To ti je nešto poput javne tajne. Da ne bih javno baljezgala gluposti, prijeći ću odmah na stvar. Zapravo neću još. Tko je još vidio žensu da u dvije rečenice izgovara sve što misli?!
To sam i mislila. Nemaš odgovor na moje pitanje.
Kako ja vidim maškare? I kako ćeš ih ti gledati do kraja života, i to zahvaljujući meni?
Postoje maškare, poklade za koje se actually maskiraš. Od ninja kornjača, preko vještica, do kostura i dobrih vila (to je u najboljem slučaju). Uglavnom su to išarana djeca koja te uvjeravaju da su princeza Elsa ili Batman, a samo su proizvod svojih roditelja koji umjesto Else naprave djelo Pabla Picassa, ali neuspješno. I svejedno su simpatični. To su prave maškare. One uistinu jesu jedanput godišnje i traju od prve tamo do petnaeste, šesnaeste godine života.
Zatim kreću pubertetlija maškare.
U tom periodu ti ne treba maska za maskiranje jer ti je lice uzduž i poprijeko prekriveno prištićima i aknama. Ako si "onaj sretnik", onda su ti prištevi na leđima, a ne na faci. Jedina maska koju u tom periodu trebaš je maska za lice. Ali stani, nije uvijek sve tako kako pretpostavljaš. U razdoblju prepunom hormonalnih promjena, analiza i spoznavanja sebe, desi se da se zamaskiraš i u dane kada maškare nisu. Jer realno jedino zašto bi uzeo luk i strijelu u ruke i glumio propalog Robin Hooda, je da skupiš neku kunu i kupiš sve što ti je mama zabranila pa makar i kikiriki na kojeg si alergičan. Samo da prkosiš.
O kojem maskiranju pričam? Evo...
Treća faza maskenbala. Ovdje se već počinju stvarati ozbiljne maske. Više se ne čeka vrijeme prije korizme da bi se maskirao. Perike su out, osmijeh i slatke riječi su in. Vještičji šešir je out, ali su zato njene čari in.
Budiš se u jednoj koži, a navlačiš drugu. Prema svemu što čitaš, zaista bi čovjek pomislio kako je ovo jedina prava faza maskenbala. Ulaže se maksimalni trud da maske izgledaju što realnije. Picasso i ostala ekipa umjetnika padaju u drugi plan, a u prvom planu nalazi se nova grana umjetnosti: život.
Život se grana u: moja 4 zida, ostali zidovi.
Radnja koja se odvija u "moja 4 zida" uglavnom je vrlo sirova i gola. Nalik na ogoljeni kokošji batak spreman za pripremu ručka.
Radnja u "ostali zidovi" je uglavnom vrlo umjetnički nastrojena, ljudi postaju vrhunski glumci, a "ostali zidovi" kinoplatna. Tamo batak nije ogoljen, a ne!
Umotan je najfinijom pancetom, ispunjen sirom, serviran na slatkom krumpiru s dodatkom ružmarina i svakojakih začina. Samo da bi se svidio svakom nepcu.
A čemu to? Kada te svako nepce nakon što te prožvače, proguta i provari. Bio običan batak ili batak umotan u pancetu. Kažu manje je više. Odbaci sve dodatke, manje pancete i maski, više tvoga pravog lica.
Budi glavna glumica svojeg filma, ali bez maske.
Voli Te Paula Šik Sik
