Najraširenija je namjena botoksa, naravno, smanjivanje vidljivosti bora, ali medicinski se upotrebljava i u liječenju migrene, pretjeranog znojenja, kod preaktivnog mjehura itd.
Alopecija, ispadanje kose, može biti znak složenog medicinskog stanja, može stvarati psihološke teškoće, a svakako jest estetski problem. Američko istraživanje objavljeno u publikaciji Journal of Cosmetic Dermatology proučavalo je mogu li injekcije botulinum toksina biti tretman za pacijente s androgenom alopecijom, najčešćim oblikom alopecije. FDA za liječenje tog poremećaja zasad odobrava samo topičku primjenu minoksidila kod žena te topički minoksidil i oralno finasterid kod muškaraca, a ovo istraživanje sugerira da bi botoks mogao biti pomoćni lijek kod androgene alopecije.
Manjak kisika
Promjena osjetljivosti na androgene i genetska predispozicija važni su faktori u nastanku ove bolesti, a pridonose joj i oksidativni stres te perifolikularna upala. Kod androgene alopecije područja vlasišta bez kose imaju nižu razinu kisika nego područja s kosom. S obzirom na to da se konverzija testosterona u dihidrotestosteron (DHT) javlja u uvjetima s nižim razinama kisika, povećanje opskrbe krvlju moglo bi lokalno podići razinu kisika i poboljšati stanje. DHT, naime, izaziva proizvodnju transformirajućeg faktora rasta-β1 (TGF-β1) u stanicama dermalnih papila koje hrane folikule dlaka, a upravo TGF-β1 ima važnu ulogu u nastanku androgene alopecije. Stoga bi njegovo potiskivanje moglo spriječiti napredovanje bolesti, rekli su istraživači.
Djelovanje botulinum toksina
Korištenje botulinum toksina kod pacijenata s androgenom alopecijom moglo bi, smatraju, potaknuti opuštanje mišića vlasišta, što bi smanjilo mišićni pritisak na žile i potencijalno pojačalo dotok krvi i kisika u područja bez kose. Time bi došlo i do reduciranja DHT-a u tkivu, a pozitivna posljedica bila bi ublaženo smanjivanje folikula, što se smatra glavnom patofiziološkom osnovom ovog stanja.
Pokazalo se da je kod muškaraca s androgenom alopecijom ukočenost na vrhu vlasišta znatno jača u usporedbi s drugim područjima, a ta bi ukočenost mogla biti povezana s fibrozom koja nastaje zbog povećanih razina TGF-β1 na dijelovima zahvaćenima bolešću. Injekcije botoksa mogle bi potisnuti lučenje TGF-β1, što bi djelovalo antifibrozno. Znanstvenici kažu da su potrebna dodatna istraživanja koja bi pokazala može li se botoks u ovu svrhu upotrebljavati u kliničkoj praksi.
Najpopularniji neinvazivni kozmetički postupak
Medicinska upotreba botulinum toksina počela je prije četiri desetljeća, a razvio ju je američki oftalmolog Alan Brown Scott koji je, tražeći način da njegovi pacijenti izbjegnu opsežne operacije, otrovnu tvar pretvorio u revolucionarni tretman očnih bolesti poput blefarospazma, tj. nekontroliranog zatvaranja očiju. Brown Scott je preminuo u 89. godini života u prosincu 2021., a zahvaljujući njegovom radu, botoks se danas upotrebljava i kao tretman kod migrene, pretjeranog znojenja, slinjenja, kod preaktivnog mjehura i urinarne inkontinencije, a svakako najpoznatija i najraširenija je upotreba za smanjivanje vidljivosti bora. Prema Američkom društvu plastičnih kirurga (American Society of Plastic Surgeons) popularnost botoksa u kozmetičke svrhe još je dodatno narasla tijekom pandemije covida-19 te je ubrizgavanje botoksa bilo definitivno najizvođeniji minimalno invazivni kozmetički postupak u SAD-u tijekom 2020. godine: od 13,3 milijuna takvih postupaka, njih 4,4 milijuna uključivalo je botoks.