Norma McCorvey, koja je prije pola stoljeća postala ikona američke borbe za ozakonjenje pobačaja samo zato što su njome manipulirale vješte odvjetnice, danas bi - da je živa - vjerojatno podržala zabranu prekida trudnoće, jer je nakon burne mladosti postala gorljiva vjernica i zagovornica pokreta za život.
Kad je u rujnu 1969. potražila pravnu pomoć, tada 22-godišnja Norma McCorvey, već treći put trudna, nije to napravila iz feminističkih pobuda, da se usprotivi teksaškoj zabrani pobačaja, nego jednostavno zato što je htjela prekinuti neželjenu trudnoću. Ali premda je upravo njezin slučaj, poznat pod imenom Roe vs. Wade, doveo do povijesne odluke koja je 1973. ozakonila pobačaj u Sjedinjenim Državama, ona sama nije uspjela pobaciti; sad, kad je američki Vrhovni sud odluku poništio pa prekid trudnoće više nije ustavno pravo, nego pitanje o kojem svaka država odlučuje pojedinačno, to više neće moći ni mnoge Amerikanke. Ironično je što bi Norma, ikona prava na pobačaj, s oduševljenjem pozdravila zabranu jer je s vremenom postala vatrena zagovornica - pokreta za život.
Norma je odrasla u Teksasu, u obitelji koja bi se najblaže mogla opisati kao disfunkcionalna: majka Mary bila je alkoholičarka sklona nasilju, koja je prvu kćer Velmu prepustila svojim roditeljima pa je Norma mislila da joj je Velma teta. Normin brat Jimmy bio je duševni bolesnik, a otac Olin sve ih je natjerao da postanu Jehovini svjedoci. Norma se pak kao tinejdžerica odala piću, drogama i seksu, i to uglavnom sa ženama, zbog čega je izbačena iz škole koju nikad nije završila, a majka ju je "liječila" batinama. "Tukla sam je kao vola u kupusu", priznala je poslije.
Norma je radila kao konobarica na koturaljkama kad se, u dobi od samo 15 godina, udala za metalca Elwooda McCorveyja s kojim je ostala u drugom stanju. Par se rastao i prije nego što se dijete rodilo, jer je McCorvey postao nasilan, a djevojčicu Melissu posvojila je Normina majka, smatrajući da Norma nije u stanju preuzeti majčinske dužnosti. Norma to kao da je potvrdila kad se vratila uobičajenom stilu života, s mnogo alkohola i droge, koju je i konzumirala i prodavala, te naravno seksa. Ponovno je zatrudnjela 1967. u dobi od 19 godina, a tu je kćerkicu predala usvojiteljima u Dallasu. Treću trudnoću odlučila je prekinuti, ali nije mogla, jer nije imala novca da to obavi "na crno" ili da otputuje u neku od država gdje je zahvat bio legalan.
Linda Coffee i Sarah Weddington, pravnice u usponu i aktivistice za ženska prava, ne mnogo starije od Norme, željele su sudski osporiti teksašku zabranu pobačaja i Norma im je bila idealna klijentica. Pokrenule su parnicu u ime "Jane Roe" (pseudonim koji su dale Normi), protiv Henryja Wadea, teksaškog državnog odvjetnika. No, premda su sigurno znale da će proces trajati predugo da Norma stigne pobaciti, nisu joj pokušale pomoći, a mogle su: Weddington je surađivala s ustanovom koja je slala žene onamo gdje je pobačaj bio zakonit, a i sama je jednom pobacila u Meksiku.
Poslije je Norma tvrdila da nije pojma imala u što se upušta, ali činjenica je da odvjetnicama nije bilo previše stalo do nje osobno, niti je njoj bilo stalo do sudske priče: u rokovniku je kao važne datume 1973. navela Jomkipurski rat, teksaški Velesajam i zatvaranje lokalnog kina, ali ne i da je donesena odluka u Roe vs. Wade kojom je pobačaj ozakonjen. Tad je već odavno rodila djevojčicu, koju je odmah dala na posvajanje, i živjela je s dvostruko starijom Connie Gonzales koja joj je savjetovala da više ne ostaje u drugom stanju kako bi "imala bolji život": taj je značio privređivanje bojanjem i čišćenjem stanova te bjesomučne zabave s mnogo alkohola, droge i seksa. Ipak, nedugo poslije donošenja odluke, Norma je otkrila medijima da je ona Jane Roe i da joj je drago što je pomogla drugim ženama da ne trpe kao ona.
U medijskim nastupima, koji su učestali nakon što je upoznala slavnu odvjetnicu i feministkinju Gloriju Allred, Norma je žestoko zagovarala pravo na izbor, ali davala i kontradiktorne izjave: tvrdila je da je njezina treća trudnoća bila posljedica silovanja, a poslije priznala da je to izmislila te da je posrijedi bio sporazumni seks. Borci za izbor snebivali su se, borci za život gnjevno su grmjeli kako je "20 milijuna djece ubijeno zbog laži te žene". A onda se Norma, koja je u to vrijeme radila na klinici za pobačaje, a zarađivala i kroz niz navodno dobrotvornih udruga što ih je osnivala pod imenom Jane Roe, iznenada preobratila i stala na njihovu stranu."Pobačaj je zlo!" izjavljivala je te pozivala glasače da ne biraju Baracka Obamu jer on "ubija djecu". Još je oštrija postala kad je ponovno pronašla katoličku vjeru svojih predaka pa se okrenula i protiv istospolnih veza. No, s Gonzales je nastavila živjeti, doduše "platonski", kako je tvrdila, sve dok se ova nije teško razboljela - a onda ju je ostavila.
"Norma nikad nije postupila ispravno. Nikad u životu", komentirala je njezina kći Melissa, jedina koja je imala veze s biološkom majkom. Druga kći, Jennifer, odrasla je s posvojiteljima, kao i Shelley, koja je maštala kako su joj pravi roditelji Elvis Presley i glumica Ann-Margret. Da joj je Norma majka, a ona sama da je "beba Roe" doznala je tek s 19 godina, kad je Norma, uz pomoć odvjetnice Allred, odlučila stupiti s njom u kontakt. Jennifer, koja je također lezbijka, nikad je nije potražila.
Nedugo prije smrti 2017. Norma je napravila još jedan zaokret pa izjavila kako se aktivistima za život pridružila samo zato što su joj platili. "Sve je to bila gluma, ali dobro sam glumila", kaže Norma u dokumentarcu "AKA Jane Roe", ali novinar Joshua Prager u knjizi "The Family Roe" tvrdi kako se radilo o malim iznosima i da joj nije trebao novac, nego uzbuđenje. "Morala sam nečim izazvati medijsku pozornost. Nije li to grozno?", navodno mu je priznala.