Beogradski arhitekt Ivan Jovanović, koji radi u londonskom studiju Atelier Ten, već se dva desetljeća bavi bioklimatskim projektiranjem te smatra da moramo početi vraćati prirodi ono što smo joj uzeli - učiniti da građevine postanu obnovljive za prirodu pa samim time i prihvatljive za ljude.
Građevinska industrija i arhitektonski studiji kao njezini pokretači imaju golemu ulogu u tzv. zelenoj tranziciji i trebali bi postati predvodnici industrije ka obnovljivom modelu koji postoji u suživotu s prirodom umjesto da je samo eksploatira. Cirkularna ekonomija je nužnost i realna mogućnost ako promijenimo fokus i mnoge loše navike te prihvatimo nove koncepte i metode koje nam struka, istraživanja i priroda nude.
To je bila središnja misao i poanta zagrebačkog predavanja 48-godišnjeg Ivana Jovanovića, beogradskog bioklimatskog arhitekta koji je s londonskim Atelierom TEN surađivao na najvećim svjetskim projektima. U Zagrebu je bio jedan od glavnih predavača na ovogodišnjoj konferenciji Sajma arhitekture i graditeljstva ArhiBau.hr, posvećenoj novim horizontima u arhitekturi i građevinarstvu te planiranju prostora budućnosti i budućnosti prostora, koja je privukla veliku pozornost struke, ali i šire javnosti.
Ivan Jovanović je sa svojim timom radio na projektu putničkog terminala zračne luke Jewel Changi u Singapuru, koji uključuje i Rain Vortex, najveći unutrašnji vodopad na svijetu, koji se prometnuo u jednu od najvećih atrakcija te zemlje. Londonski studio Atelier Ten, u kojem je Jovanović direktor odjela za održivost i okolišni inženjering, jedan je od sukreatora novih vizura Singapura, koje njegove stanovnike i brojne posjetitelje iz čitavog svijeta ostavljaju bez daha.
Ivan Jovanović se već dva desetljeća bavi bioklimatskim projektiranjem, a svoj interes za zelene projekte otkrio je još na studiju arhitekture u Beogradu.
"Održivost je jednostavno razumjeti kao pojam, s obzirom na to da podrazumijeva ravnotežu između sposobnosti prirode da obnovi resurse od posljedica ljudskog djelovanja. No, kako smo odavno prešli granicu održivosti, jer trošimo mnogo više resursa nego što to Zemlja može podnijeti, moramo početi vraćati prirodi ono što smo joj uzeli, učiniti da projekti postanu obnovljivi za prirodu pa samim time i prihvatljivi za ljude koji u njoj žive", govori Ivan Jovanović.
Premda svoju budućnost nije tako zamišljao za vrijeme studija arhitekture, oduvijek je, kaže, imao "zeleni" interes, pa su njegova specijalizacija i diplomski rad bili posvećeni tematici bioklimatskih zgrada.
"Održivost je u mom fokusu već 25 godina, licencirani sam arhitekt, ali sam od prvog dana radio s britanskom konzultantskom tvrtkom za održivost, prvo u Beogradu, potom u Londonu. Nakon toga prešao sam u Atelier Ten, jednu od liderskih tvrtki u tom području u svijetu. Naših 400 zaposlenika radi u uredima u Londonu, Singapuru, Australiji te na obje obale Sjedinjenih Država...", nastavlja Jovanović, koji u svakom trenutku paralelno radi na šest do deset projekata diljem svijeta.
"Velika većina njih ne izgleda nimalo futuristički na prvi pogled, nego baš suprotno, ali su u svojoj biti putokaz za budućnost struke. Za mene je najveći izazov napraviti pomak u našoj industriji, a najbolji primjer za to je možda rekonstrukcija i prenamjena bivše londonske robne kuće Debenhams u poslovnu uredsku zgradu. Premda robna kuća kao građevina ni u kojem slučaju nije strukturirana za komercijalni uredski prostor, nama je bilo jako bitno da sačuvamo i zadržimo barem 50 posto postojeće strukture i smanjimo njezinu potrošnju energije, u čemu smo i uspjeli", kaže Jovanović.
Atelier Ten, ističe, pomaže klijentima, arhitektima i lokalnim vlastima postaviti ambiciozne, ali ostvarive principe i ciljeve, definirajući viziju koja inspirira i ujedinjuje tim oko iste svrhe.
"Naš doprinos počinje prije nego što napravimo brief za klijenta, a ponekad i prije nego što se pronađe odgovarajuće zemljište. Uključeni smo u planiranje masterplanova i zelenih zgrada u cijelom svijetu: mnogi naši projekti su Net Zero zgrade, a neke od njih čak certificira najzahtjevniji sustav Living Building Challenge", ističe Jovanović, čiji je tim postao poznat po rješavanju problema u izgradnji staklenih botaničkih megavrtova, kao što je Gardens by the Bay u Singapuru.
To je bio uvod u projektiranje sjedišta multinacionalnih kompanija poput Googlea, Ubera, NVIDIA-e..., te putničkog terminala Jewel Changi singapurskog aerodroma. Svi oni su nosili brojne izazove jer su željeli postići kvalitetan unutarnji prostor okupan svjetlošću i pun vegetacije, ali komforan za ljude i održiv.
"Dajemo savjete na bazi principa građevinske fizike, kad je bitno da se brzo donese odluka, a kad je problem kompleksan, posežemo za analizama protoka energije, vode, smanjenja karbonskog otiska i emisije CO2, materijala, svjetla, sunca, prozračivanja, termičkog i vizualnog komfora te svih drugih proračuna modela važnih za projekt. Gardens by the Bay i Jewel Changi su građevine u harmoniji s prirodom, ali smo u prvom slučaju prije svega morali osigurati optimalne uvjete za prirodni ekosustav, dok je u putničkom terminalu Jewel Changi fokus bio na putnicima i njihovom odmoru. Usprkos tome, oba prostora su postigla osjećaj "divljine" i zapravo izgledaju vrlo slično", kaže Jovanović.
Jewel Changi je putnički terminal singapurske zračne luke s velikim shopping centrom u kojem su se ljudi primarno trebali odmarati u stanci dugih letova. No, projektanti su ga zamislili kao stakleni vrt s džunglom unutar zgrade, što je u smislu komfora teško održiv interijer ugodan za boravak ljudi, jer biljkama treba mnogo svjetlosti i vlage. A poseban izazov bio je 80-metarski unutarnji vodopad, koji se u određenim vremenskim intervalima spušta s krova zgrade i predstavlja najveću atrakciju zgrade.
"Budući da takva vodena masa potpuno uništi cirkuliranje zraka, morali smo razviti najkompleksniji model za provjeru mogućnosti kruženja zraka. Danas je Jewel Changi ponos Singapura, građevina gdje se ljudi dolaze vjenčati, vježbati, slikati se i šetati, a shopping i odmor putnika su u drugom planu. Na neki način to je najviše što arhitektura može postići", govori Jovanović, čiji tim trenutačno razvija masterplan održivosti za Oxagon, novi industrijski grad-luku u Saudijskoj Arabiji.
U njemu se nude rješenja za pročišćavanje vode, kultivaciju hrane, zaštitu okoliša, cirkularnu ekonomiju, autonomni prijevoz, obnovljive izvore energije i druga pametna zelena urbanistička rješenja, u kojima otpad iz jednog procesa postaje primarni resurs u drugom.
"Cirkularna ekonomija je precizno mjeriva i u znatno manjim projektima, poput rekonstrukcije zgrade, kad se postojeći elementi ponovno upotrebljavaju ili se skidaju i sačuvaju za buduću upotrebu. Čini se skupo i komplicirano, ali u konačnici nije i ne mora biti skuplje od rušenja i nove gradnje. Po meni to je budućnost, jer nema transporta, znatno se smanjuje upotreba novih materijala, a kad se jednog dana porezno opterećenje s rada prebaci na korištenje novih materijala, dileme za investitore više neće biti", kaže Jovanović.
Za njega održivost nije trend, nego uvjet u arhitekturi i građevinarstvu, jer više nemamo izbora ako želimo ublažiti posljedice klimatskih promjena, a tom cilju moraju pridonijeti svaki pojedinac i svaka industrija. Pritom je ključno u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi bioraznolikost zemljišta i oceana.
"Realist sam i znam da je teško ljude natjerati da se odreknu dijela svog komfora, ali sam optimist u smislu da je cirkularna ekonomija moguća i bez radikalnih rezova preko noći. Ako prevlada mišljenje da je mnogo više cool koristiti postojeću zgradu s karakterom nego je srušiti i graditi novu, već smo na dobrom putu, ali svi moramo raditi na tome", zaključuje Jovanović.