Zagonetno stanje s kojim se ljudi, a onda dermatolozi sve češće susreću je osjetljiva koža. Osjećaj je izrazito neugodan. Koža koja žari ili nesnosno svrbi u okolnostima koje kod drugih ljudi ne izazivaju baš nikakvu reakciju. K tome, dermatolozima koža osoba koje se tuže na ove simptome izgleda normalno ili u najgorem slučaju malo crveno, te su mnogi skloni povjerovati da se radi o izmišljenom problemu.
No, što je zapravo osjetljiva koža? Specifična bolest kože ili se radi o problemu psihičke prirode? Znanstvenike biomedicine problematika osjetljive kože intenzivno zaokuplja posljednje desetljeće. Zahvaljujući tome, pogled na osjetljivu kožu dramatično se promijenio, a izraz "osjetljiva koža" postao je dio rječnika suvremenog života. Problem je vrlo stvaran i nije uzrokovan alergijom ili imunološkom reakcijom.
Velik dio populacije barem se jednom u životu susreo s prolaznim crvenilom kože i subjektivnom neugodom. Provedene su velike epidemiološke studije, te je problem osjetljive kože zabilježen kod čak 50 do 61 posto žena i 30 do 44 posto muškaraca. Nedavno provedena studija u SAD-u ukazuje na sve veću učestalost, iako razlozi za to nisu posve jasni.
Simptomi osjetljivosti
Ipak, kao česti vanjski poticajni čimbenici koji pokreću simptome osjetljivosti kože spominju se voda, kozmetički proizvodi, sapuni, deterdženti i parfemi, ali i hladnoća, vrućina, vjetar, klimatizacija, onečišćenje i sunce. No, okidač simptoma mogu biti i unutarnji čimbenici kao što su stres, emocije, hormonske promjene, alkohol, začinjena hrana i neka bolesna stanja. Neovisno o razlogu nastanka simptoma, osjetljiva koža je dugotrajno, a često i trajno stanje kojem je teško otkriti uzrok.
Pojava neugodnih osjeta kože ukazuje na živčani sustav. Koža je naš organ dodira te sadrži gustu mrežu veza između keratinocita, najbrojnijih stanice kože i živčanih stanica. Smatra se da neurotransmiteri koji se oslobađaju na živčanim završecima uzrokuju neugodne senzacije kod osoba s osjetljivom kožom. Osim toga, nervni završeci u kontaktu su s malim krvnim žilama što rezultira širenjem kapilara i crvenila kožom kod dijela pogođenih osoba. Mikroskopske studije pak pokazuju da mnogi s osjetljivom kožom također imaju poremećenu barijeru kože dok drugi imaju promijenjene razine lipida u epidermisu, vanjskom sloju kože.
Čini se da i kožni mikrobiom, odnosno mikroorganizmi koji žive na koži, također mogu biti uzročnici. Budući da pojam osjetljive kože obuhvaća brojne simptome, a postoji i realna mogućnost da je osjetljiva koža zajednički izraz za više različitih mehanizama koji dovode do preosjetljivosti, ponekad je pravi izazov otkriti uzrok problema.
Samoobnavljanje
Vrlo često je osjetljiva koža, odnosno zatezanje i peckanje, uzrokovano uporabom neprikladnih dekorativnih i preparativnih kozmetičkih proizvoda, pa koža tada zahtijeva njegu posebnim preparatima, jednako kao i koža nakon estetskih operacija kada je posebno osjetljiva. Estetskim zahvatom koža se zapravo namjerno "oštećuje" kako bismo je potaknuli na samoobnovu i reparaciju, bez stvaranja ožiljnog tkiva što je karakteristika embrionalnog modela cijeljenja kože, za razliku od odraslog modela. Naime, u trenutku ozljede kože kod odraslih se osoba iz krvnih zrnaca trombocita, odnosno iz njihovih alfa granula oslobađaju dva važna faktora: TGF-beta 1 i PDGF. Oni potiču daljnje oslobađanja različitih faktora, ali i jak upalni odgovor.
No, tako ne funkcionira embrionalni model cijeljenja kože kojem se teži nakon estetskih zahvata. Iako je pokretanje upale odmah nakon estetskih zahvata neizbježno, kao i oštećenje stanične membrane, glavni cilj je što prije usporiti proces gubljenja vode i potaknuti bržu epitelizaciju kože, odnosno njeno zarastanje.
Spriječiti gubitak vode
Staničnu barijeru čini kiseli omotač, očuvani, veliki korneociti, tj. stanice epidermisa i lipidni dvosloj. Korneociti daju čvrst i zadebljan epidermis, odnosno vanjski sloj kože, koji se očituje glatkoćom. Oni izlučuju nekoliko jako značajnih faktora rasta koji su neophodni u pomlađivanju kože pa ih je bitno sačuvati prilikom tretmana. No, prilikom oštećenja stanične barijere dolazi do prekomjernog gubitka vode, ali i mogućeg ulaska bakterija. Stoga je važno odmah nakon tretmana pokušati s kremama za epitelizaciju okludirati kožu, zatvoriti je i spriječiti gubitak vode.
Međutim, s obzirom na to da je koža oštećena, važno je koristiti kreme koje nemaju štetne tvari koje mogu na isti način penetrirati duboko u kožu i dovesti do iritacije i osjetljive kože koja dodatno potiče upalu. Prije se vjerovalo da će tretiranje kože različitim masnim kremama potpuno spriječiti gubitak vode i što prije obnoviti staničnu membranu. No, tako se samo događa potpuno očuvanje vode, što ipak nije idealno jer se mora dopustiti određeni minimalan gubitak vode kako bi se potaknula obnova prirodnim načinom. Teži se balansu - sprečavanju gubitka vode, ali ne potpunom.
Zdrav model cijeljenja kože
Zato su idealna semiokluzivna, tj. djelomično propusna sredstva koja potiču obnovu kože. Važno je da nemaju parabena koji štetno djeluju na kožu ili linolina, voska koji potpuno sprečava gubitak vode, ali ne obnavlja stanični dvosloj, a može biti i komedogen, što će prouzročiti nepravilnosti na koži. Poželjno je da epitelizirajuće kreme imaju i faktore koji ubrzavaju sintezu kolagena, kao što je cink koji, osim što je neizostavan u stvaranju kolagena i elastina, potiče i obnovu DNK te sintetizira superoksid dismutazu, jak antioksidans koji uklanja oštećene molekule kože. Osim obnove stanične barijere, potrebno je što prije smanjiti upalu kako bi mogao započeti proces stvaranja kolagena i tako se usmjeriti prema embrionalnom, zdravom modelu cijeljenja kože. Zato je važno da epitelizirajuće kreme koje se koriste nakon zahvata imaju protuupalne molekule.
Izrazito je važno koja se krema koristi nakon zahvata jer ona mora ispuniti nekoliko važnih zadaća - ubrzati proces cijeljenja, obnoviti stanični dvosloj, spriječiti gubitak vode, ali i prodor bakterija i različitih alergena izvana te djelovati protuupalno. Kako bi oporavak bio cjelovit, uz epitelizirajuću kremu potrebno je nanositi i kremu sa zaštitnim faktorom minimalno 14 dana nakon estetskog tretmana kojem je krajnji cilj savršeno zdrava koža kakvu mnogi smatraju iluzijom.
Koža poput dječje
Zdrava koža, poput one kakvu smo imali kao djeca, na prvi je pogled glatka, čvrsta, jednoliko pigmentirana, dobro hidrirana i bez ikakvih oštećenja u području kožne barijere. Histološki, zdravu kožu karakterizira očuvana kožna barijera s debelim lipidnim dvoslojem koji usporava gubitak prirodnih ovlaživača kože. U području dermisa, dubljeg sloja kože brojna su kolagena i elastična vlakna, glikozaminoglikani, a i melanin je jednolično distribuiran. Još jedna karakteristika zdrave kože je i optimalna komunikacija među stanicama i mogućnost kože da samu sebe održava zdravom, ako je opskrbimo svim potrebnim staničnim nutrijentima.
Kvaliteta kože može se očuvati estetskim zahvatima koji imaju nekoliko uloga. Najvažnije je balansirati staničnu funkciju, tako da djeluje na sve vrste stanica: keratinocite, melanocite i fibroblaste regulirajući njihovu funkciju. Zahvatom se može očuvati površinsku zaštitnu barijeru koja je prirodna zaštita od patogena i vanjskih utjecaja, u prvom redu UV zračenja i slobodnih radikala, a može se potaknuti stvaranje kolagena, elastina i glikozaminoglikana, tj. hijaluronske kiseline. Očito je da se danas - kada su estetski zahvati preuzeli veliki dio pa čak i primat u svakodnevnom dermatološkom poslu i motiviraju nas za usvajanje novih znanja i tehnika, jednako kao i kozmetičku industriju koja neprestano ispituje načine funkcioniranja kože i usavršava proizvodnju novih pripravaka koji ubrzavaju oporavak nakon estetskih tretmana - savršeno zdrava koža idealne kvalitete više ne čini kao trčanje iza duge.
* Objavljeno u tiskanom izdanju "Appeala", lipanj 2018.