Nazvati nekoga kvislingom jedna je od najgorih zamislivih uvreda, jer značenje te riječ podrazumijeva izdaju svoga naroda i sluganstvo okupatoru. Zbog toga se vrlo rijetko koristi, a još rjeđe se može čuti u javnom diskursu, jer svaki put kad se izgovori pobuđuje povišene strasti i emocije, kako se vidjelo danas u Saboru kad je predsjednik te institucije Gordan Jandroković na dva dana izbacio zastupnicu Katarinu Peović iz sabornice.
"Ponovno vrijeđate jer ponavljate da smo mi kvislinzi! Što znači biti kvisling u ovom trenutku u povijesti nego podržati rusku agresiju?", pitala je Peović, na što joj je Jandroković izrekao opomenu.
"Vi ste prvi upotrijebili kvalifikaciju kvisling, a ja sam vam rekao ako tako govorite da se i vas može smatrati kvislingom. Okrećete tezu po ne znam koji puta i pozicionirate se vi kao žrtva, a vi ste prvi rekli da su drugi kvislinzi. Vrlo neprimjereno i podlo!”, uzvratio je Jandroković.
Kako su joj ugasili mikrofon, nije se moglo čuti što mu je odgovorila, no dobila je četvrtu opomenu i naređeno joj je da napusti sabornicu na jedan dan. Kako je nastavila govoriti, kaznu je povećao na dva dana.
Upravo tim povodom istražili smo tko je bio Vidkun Quisling, norveški političar koji se upisao u povijesne knjige, ali i rječnike.
Vidkun Quisling rođen je 18. srpnja 1887., a odrastao je u obitelji pastora uz dvojicu braće i sestru. Školovao se na vojnoj akademiji kao najbolji student u klasi. Radio je kao ataše u Sankt Petersburgu u prvim mjesecima revolucije, bio oficir za vezu u Helsinkiju, a 1922. odazvao se pozivu humanitarca i nobelovca Fridtjofa Nansena, koji želio ublažiti razorne posljedice strašne gladi u Ukrajini.
Tamo se dva puta ženio, te na području nove države jeftino pokupovao brojna umjetnička djela, dragocjenosti i antikvitete, na čemu se prilično obogatio prodajući ih na zapadu po tržišnim cijenama. Bio je i ministar obrane svoje zemlje, a znanje koje je na toj poziicij stekao kasnije je iskoristio za urušavanje i uništavanje komunikacijskih linija vojske, čime je olakšao proboj i okupaciju nacističke vojske 1940. Nakon bijega kraljevske obitelji iz Osla proglasio se premijerom, a svoj Narodni savez jedinom dopuštenom političkom strankom.
Progonio je svoje neistomišljenike, Židove i ugledne lojaliste vjerne kralju i monarhiji, zbog čega je nakon rata osuđen na smrt strijeljanjem. Pogubljen je 24. listopada 1945., a njegovo je ime nakon smrti diljem svijeta postalo sinonim za izdaju i suradnju s okupatorom. Imali su i drugi svoje kvislinge, ali samo je ime Vidkuna Quislinga ušlo u rječnike.