramo ne bi li se što bolje upoznali. Ne želim nametati svoje vizije već želim viziju klijenta dovesti na najvišu razinu. To je moj pristup. No, naravno imate klijenata koji vas puste da napravite što god vi mislite da je najbolje. Ne bunim se u takvim situacijama. Upravo radi tog mog individualnog i ne tipiziranog načina rada, rad po traci, srećom, nije moguć', kaže nam Matteo koji ne radi za poznata lica, a objasnio je i razlog. 'Većina poznatih lica nemaju novaca i misle da im se sve treba raditi za badava. Nema tu kruha', smije se Matteo koji itekako može biti ponosan na svoju dinamičnu i vrlo živopisnu karijeru.
Naime, predavao je nekoliko kolegija na dva fakulteta u Zagrebu, a na televizijskoj kući NBC primljen je na pripravništvo u sklopu magisterija iz medija koji je odradio u New Yorku.
'To iskustvo je bilo ludo i nezaboravno, a najveća lekcija je bila da ne želim biti kotačić u ogromnoj korporaciji da bi hranio svoj ego ili ego svojih roditelja. To je bila bitna lekcija i pobjegao sam glavom bez obzira', dodaje mudro a njegovi rezultati impresivni su kako na domaćim tako i na gostujućim terenima.
'Najviše sam ponosan na to što sam promijenio toliko smjerova i karijera, a u svemu sam postigao opipljive rezultate. U pjevanju sam izdao album i bio nominiran za Porina, u TV produkciji sam kao vanjska samostalna producentska tvrtka uspio prodati i producirati formate za HRT i RTL, dakle dvije nacionalne TV kuće, predavao sam na dva fakulteta, a u dizajnu sam više puta dobio nagrade internacionalne struke. I sve sam to napravio uvijek kao outsider, jer zamislite kako su me gledali kad sam kao bivši pjevač došao s magisterijem iz medija i odjednom urednicima počeo prodavati ideje za TV emisije, ili kad sam nakon toga kao producent došao u svijet dizajna. Da ne pričam kad sam stao pred studente koji su me do tada pamtili kao pjevača iz njihove rane mladosti. Naravno da su me svaki put gledali kao čudaka i naravno da sam se trebao trostruko dokazivati.', zaključuje Matteo koji je najponosniji na to što je najviše imao hrabrosti (ili ludosti, kaže) biti i ostati toliko slobodan.
Ta lijepa, draga i slatka sloboda donijela mu je čak dva puta ‘A design Award’ što je međunarodna nagrada za dizajnere koja se dodjeljuje u Italiji. Za strukovnu nagradu natječu se na tisuće dizajnera iz cijelog svijeta. 'Na moje iznenađenje dobio sam nagradu dvije godine za redom. Bilo je to 2013. godine za komodu 'Chilim' i 2014. godine za konceptualni tepih 'Indigo' koje su mu dale vjetar u leđa, a najplodonosnije razdoblje tek stiže.
Dio namještaja rađenog od punog drva, obloženog starim originalnim ćilimima prosječne starosti 80 godina za koji je dobio nagradu “A Design Award 2013”.
'Krajem ljeta planiram otići u Los Angeles, ali vratit ću se u siječnju radi uređenja jednog prostora u novom hotelu kojeg u Rovinju grade tvrtke 3LHD i Maistra. Bit će to prekrasan hotel. Veselim se sto sam dio tog projekta', kaže Matteo koji s jednakon strašću dizajnira i nakit.
Matteo ne krije da još uvijek ima šanse da ponovno zapliva glazbenim vodama. 'Bio sam jako mlad kad sam se bavio glazbom i imao sam tu ‘nesreću’ da sam odmah s prvom pjesmom postigao popularnost. Kažem nesreću jer danas znam koliko bi bilo bolje da sam se imao vremena tiho razvijati kao glazbenik i shvatiti što zapravo želim. Prve albume većina pjevača koji se danas slušaju zapravo rijetko tko čuje. Tek su kasnije postali popularni s nečim boljim. Ja sam postao prepoznatljiv s prvim pjesmama u koje nisu bile istinski ‘ja’. Iskreno, nisam znao tko sam sa sedamnaest. Jedno sam pjevao, a drugo slušao kod kuće. To nikako nije dobro. Ali da, nekako je ta priča nedovršena. Volio bi možda danas s distance i kao zreliji čovjek staviti točku na ‘i’ s pokojom kvalitetnom pjesmom. Ako se ona pojavi, vjerojatno ću nešto izbaciti. Morala bi to biti zaista sjajna stvar u koju vjerujem 100 posto inače ništa.'