Kad se zagrebački redatelj Dalibor Matanić (44) prije dvadeset godina pojavio na sceni i svojim debitantskim filmom "Blagajnica hoće ići na more" samo zahvaljujući reklami od usta do usta poharao kinoblagajne, postalo je jasno da je hrvatska kinematografija napokon dobila strastvenog radoholičara za kojeg ne postoje dovoljno dobri izgovori i isprike da odustane od zacrtanog. U slučajevima kad nije uspijevao pronaći financijere, lički tvrdoglav i uporan, uz to i samodiscipliniran (kao klinac trenirao je veslanje), Matanić je snimao i bez novca pa nije čudo da je u njegovoj filmografiji čak jedanaest dugometražnih filmova. To, dakako, nije sve: režirao je i tri sezone "Novina", najzahtjevnijeg i najuspješnijeg hrvatskog TV serijala od osamostaljenja, još pet kratkih filmova - od kojih je, recimo, "Tulum" 2009. nagrađen u Cannesu, te stotinjak reklama. A na pozornicama u Zagrebu, Puli, Rijeci i Mariboru dosad je postavio pet kazališnih predstava. Desetak godina radio je i kao DJ - uzvanike je zabavljao i na kanskom partiju u povodu svjetske premijere "Zvizdana" koji je te 2015. nagrađen priznanjem žirija Un Certain Regard. Osobito ističe činjenicu da je početkom tisućljeća na Motovunskom filmskom festivalu kao DJ rasplesao kultnog američkog redatelja Paula Thomasa Andersona, kako kaže, svog filmskog brata i umjetnički srodnu dušu.
Srodnu dušu u privatnom životu pronašao je u pulskoj glumici Heleni Minić (40), s kojom se zbližio na predstavi "Thelma i Louise" u Istarskom narodnom kazalištu, a vjenčali su se prije pet godina u Istri. Njih dvoje nedavno su dobili treće dijete, sina Nea.
Teme za razgovor za Gloriju Glam nametnule su se same od sebe: pred Matanićem je treća, finalna sezona "Novina", svjetska premijera "Zore", drugog dijela njegove filmske trilogije "Sunca" (prvi je bio "Zvizdan"), te prva kazališna režija u zagrebačkom HNK, gdje se u ožujku premijerno prikazuje "Berlin" prema tekstu Ivora Martinića. Matanić nam je otvoreno govorio o tome je li se obogatio na "Novinama", zašto je suprugu morao dugo nagovarati da ponovno radi s njim te nam izdvojio i najbolje serije koje je u zadnje vrijeme pogledao.
Gdje radite kad niste na setu: imate li svoj ured?
- Ne. U novom stanu za mene je predviđena radna soba, što mi je toliko neobična i čudna situacija da ne znam hoću li se kad uspjeti na nju naviknuti. Uostalom, velika je šansa da će mi je kad-tad zauzeti klinci, a u nju zasad trpam svoje knjige, filmove i druge stvari pa je to više neka vrsta moje privatne ostave, nego radni prostor. Meni ured ne treba, svi znaju da mogu raditi i po birtijama, u najvećoj buci i strci. Na neki način mi to paše i dodatno me inspirira, jer posao stalno nosim sa sobom.
Na koga ste toliko društveni da ne možete bez birtije?
- Na roditelje, oni su baš pravi bećari, to je riječ koja ih najbolje opisuje. Kad sam bio mali čak su imali kuću za tulume u blizini Zagreba, onda možete zamisliti kako je izgledalo moje djetinjstvo. Od malih nogu sam dijete birtija i tuluma, stari me često vodio sa sobom, a ja sam sa sendvičem i sokom stajao ispod šanka i čekao da on završi svoje. To je bio život koji me tada živcirao, a sad sam postao isti kao oni. Moji i danas stalno nešto rade, stalno su u planovima s kim da se vide, kuća im je stalno puna, a druženja su obavezno uz hranu, piće, pjesmu...
Imate li vremena i mjesta za takve užitke i na setu?
- Naravno. U protekle četiri godine na setu "Novina" proveli smo - kad se sve zbroji - godinu dana. Ovako bismo svi do penzije snimali, ali mi je i super što smo ostali dosljedni i nismo prekršili dogovor s početka snimanja, jer je već tada serijal zamišljen kao trilogija.
Po čemu ćete pamtiti "Novine"?
- Po tome što se sve super poklopilo: odličan scenarij i koncept s odličnom energijom u produkciji i ekipi, s 270 glumaca na setu u tri sezone. A najviše po džezerskoj slobodi improvizacije kakvu nikada prije nismo imali.
Zašto ste za lokaciju odabrali Rijeku?
- Svidjela mi se na prvi pogled. Rijeka je dotad bila prilično neiskorištena, a mene su osvojile njezina multikulturalnost i luđački vizualni spoj velikog lučkog i industrijskog grada s primorskim pejzažima u podnožju Učke. Da smo ondje snimali deset godina, siguran sam da bismo još pronalazili nove zanimljive lokacije.
Kakva je bila vaša supruga Helena na setu?
- Nije joj bilo lako između uloge, majčinskih obaveza i trudnoće zbog koje smo joj na kraju morali skrivati trbuh, ali se nadam da je i guštala, jer su "Novine" jedno veliko igralište, posebno iza kamere. Kad smo prohodali odmah mi je dala do znanja da više neće raditi sa mnom pa sam je morao dugo nagovarati da promijeni mišljenje.
Jeste li se obogatili od prodaje "Novina" Netflixu?
- Nisam, ne ide to baš tako kako ljudi misle. Nisam obogatio bankovni račun, ali jesam - životopis. A najdraže mi je kad vani spominju originalna režijska rješenja i odlične glumačke izvedbe: najveća mi je nagrada što se naša serija gleda i što se o njoj priča i izvan hrvatskih granica.
Što ste zanimljivo u posljednje vrijeme gledali?
- Ne možeš pobjeći od "Černobila", "Oštrih predmeta" i "Stranger Things", da nabrojim samo neke. Politički najzanimljiviji su mi bili "Preostali", serija "Povrh jezera" mi je bila začudna, za "Preljub" sam čuo da je dobar, ali ga još nisam pogledao... Svidjela mi se i druga sezona "Kronika Times Squarea" tako da se mnogo toga dobrog događa i prikazuje na malim ekranima, a teško je sve pratiti.
Intervju je objavljen u aktualnom broju magazina Gloria Glam uz koji ne propustite na dar i novi broj Appeala, magazina o estetici.
