Od prve operacije prošlo je gotovo 60 godina, a popularnost ovog estetskog zahvata ne jenjava - svake godine gotovo dva milijuna žena u svijetu dobije novo poprsje
Prošlo je gotovo 60 godina od prvog povećanja grudi silikonskim implantatima. Danas je povećanje grudi druga najpopularnija metoda kozmetičke kirurgije diljem svijeta, odmah poslije liposukcije. Samo se 2014. godine 1,8 milijuna žena podvrgnulo tom zahvatu, a brojke rastu. Osim SAD-a, gdje je izvođenje povećanja grudi između 1997. i 2013. skočilo za 210 posto, vjerojatno ne postoji nijedna druga zemlja na svijetu toliko ovisna o grudima kao što je Venezuela, u kojoj čak zna vladati nestašica implantata. U zemlji koja broji nešto više od 30 milijuna ljudi, godišnje oko 40 tisuća žena poveća grudi.
Vratimo se unatrag, u proljeće 1962. godine, kada je Timmie Jean Lindsey, majka šestero djece, legla na operacijski stol u jednoj teksaškoj bolnici. U iduća dva sata njezine grudi postale su veće za jedan broj, pa su dotadašnje B košarice postale C, što je obilježilo povijest kad je moderno povećanje grudi u pitanju. Gospođa Lindsey bila je veoma zadovoljna rezultatom. Njezine nove grudi bile su meke i činile su se baš kao prave. Iako je taj zahvat podignuo njezino samopouzdanje, ona zapravo nikada nije planirala povećati grudi. Naime, u bolnicu je došla s namjerom da makne tetovažu s prsa i ne sanjajući da će joj liječnici ponuditi da bude prva osoba kojoj će se ugraditi silikonski implantati. Lindsey je bila nezadovoljnija izgledom svojih ušiju, a kirurzi su joj obećali da će uz nove grudi dobiti i uši kojima će biti zadovoljna.
Ideal velikih grudi
Dvojica ambicioznih pionira koja su obavila operaciju bili su Frank Gerow i Thomas Cronin. Upravo je Gerow osmislio plan za novu vrstu implantata. Kad je jednom stisnuo plastičnu vrećicu s krvlju primijetio je koliko ga podsjeća na žensku dojku. Bio je to svojevrsni "aha moment". Prvi pokusni kunić na kojem je isproban silikonski implantat bio je pas Esmeralda. Esmeraldi su ugradili implantat ispod kože i ostavili ga nekoliko tjedana sve dok kujica nije izgrizla šavove pa su morali izvaditi silikon. Zahvat je proglašen uspješnim, pa je Gerow zaključio kako su implantati potpuno bezopasni. Ubrzo je njegov liječnički tim počeo tražiti žensku osobu koja će pristati na povećanje grudi. Nakon što je Lindsey operirana i otpuštena, kirurzi su bili zadovoljni svojom izvedbom. No razmjeri učinjenog tek su se počeli nazirati kad je Cronin predstavio njihov pothvat na međunarodnom skupu društva plastičnih kirurga u Washingtonu 1963. Svijet plastične kirurgije dobio je posve novo značenje, a silikoni su se pojavili u pravo vrijeme. Amerika je 50-ih godina 20. stoljeća težila idealu velikih grudi. Bilo je to desetljeće u kojem je pokrenut Playboy i u kojem je nastala Barbie lutka, a i filmske zvijezde su počele sve više dobivati na važnosti. Prsate Marilyn Monroe i Jane Russell, kao i trend New Look, silueta uskog struka i raskošne suknje dizajnera Christiana Diora, stavili su naglasak na zaobljenu figuru, što je natjeralo žene da počnu razmišljati o povećanju grudi. Lažne grudi, koje su se dobivale stavljanjem čarapa ili maramica u grudnjak, bile su popularne, ali žene su sve češće željele puno više od lažnih grudi.
Tijekom godina, pojavili su se brojni pristupi kojima bi se povećala veličina grudnjaka. U 50-ima, liječnici su počeli umetati implantate od spužve. Neki tvrde da se Marilyn Monroe podvrgnula takvom zahvatu, iako ta informacija nikada nije potvrđena. Tehnika povećanja grudi spužvom na početku je bila učinkovita, ali nije dugo trajala - spužve su se brzo skupljale i postajale tvrde poput loptica za bejzbol.
Prošlost i budućnost
Fascinacija velikim grudima nije uvijek bila prisutna. U glavnini povijesti Zapada velike grudi smatrane su teretom, čak i hendikepom. A za one koje su željele povećati grudi, postojao je strah od sumnjivih materijala. Početkom 20. stoljeća kirurzi su posezali za filerima u obliku staklenih kugli, ulja kikirikija, kozjeg mlijeka, goveđe hrskavice, meda i parafina koji se topio pri visokim temperaturama. Dolaskom plastične revolucije, dolazi i nova vrsta implantata - od teflona, najlona i pleksiglasa. Napredovanjem tehnologije povećala se i potražnja. Žene su mamljene pneumatskim holivudskim seks bombama, poput Rite Hayworth i Jayne Mansfield. Silikon je postao "it" materijal. U to je vrijeme vladala poslijeratna fascinacija svime što je bilo plastično ili umjetno.
Nije samo u SAD-u silikon korišten za povećanje grudi. U Japanu su ga isprobavale tamošnje prostitutke. U želji da zarade više novca od američkih vojnika, za koje su mislile da vole veće grudi, eksperimentirale su s ubrizgavanjem silikona - ukradenog s dokova Yokohame - izravno u dojke. Te su injekcije, pokazalo se, imale opasnu nuspojavu poznatiju kao silikonska trulež zbog gangrene koja se stvarala oko mjesta ubrizgavanja. Devedesetih godina, zbog veze silikona i pojave autoimunih bolesti, u Americi su zabranjeni. Salinski implantati punjeni fiziološkom otopinom soli nastavili su se koristiti. Iako je industrija imala velike gubitke zbog odšteta, studije su pokazale da ne postoje dokazi o povezanosti silikona i autoimunih bolesti, pa su se silikonski implantati vratili. Zadnjih nekoliko desetljeća došlo je do napretka, poput 3D implantata, kao i onih koji su otporni na pucanje. Na samim počecima u ponudi su bile samo četiri veličine grudi, danas ih je više od 450.
Za povećanjem grudi ne posežu samo žene koje žele savršeni dekolte, nego i one koje su prošle mastektomiju zbog raka dojke. To je nešto čemu su se Gerow i Cronin nadali od početka i što im je bio primarni motiv razvijanja silikonskih umetaka. Dosta je godina prošlo dok Timmie Jean Lindsey nije otvoreno priznala kako je u mladosti povećala grudi. Hoće li silikonske grudi opstati, posve je deplasirano pitanje. Kao i bilo koji postupak iz područja kozmetičke kirurgije i implantati za povećanje grudi stalno evoluiraju. Danas liječnici povećavaju grudi koristeći masno tkivo pacijentica. Takav zahvat traje oko tri sata i sastoji se od tri dijela - liposukcije (trbuha, unutarnjih strana natkoljenica, bokova, kukova), pripreme masnog tkiva za transfer te ubrizgavanja masnog tkiva u dojke. Kao što je Tom Biggs, kirurg koji je radio kao stažist, tijekom operacije gospođe Lindsey rekao: Budućnost je u mastima!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....