Prije nego što su termini "estetska kirurgija" i "estetska medicina" uopće skovani, tom istom disciplinom bavili su se "obični" kirurzi. Koristili su postojeće znanje kako bi razvili nove i sigurnije tehnike te poboljšali one već poznate, učili su jedni od drugih, odlazili u posjet kolegama s razvijenim edukacijskim centrima od kojih je jedan od najpoznatijih onaj dr. Joséa Jurija u Buenos Airesu, u kojem sam se i sam usavršavao. Kada su u upotrebu ušli fileri i botoks, grana estetske kirurgije proširila se i u dermatološkom smjeru te je tako, uglavnom u svrhe pomlađivanja, nastala neinvazivna estetska medicina.
Međutim, važno je napomenuti da, kada je injektiranje čega god u pitanju, tretman ne može biti "neinvazivan". Izuzetno je bitno da supstanca koju ubrizgavamo bude unesena na sterilan i tehnički ispravan način u dio lica ili tijela koji želimo tretirati. Poznati su slučajevi gubitka vida zbog hijaluronske okluzije (začepljenja) krvne žile na području lica ili čela, gdje može doći do embolizacije arterije ili neke grane. Navodi se i smrtni slučaj u Ujedinjenom Kraljevstvu, do kojeg je došlo uslijed istovremenog injektiranja masti i botoksa, što je uzrokovalo embolizaciju kavernoznog sinusa. Komplikacije su sastavni dio našeg posla s kojim se treba znati nositi, ali ih i rješavati.
Sigurnost pacijenta na prvom mjestu
Sasvim je sigurno, primjerice, da spretan i iskusan kirurg koji zna dati retrobulbarnu injekciju s hijaluronidazom (enzimom koji razgrađuje hijaluron) ima veće izglede u pozitivnom rješavanju komplikacije nego netko tko takvo iskustvo i znanje ne posjeduje, zbog čega je vrlo bitno obratiti pažnju na iskustvo, životopis te eventualnu priznatost i internacionalnu prepoznatljivost liječnika u čije se ruke odlučite prepustiti. Isto tako, sigurnost pacijenta liječniku uvijek mora biti na prvome mjestu pa je tako svoje klijente, koji o zahvatima uglavnom doznaju iz medija, dužan upozoriti na to da marketing podnosi široko polje informacija. Njegova je, pak, zadaća da bude vođen željama pacijenta i indikacijama, naravno, u skladu sa svojim stručnim kapacitetima, znanjem i iskustvom kojeg, ponavljam, nikada dosta.
Upravo je iskustvo (u kombinaciji sa svim ostalim ranije spomenutim faktorima) koje se ogleda u liječnikovu dotadašnjem radu najbolji kriterij za odabir svog doktora. Tek na osnovi analize svega do sada izrečenog može se donijeti pozitivan ili negativan zaključak o nečijem radu. Isto tako, činjenica jest da je i pozitivna statistika, odnosno izostanak ozbiljnijih problema u nekoj dugogodišnjoj praksi, faktor sigurnosti baš kao što su to i iskusni liječnici koji redovito prate novosti iz industrije, kao i oni koje redovito pozivaju kao predavače na stručne skupove. Velika je to čast kada vas struka pozove da im prenesete neko svoje znanje i govorite o relevantnim idejama i tehnikama jer, naime, da biste mogli nešto relevantno reći o nekom iskustvu, iza sebe morate imati "količinu" i rezultate. Smatram da svaki tako pozicioniran kolega mora biti ponosan na sebe i svoja postignuća - to je doktorska osobna iskaznica.
Očekivanja
S druge strane, vrlo je bitno da klijent dobije sigurnost u svog liječnika - bez toga se ne treba prepuštati nekome u ruke. Ali isto tako pacijenti moraju biti svjesni da liječnicima ne treba nametati svoje ideje o tome kojom bi tehnikom valjalo nešto učiniti jer svaki se liječnik najbolje snalazi u nekoj drugoj metodi.
Taj moment razgovora od presudne je važnosti, bitno je da liječnik upravlja očekivanjima svojih klijenata. Ne događa se rijetko da pacijenti postavljaju ogromnu količinu pitanja na koja mi ne možemo znati odgovor dok ne učinimo zahvat, a i postoperativni tijek ne ovisi isključivo o zahvatu samom, nego i o cijelom nizu drugih faktora. Ponavljam, razočaranje je uvijek moguće. Današnja tehnologija nudi mogućnost izrade vrlo dobrih, ali isto tako i vrlo loših simulacija rezultata. Osim toga, razgovor na kojem liječnik daje usmene i pismene upute o postoperativnom ponašanju je obavezan.
Psihička procjena
Osim zbog detaljnih uputa i minimiziranja mogućnosti da nešto pođe po zlu, razgovor s pacijentom je nužan kako bi se procijenilo njegovo psihičko stanje. Iskusni kirurg prepoznat će da ispred sebe možda ima osobu s nerealnim očekivanjima ili tjelesnom dismorfijom - iskrivljenom slikom sebe. Tada se treba zaustaviti i, po mogućnosti, izbjeći izvođenje zahvata na takvim osobama jer, nažalost, kod njih zahvat neće rezultirati zadovoljstvom. Stara liječnička izreka kaže da dobar kirurg zna kako operirati, bolji kada, a najbolji - kada ne. Nije mi se jednom dogodilo da sam odbio pacijenta s kojim se nisam našao na istoj strani kada je u pitanju moje medicinsko i kirurško mišljenje. Primjerice, ako klijentici ne uspijem objasniti da će prevelike grudi biti komplikacija, a ne zadovoljstvo, radije ću se povući. Jer izreka "manje je više" nekad zaista ima uporište i u medicini.
Nije rijetkost da osobe zaborave kako su izgledale prije zahvata ili, primjerice, zaborave na neka odstupanja od simetrije, zbog čega vas, kao "izvođača radova", kasnije optužuju da ste nešto zeznuli. Zbog toga je prije samog zahvata obavezno napraviti dobru, profesionalnu predoperacijsku foto dokumentaciju - u statici i dinamici. Ljudi sami sebe vide drugačije nego što ih vide drugi, zbog čega je bitno temeljito zabilježiti i sve podatke bitne za mimiku lica - od pozicije obrve, oblika oka pa sve do eventualnog skretanja usnice kod govora. Temeljit specijalistički pregled mora postojati.
Održavanje rezultata
Isto tako, činjenica jest da se nakon nekih zahvata treba "održavati" jer rezultati nisu trajni. Primjerice, nakon liposukcije i oblikovanja tijela klijent mora promijeniti način prehrane i povećati tjelesnu aktivnost kako bi se dobiveno stanje i zadržalo. Često čujem izjave poput "bio je na liposukciji i sve mu se vratilo" - pa liposukcija je jednokratno vađenje masti i oblikovanje tijela, naravno da se rezultati neće zadržati ako ne promijenite prehrambene navike! Također, ni nakon face liftinga oscilacija u tjelesnoj težini ne bi smjela biti veća od tri kilograma da bi se rezultati zadržali jer sve više od toga odražava se i na kožu. Lice nakon zahvata traži svakodnevnu njegu da bi rezultat bio što dugotrajniji, a izgled postojan.
Liječnik koji vam obećava nemoguće i bezbolno i garantira da neće biti modrica netko je koga, smatram, treba izbjeći. I, realno, što znači riječ garancija u medicini? Možete li garantirati da se nećete, recimo, prehladiti u idućih nekoliko dana? Rizik je uvijek prisutan, samo je pitanje koliki. Volim to usporediti s vožnjom u avionu - letimo na 10 tisuća metara nadmorske visine i znamo da, iako se u najvećem broju slučajeva ništa ne dogodi, uvijek postoji šansa da nešto pođe po zlu. Ako se to slučajno i dogodi, znamo da je pilot obučen i da će učiniti sve u svojoj moći da spasi svakog svog putnika. Isto vrijedi i za kirurge. Kada je pod lokalnom anestezijom, ništa ga ne boli, ali on je budan, dužan je sudjelovati. Pa zajedno smo u avionu!
Kada su estetski zahvati u pitanju, mi imamo zajednički cilj i moramo biti na istoj strani, a i to je nešto što je liječnik dužan objasniti pacijentu. Jasna komunikacija velik je korak i za klijenta i za kirurga. Naime, kako klijenti biraju svoje liječnike, i liječnici biraju svoje buduće zadovoljne klijente.
* Objavljeno u tiskanom izdanju "Appeala", lipanj 2018.