Kobnog 3. studenog 2017. godine pjevač Tony Cetinski je svojim Mercedesom na samom zavoju u nepreglednoj rovinjskoj Pustoj ulici oko 14 sati naletio na Ibrahima Kevljanina koji je ležao na cesti. Pregazio ga je te je slučaj završio smrtnim ishodom. Suđenje pjevaču započelo je 22. svibnja ove godine, a prošlog je tjedna zaključeno završnim riječima te se do sada čekala tek presuda.
Kako donosi Jutarnji list, Sudsko je vijeće u utorak na Općinskom sudu u Pazinu odlučilo da Tony Cetinski nije kriv za nesreću. Nepravomoćnu presudu je obrazložila Tanja Kanis Prenc.
Podsjetimo, državno odvjetništvo tvrdilo je da je pjevač trebao prilagoditi brzinu i biti pažljiviji te da je preduboko bio zavaljen u sjedalo. Ključno je bilo vještačenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića koji je izjavio da se nije mogla utvrditi brzina kretanja automobila prije same nesreće jer nije bilo tragova kočenja. Potvrdio je i da je ulica jako nepregledna, kao i zavoj iza kojega se nalazio Ibrahim Kevljanin ležeći na cesti u teškom alkoholiziranom i lošem zdravstvenom stanju, te da se vozilo Cetinskog kretalo ispod 50 kilometara na sat.
Zna se samo, rekao je, da se nesreća mogla izbjeći da je vozio ispod 18,4 kilometra na sat i da je na vrijeme vidio Kevljanina i krenuo s kočenjem kao i da bi Cetinski vidio čovjeka koji leži na cesti da nije sjedio “duboko zavaljen u sjedište” automobila. Uočio bi ga bio tek da je podignuo glavu i tijelo za 10 centimetara. Pokazala je to rekonstrukcija nesreće godinu dana nakon kobnog događaja, gdje je vještak zajedno s Cetinskim prošao više puta isti put kako bi utvrdio je li pjevač mogao ili nije mogao vidjeti nesretnog Kevljanina. Snimka te rekonstrukcije prikazana je u sudnici.
Tony Cetinski nakon nesreće u izjavama za medije niti na društvenim mrežama nije krio da je u stanju teškog šoka i da proživljava najteže dane u svom životu, pa je tako tri dana nakon nesreće objavio:
‘Kako, zašto i što napisati ili kazati u ovom trenutku?
Kako pomoći jednom nesretnom čovjeku, sugrađaninu i bratu u situaciji kada bih najradije da mogu vratio vrijeme ili poželio da me se probudi iz ove bizarne i tragične noćne more.
Hvala svim razumnim i dobrim ljudima na podršci u ovim trenucima ali vjerujte mi da uopće nije bitno kako se ja sad osjećam jer me ništa ionako ne može utješiti a o riječima utjehe prema obitelji poginuloga i svima koji su ga poznavali da i ne govorim. Utjehu će biti teško naći a bol je velika.
Moje misli i molitve su usmjerene prema njemu i njegovim bližnjima i tako će biti dok god budem živ.
Najdublja i iskrena sućut obitelji pokojnika i svima koji su ga poznavali.
Velika bol će zauvijek ostati.’